25.09.2016.

 

Sv. Mise u Danilu u 10,00 sati

              u Slivnu u 11,15 sati

 

26. NEDJELJA KROZ GODINU (C)

Liturgijska čitanja ove nedjelje govore o potlačenima od onih koji su bogati i na vlasti. Kraj, odnosno završetak takvih odnosa vodi nas do bitnoga:  Božjeg suda i presude.

Prvo čitanje (Am 6, 1. 4-7)

Razuzdani raskošnici, bit ćete prognani!

Bogatstvo i raskošan život zatvaraju srce čovjeka Bogu i ljudima. Tako je već i prorok Amos  govorio kako oni koji uživaju mogu biti uzrok nevolje za druge, a i za same sebe.  Proroka je osobito boljelo to što su se raskoši i uživanju predavali i oni koji su se morali zauzimati za sve potlačene i bijedne u zemlji. Stoga prorok ustaje protiv tih bezbrižnih bogataša »na Sionu« koji preko mjere iskorištavaju i izrabljuju sve ono što im je na raspolaganju i što godi njihovim osjetilima. Već sam prorokov opis njihovih gozbi pobuđuje osudu i odvratnost prema tim raskošnicima za vrijeme njihova uživanja. Oni će biti teško kažnjeni jer zaboravljaju na glad drugih ljudi koji nemaju ni jesti ni piti ni od čega živjeti. Ne samo da će nestati sve veselje raskošnih gozbi, nego neće više biti ni takvih uzvanika. Gospodin, koji se uvijek brine za sve bijedne i potlačene, on će tim grešnicima raskošno života poremetiti planove i pomrsiti putove.

Drugo čitanje (1 Tim 6, 11-16)

Čuvaj zapovijed do pojavka Gospodinova!

Pravednost prema svima i traženje Boga svjedoče o našem čvrstom prianjanju uz Kristovu poruku spasenja. Stoga nas sv. Pavao apostol poziva da vjerujemo dobar boj vjere kako bi osvojili vječni život na koji smo pozvani i radi kojega smo dužni dati lijepo svjedočanstvo Isus Kristu pred očima cijelog čovječanstva.

Svaki čovjek koji se smatra Božjim mora težiti »svim silama – kaže apostol – za pravednošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću, blagošću.« (1 Tim 6,11). To su sve kreposti koje pomažu čovjeku da postigne svoje potpuno savršenstvo, jer nas potiču da Bogu i ljudima dajemo sve što im pripada. Tko uspije ovim krepostima prožeti sve svoje biće i ispreplesti sve svoje djelovanje, bit će zaista Božji čovjek i izvojevat će plemenitu bitku vjere i sigurno osvojiti vječni život.

Evanđelje (Lk 16, 19-31)

Primio si dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš.

Prošlonedjeljno evanđelje završilo je Isusovim poticajem da ne služimo Bogu i bogatstvu. Luka je u nastavku dodao: “Sve su to slušali farizeji, srebroljupci, i rugali mu se. On im reče: “Vi se pravite pravedni pred ljudima, ali zna Bog srca vaša. Jer što je ljudima uzvišeno, odvratnost je pred Bogom” (Lk 15, 14-15).

Parabola o bogatašu i Lazaru povijesno je bila upravljena farizejima koji su na temelju starozavjetne duhovnosti smatrali da je bogatstvo znak osobne kreposti i Božjeg blagoslova a siromaštvo znak javnih ili tajnih grijeha te Božje osude. Da ispravi takvo mišljenje, Isus je ispripovijedao parobolu o bogatašu koji je trošio život u gozbama ne primjećujući na pragu svoje kuće siromašnog Lazara. Kad su obojica umrli, situacija se preokrenula: bogataš je otišao u oganj pakleni a Lazar u “krilo Abrahamovo”.
Isus ovom parabolom nije želio rješavati socijalne probleme svoga i budućih vremena, ali jest osvijetlio svoju simpatiju prema siromasima koju je najavio u govoru na gori: “Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje… Ali jao vama, bogataši: imate utjehu svoju” (Lk 6, 20. 24). Isus ne tuži bogataša da je nepravedno stekao ili da je tlačio svoje nadničare. Grijeh mu je što u svom bogatstvu nije vidio Lazara. Ključna rečenica parabole su Abrahamove riječi bogatašu nakon zemaljskog života: “Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla!” Bogataš je svjesno koristio dobra samo za sebe, a Lazar je i iz čireva ostao otvoren za Boga i ljude. “Primio” je svoje materijalno i zdravstveno stanje zadržavajući vjerničku podložnost Bogu.

 

MISNA ČITANJA

*******************************

ROĐENJE BLAŽENE DJEVICE MARIJE – MALA GOSPA 

Blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije, Mala Gospa slavi se 8. rujna, devet mjeseci nakon svetkovine Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije.

 

Marijino rođenje je pretkazano i naviješteno uStarom zavjetu. Nakon pada Adama i Eve u grijeh, Bog im se ukazuje, prekorava ih i tjera ih iz zemaljskog raja. Bog govori zmiji: “Neprijateljstvo ja zamećem izmedu tebe i žene, izmedu roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu” (Post 3,15). Drugi vatikanski sabor naučava, da je Marija proročki označena u tome obećanju o pobjedi nad zmijom.

 

Marija spada, kako nam govori sveto Evanđelje, u niz ljudi koji su omogućili dolazak Spasitelja na ovu zemlju. Marijina je veličina i uzvišenost u njezinoj povezanosti sa Sinom Božjim Isusom Kristom kojega je ona začela u svojoj prečistoj utrobi po Duhu Svetome i rodila nama za Spasitelja. Zato Dan Rođenja Majke Božje odmah usmjerava naše misli i naše srce prema njezinu božanskom Sinu.Današnji blagdan zapravo je poziv na radost jer je Rođenjem Presvete Djevice Marije, Bog dao cijelom svijetu konkretnu garanciju da je spasenje već blizu.
Bog nam je dakle darovao Mariju za naše spasenje i za naše posvećenje. Bog nam je darovao Mariju za našu Majku. A Marija nam pomaže iznad svega da sačuvamo netaknutu »vjeru u Boga«, onu vjeru koja nam je dana na Krštenju i koja mora neprestano rasti i sazrijevati u vama u svim stadijima našega kršćanskoga života.
Također i mi kao i Marija moramo neprestano razmišljati u svome srcu o istinama naše vjere, odnosno trebamo biti otvoreni riječi Božjoj i podložni njegovoj svetoj volji tako da bi naš svakidašnji život: osobni, obiteljski, društveni i crkveni, bio uvijek u savršenom slaganju i u skladnoj dosljednosti s Isusovom porukom spasenja, s naukom Crkve i s primjerima svetaca.
Povijesni korijen ovog blagdana je godišnji spomen posvete Bogorodičine crkve u Jeruzalemu u 5. st. uz koju je kasnije podignuta crkva sv. Ane, Marijine majke. Među kršćanima Egipta kružio je već oko 200. god. legendarni spis “Jakovljevo proto-evanđelje” prema kojemu su se Marijini roditelji zvali Joakim i Ana, a svoje prvo i jedino dijete dobili su u odmaklim godinama nakon što su im se susjedi izrugivali da im Bog za kaznu ne daje djece. Objavljeno im je da Bog ima posebnu namjeru s njihovom kćerkom Marijom i zato se je s ljubavlju spremali za njezinu buduću zadaću. Krajem 7. st. papa Sergije I. uveo je ovaj blagdan u Rimu, a odatle je proširen među kršćane Zapada.

 

 

 

21. 07. 2016.

 

SVETI DANIJEL

Sv. Misa u Danilu u 10,30 sati 

predvodi biskup šibenski Ante Ivas

 

KRIZMA U ŽUPI

 

Potvrda (krizma)

 


Tizian: Silazak Duha Svetoga

Potvrda je sakramenat Duha Svetoga. Isus Krist je začet i rođen po Duhu Svetom od Marije Djevice. Kod krštenja na Jordanu vidljivo mu je darovan Duh Sveti koji ga je “pomazao” za Mesiju. Sam je za se posvjedočio: “Na meni je Duh Gospodnji… On me posla blagovjesnikom biti siromasima; proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima: na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje” (Lk 4.18). Evanđelje bilježi da je u svemu svom javnom životu govorio i radio ispunjen Duhom Svetim.
Isus je i svojim učenicima obećao Duha Svetoga kao Duha istine koji će ih uvesti u svu istinu, Duha snage kojim će svjedočiti za njega. kao Duha Tješitelja i Branitelja. Obećani dar Duha primili su učenici na prve Duhove i odmah su polaganjem ruku taj dar prenosili na sve krštene. Time se događaj Duhova u Crkvi kroz sve vjekove obnavlja: Duh Sveti utvrđuje srca Isusovih učenika u vjeri, u nadi, u Ljubavi i svjedočenju.
Uz polaganje ruku brzo se kao prikladan znak potvrde pojavilo i pomazanje krizmom. Njime se označuje pomazanje Duhom Svetim, što se u Svetom pismu često spominje. Danas u svetoj potvrdi na potvrđenike, da bi primili Duha Svetoga, redovito polažu ruke biskupi, koji su nasljednici Apostola.
Potvrda nastavlja i dopunjuje ono posvećenje koje je započelo krštenjem. Zato se kod odraslih krštenika potvrda (krizma) podjeljuje odmah poslije krštenja, a slavlje se dovršava euharistijom: to su tri temeljna sakramenta, oni potpuno uvode čovjeka u Crkvu i njezina dobra, iznutra ga izgrađuju i osposobljuju za život po vjeri. Zato se i zovu “sakramenti pristupa u kršćanstvo” ili “sakramenti inicijacije”.
Da bi netko mogao pristupiti potvrdi, valja da je kršten, da je u milosti (tj. u prijateljstvu s Bogom i ljudima), da je prikladno poučen i da je kadar obnoviti krsna obećanja.
Potvrđenici koji su bili kršteni kao mala djeca obnavljaju krsna obećanja prije potvrde: od riču se sotone i ispovijedaju krsnu vjeru. Tako svjesno i osobno prihvaćaju ono što su nekoć kao djeca primili pristankom svojih roditelja. kumova i kršćanske zajednice.
Bitni obred potvrde je : pomazanje krizmenim uljem na čelu, koje se izvodi polaganjem ruke i  riječima: Primi pečat dara Duha Svetoga.
Potvrđenik odgovara: Amen.

Tako je potvrđenik zauvijek “obilježen” Božjom ljubavlju i svojim obećanjem da će biti  vjernik. Taj je “biljeg” pred Bogom “neizbrisiv”.
Potvrđenike prate i predstavljaju biskupu kumovi. Prikladno je da to budu isti koji su bili i na krštenju (ali mogu biti i drugi). Budući da su kumovi pomoćnici i predvodnici u kršćanskom životu potvrđenika, osim što će mu biti prijatelji na koje će potvrđenik uvijek smjeti računati, oni valja da se ističu i uzornim kršćanskim životom:

  • da budu dovoljno zreli za tu zadaću;
  • da su kršteni te da pripadaju Katoličkoj Crkvi, da su potvrđeni i pričešćeni;
  • da im crkveni zakoni ne zabranjuju vršiti službu kumova.

Po sakramentu potvrde (krizme) na poseban način primamo dar Duha Svetoga koji nas ispunja svojim svjetlom i svojom snagom te nas “potvrđuje”, to jest ušvršćuje i utvrđuje u vjeri i ljubavi. Ono što nam Duh Sveti na otajstven način dariva i izvodi u nama po sakramentu potvrde ukratko bismo mogli izraziti ovako:

  • Duh Sveti usavršuje i dopunjuje u nama unutarnju sličnost Kristu (“suobličenje” Kristu) što nam je darovana na krštenju;
  • potvrdom se krštenik potpunije i na osobniji način uključuje u Crkvu (potpunije se “ucjepljuje” u otajstveno Kristovo Tijelo i na potpuniji način postaje članom Božjega naroda). Time potvrđenik postaje sposobniji i obvezatniji sudjelovati u poslanju Crkve i preuzimati u njoj službe i odgovornosti. Zato kažemo da sakramentom potvrde postajemo “odrasli”, “zreli”, “Punoljetni” članovi Crkve.
  • Duh Sveti nas ispunja svojim svjetlom da bismo što bolje mogli razumjeti ono što nam je Bog objavio, osobito po svom Sinu Isusu Kristu (Duh Sveti nas “uvodi u svu istinu”);
  • Duh Sveti nas ispunja svjetlom i ljubavlju da bismo u događajima i ljudima koje susrećemo mogli prepoznati Božju prisutnost i Božji poziv da se neprestano što dosljednije uključujemo u izgradnju novoga, Božjega svijeta;
  • Duh Sveti nas ispunja snagom i slobodom da bismo hrabro, kao punoljetni i odrasli kršćani, mogli živjeti po vjeri i za nju svjedočiti.

 

Vrijeme kroz godinu


Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, 
koje si pripravio pred licem svih naroda! 
(Lk 2, 30-31)

 

 

 

Vrijeme kroz godinu je preostalo vrijeme u godini kada se izuzmu liturgijska vremena s posebnim obilježjem. Ukupno ima 33 ili 34 tjedna, a dijeli se u dva dijela. Prvi dio započinje s ponedjeljkom po blagdanu Krštenja Gospodinova(prva nedjelja poslije Bogojavljenja) i traje do utorka uoči Pepelnice.

Nastavlja se drugim dijelom ponedjeljak poslije Duhova i završava u subotu pred početak Došašća. Namjesto prve nedjelje kroz godinu slavi se blagdan Krštenja Gospodinova. U nedjelju poslije Duhova slavi se svetkovina Presvetog Trojstva. Posljednje nedjelje kroz godinu slavi se svetkovina Krista Kralja

 

Ova živa predodžba Kristova života, ovo postepeno prikazivanje vjerskih činjenica, kojima se zapravo opetuje i nastavlja samo Kristovo djelo spasavanja, dakle Kristov život, kako ga sada nastavlja u Crkvi svojoj za naše spasenje, to je crkvena godina. Ona služi za proslavu Presvetoga Trojstva, ona nam predočuje i ljubav Oca koji je svoga Sina na svijet poslao, ljubav Sina koji je za nas umro i ljubav Duha Svetoga koji je k nama sišao da nas posveti. Crkva je svoju liturgiju, javne molitve i čitanja tako organizirala da nam što bolje predstavi osobu Spasitelja i što jasnije prikaže njegovo djelo. Svrha svega toga je da se u nama postupno učvršćuje kraljevstvo milosti.

Osim što je ponavljanje života Kristova u Crkvi, crkvena je godina također i ponavljanje svega toga u pojedinim vjernicima koji su jasnoćom svoje vjere i snagom nasljedovanja došli na čast oltara. Na nama je da i mi taj život u sebi uobličimo.

Mi kao kršćani, tijekom crkvene godine moramo aktivno sudjelovati u onome što nam je ponuđeno. Naša je zadaća da obnovimo u sebi Duh Kristov i da se preporodimo u nutrini.

Kako se ovaj ciklus svake godine ponavlja, nama se daje prilika da uvijek nanovo dodajemo zrnca svojoj savršenosti. Samo ovako se polučuje svrha otkupljenja: spasenje svijeta ili obnavljanje, uzdržavanje i razgranjivanje kraljevstva Božjega u čovječanstvu. Samo ovako živjet ćemo mi u Isusu, a Isus će živjeti u nama. 

Otac Vendelin Vošnjak

 

 

Brojač posjeta

232353
Danas
Jučer
Ovaj tjedan
Last Week
Ovaj mjesec
Last Month
UKUPNO
461
351
1009
229398
7122
7911
232353

Vaša IP adresa je: 54.146.211.105
Server Time: 2016-09-27 20:53:32