19. 08.2018. 

 

 Sv. Misae u Danilu u 10,00 sati, u D. Birnju u 11,15 sati

Puniti se životom – razmišljanje uz 20. nedjelju kroz godinu (B)


Čitajući i dalje šesto poglavlje Ivanova Evanđelja danas slušamo Isusove riječi  (Iv 6, 51-58) kojima potiče svoje suvremenike da mu se približe na vrlo konkretan način, te da počnu živjeti od njega i svakog dara koji im on dadne. Njegova besjeda je bila vrlo neobična i izazvala je mnoge upite i reakcije, no Isus nije mogao ne reći to što je smatrao vrlo važnim i za njihov život, bez obzira koliko su ga htjeli razumjeti ili ne, to jest prihvatiti ili ne. Ponajprije njegove riječi su pretpostavljale da njegovi sugovornici ne posjeduju onaj pravi i puni život, nakon čega je on sebe i svoje tijelo predstavio hranom koja u sebi sadrži taj život. Upravo jer su imali krive pretpostavke, ali i pogrešno vlastito razumijevanje života, oni su ostali zbunjeni, pa su čak i odbacili njegove riječi i pokušaj da im po svome tijelu podari vječni života.

U svojoj površnosti mi ljudi, poput Isusovih suvremenika, također mnogo toga u životu pretpostavljamo, umjesto da shvatimo koliko je bitno to što nam Bog nudi i da se oko toga zauzmemo. Tako pretpostavljamo da znamo što je život i ne mislimo o tome koliko ga u biti imamo, a koliko je život koji imamo kao biološki i tjelesni vrlo krhak i nestalan. Time što imamo želju za životom i što se teško pomirujemo s činjenicom da će naš život doći kraju, ne znači da ga imamo. U stvari to bi nam trebalo biti upozorenje da se potrudimo oko života i da se nastojimo ispuniti životom koji ne prolazi. Mnogi ljudi i ne žele o tome misliti, pa odbijaju od sebe svaku pomisao o ozbiljnosti života, napose onog zbiljskoga. Mnogi onako izdaleka i na uopćen način drže kao da je vječni život i blaženstvo pitanje samo nekog naravnog automatizma te se događa sam po sebi. Kao da bi svaki čovjek time što je i duhovno biće bio neumrli i određen za blaženu vječnost i sreću. A u biti tako uopćenim razmišljanjima odbijamo razmišljati temeljito i korjenito o svom životu, te se onda i zauzeti oko stjecanja onih važnih sadržaja i sastavnica po kojima život postaje uistinu vječan sukladno Božjem planu prema kojem je čovjek stvoren za neprolazan život u blaženoj vječnosti.

Zato smo čuli u evanđeoskom odlomku kako Isus ističe svojim sugovornicima da trebaju tako živjeti da im to bude za vječnost: Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Jer on zna da netko može ostati i u vječnoj smrti, te mu nije oduzeta besmrtnost, ali mu se može dogoditi da mu Bog ne podari vječni život, već da ga odredi za vječnu smrt. Stoga Isus razlikuje mogućnost da čovjek živi na nekoj zemaljskoj razini, ali ističe također da je čovjek sposoban primiti onu nebesku razinu života, to jest život kao takav. No taj život koji on zove “život u sebi” nije u ljudskoj moći, te njime ljudi ne raspolažu niti ga posjeduju silom svoje naravi. Taj život je isključivo dar Božji i mogu ga primiti od Boga. Upravo taj život nam posreduje on kao Spasitelj, te je u tom smislu i rekao da u posjed takvoga života čovjek može doći jedući njegovo tijelo i pijući krv. Dakle, on ujedno očituje svoje božanstvo, jer je on onaj koji dolazi ususret ljudskoj potrebi za neprolaznim blaženim životom. Dajući ljudima svoje besmrtno tijelo kao zalog vječnosti i lijek besmrtnosti, on im daje ono što im je najviše potrebno, a o čemu počesto ne razmišljaju ili ne vode dovoljno računa. Zato je i sam posvjedočio da Bog kao ‘živi Otac’ po svome Sinu koji ‘živi po njemu’ daje pravi, puni i neprolazni život ljudima. Otac je s tim ciljem i poslao Sina da ljudima posredstvom svoje ljudskosti ponudi pravi božanski život.

Upravo svojim utjelovljenim životom Krist jamči trajnost i neprolaznost i našoj tjelesnoj sastavnici. Došao je u susret nama i svojim tijelom omogućio da možemo primati taj uzvišeni život na način prikladan nama ljudima. Dao nam je mogućnost da se punimo božanskim životom blagujući njegovo presveto Tijelo koje je potpuno prožeto božanskom snagom i milošću. Blagovanjem njegova Tijela ne produžuje se naše ljudsko postojanje na zemlji, u vremenu i prostoru, već primamo novu kvalitetu života. Po njemu se ispunjamo besmrtnim i neprolaznim životom koji nam očituje bit i smisao i našeg zemaljskog postojanja, jer nas Bog nije stvorio za propast, već da bi nam objavio svoju slavu i ispunio nas svojim životom. U tom smislu odjekuje i poticaj sv. Pavla Efežanima (Ef 5, 15-20): Punite se Duhom! Apostol hoće reći: Punite se Božjim životom, Božjom snagom, mudrošću i milošću. A najjednostavniji način je da se punimo time da blagujemo tijelo našeg Gospodina, na što nas je on sam potaknuo.

Ne budimo stoga anemični ljudi kad imamo nadohvat ruke dar Božjega života iz kojega nam struji obilje svakog blagoslova. Budimo odgovorni i pred svojim životom, jer kako ozbiljni budemo pred blagovanjem Kristova Tijela, to ćemo sebi priskrbiti obilniji dar života. Ne budimo tvrdokorni i nepomični, već sa svim duhovnim žarom primajmo Kristovo tijelo, punimo se njegovim životom za koji smo i stvoreni, da bismo ga jednom uživali u slavi nebeskoj kad u potpunosti budemo živjeli u njemu i po njemu

 
 
 

 

 
 
 
 
 

 

 
 

 

 

subota, 21. 07. 2018.

Proslava sv. Danijela,

zaštitnika župe Danilo

Sv. Misa u 18,00 sati

Poslije Mise kulturnoumjetnički program

 


prorokSveti Daniel je jedan od četiriju velikih starozavjetnih proroka. Njegova knjiga napisana je s namjerom da podrži vjeru i nadu Židova u babilonskom sužanjstvu, da diže moral i otpor ugnjetenih, da na primjerima veliča heroizam mučenika i postojanost u vjeri. Na slavnim primjerima pokazuje Božju zaštitu i Božje intervencije u spašavanju čovjeka iz sudbonosnih situacija, iz opasnosti duše i  tijela.

A/  Veoma potresni događaji iz Danielova života veoma su česti motivi prikazani kod umjetnika.

Nabukodonorozov san (Dn 2,31-47) Za vrijeme babilonskog sužanjstva mladi Daniel i njegov tri druga odvedeni su u službu babilonskog kralja Nabukodonozora. Daniel  tumači kralju njegov san o kipu koji je sastavljen od različitog materijala. Iznenada odvalit će se kamen od brda, sam od sebe, bez djela od ljudske ruke i udarit će u kip, i kip će se smrviti. Preko Daniela je Veliki Bog saopćio kralju što se ima dogoditi. I reče kralj Danielu; „Zaista, vaš je bog Bog nad bogovima i Gospodar nad kraljevima, Otkrivatelj tajna, kad si mogao  otkriti ovu tajnu.“

Tri mladića u užarenoj peći (3,1-30) Tri židovska mladića, drugovi proroka Daniela, odbijaju da se uz zvukove glazbala klanjaju s ostalim podanicima zlatnom idolu babilonskog kralja Nabukodonozora. Za kaznu, Nabukodonozor ih baca u  užarenu peć. Od vatre izgorje sedam slugu koji su mladiće bacili u peć, a tri mladića neozlijeđena „ hodahu posred plamena hvaleći Boga, slaveći Gospoda.“ Anđeo silazi u peć, razagna plamen, pa u peći  „puhaše kao rosni lahor“ te se čuo „kantik triju mladića“. Kad su izišli iz peći svi su se čudili: „oganj ne bijaše naudio njihovu tijelu, kosa im je Na glavi neopaljena, plaštevi im neoštećeni, nikakav se zadah ognja ne bijaše uhvatio na njih.“

Baltazarova gozba (Dn 5,1-30)  Kralj Baltazar, nasljednik Nabukodonozorov, profanira posvećeno zlatno i srebrno posuđe koje je zaplijenjeno u jeruzalemskom Hramu, pijući iz njega u slavu svojih idola, u gozbama i orgijama s „tisuću svojih velikaša“,sa ženama i suložnicama. Usred toga svetogrdnog čina pojavi se ruka koja na zidu piše tajanstvene riječi koje „svi mudraci kraljevi ne mogaše pročitati pismo niti mu otkriti značenje.“ Doveden bi Daniel koji je pročitao pismo i  kazao njegovo značenje.

Danijel u lavljoj jami (Dn 6,17-29;14,28-42) Babilonci, ozlojeđeni Danielovom borbom protiv njihovih idola: razobličavanjem Belovih svećenika i zatorom zmaja-zmije posvećene Belu, bacaju Daniela šest dana u  jamu u kojoj je sedam gladnih lavova. Na otvor jame stavljaju kameni poklopac i zapečate ga kraljevim pečatom. Lavovi ne učine Danielu ništa na žao. Bog je poslao Anđela koji je zgrabio za kosu proroka Habakuka sa loncem kaše prenio iz Judeje u Babiloniju nad lavlju jamu. Habakuk korz zapečaćeni poklopac dođe do Daniela u jami i preda mu hranu i tada vrati Anđeo kući u Judeju.  Sedmog dana kralj vidje da  Daniel živ sjedi među lavovima u jami, dade ga osloboditi, a njegove tužitelje baci u jamu, gdje ih lavovi odmah proždru.

Čista Suzana ( Dn 13, 1-64) Čestitoj Suzani, lijepoj ženi bogatog Židova Joakima, dok se kupala u svom vrtu, prikradali su se dva požudna starca. Kad ona odbije njihovo napastovanje, oni joj se prijete. Povrijeđeni, oni joj se osvećuju, te je optužuju da su je zatekli u preljubu s nekim mladićem pod stablom u njezinu vrtu.  Preljub – dokazan svjedočanstvom dvojice svjedoka – kažnjavao se kod Židova smrću kamenovanjem.  Daniel je saznao za taj slučaj. Poduzeo je provjeru postupka. Odvojeno je ispitao svakoga od dva staraca da kažu pod kojim su stablom zatekli Suzanu u preljubu.- Jedan odgovori „pod trišljom“, drugi pak „pod jasikom“. Kao lažni svjedoci, bila su ta dva starca kamenovana, a Suzana opravdana.

B/  Apokaliptična viđenja su veoma isto česti motivi kod umjetnika ali i onih koji prate apokaliptičnu literaturu.

Četiri nemani (Dn 7,1-28 i 8,14-28). Iz uzburkanog mora izlaze četiri nemani (lav,medvjed,leopard i neman s deset rogova), kao slike moći i zla velikih vladavina u svijetu: one će biti svladane, a sva vlast bit će predana „sinu Čovječjemu“, te će se uspostaviti kraljevstvo Svetaca Svevišnjega. Apokaliptička viđenja Danijelova  su najviše zlorabljena od lažnih  tumača. Danas te slike koriste razne sekte za svoju promiđžbu.

  1. „Proročica ovih zadnjih vremena“ predstavlja se Majka Božja u Porukama preko najpoznatijeg katoličkog svećenika Don Stefana Gobia. U Porukama tumači 12. i 13. poglavlje Otkrivenja.  „Na putu svojih Poruka vodim vas razumijevanju onog što piše u još zapečaćenoj Knjizi.“ Spominje da je „već došlo vrijeme koje je prorekao prorok Zaharija.“- „Čovječanstvo će doživjeti vrhunac pokvarenosti i bezbožnosti i pobune protiv Boga i otvorenog suprotstavljanja Njegovm Zakonu ljubavi. Ono će spoznati čas svoje najveće  kazne, koju vam je već pretskazao  prorok Zaharija ( Zah 13,7-9 „Udari pastira i ovce će se razbježati! Okrenut ću ruku protiv slabića, i u svoj će zemlji – riječ je Jahvina -  dvije trećine biti istrijebljene, a trećina ostavljena. Tu ću trećinu kroz oganj provesti, pročistit ću ih kao što se pročišćuje srebro, iskušati ih kao što se srebro iskušava.“)

Na Kongregaciju za nauk vjere bilo je postavljeno pitanje. „Kako da razumijemo ponovni dolazak Krista u Slavi?  Ponovni dolazak za Posljednji sud ili još dolazak na zemlju?      Odgovor je bio: O ovoj temi Crkva još nije zauzela zvanični stav. Prema tome može se zastupati jedno ili drugo mišljenje.

U Poruci preko Don Stefana Gobija (br.485. od 31.12.1992.) Majka Božja kaže: „ Više puta sam vam objavila da se bliži kraj vremena i Isusov Dolazak u Slavi. Sada vam želim pomoći  da razumijete znakove opisane u Svetom Pismu, koji pokazuju  da je Njegov slavni Povratak već blizu.“ / Kao prvi znak spominje širenje zablude, drugi je ratovi i bratoubličke borbe, treći je krvavi progon kršćana/

„Četvrti je znak strašno svetogrđe izvršeno po onome koji se suprotstavlja Kristu, tj. Antikristu…“ Tu dalje  Majka Božja citira Drugo pismo Svetog Pavla Solunjanima (2,4-9)  te nastavlja sa citatom iz Matejeva Evanđelja ' Kad vidite, dakle, da grozota  pustoši, po proroštvu Danielovu, stoluje na svetom mjestu – tko čita neka razumije.' (Mt 24,15). Gospa nastavlja u Poruci: „Predragi sinovi, da biste shvatili u čemu se sastoji ovo grozno svetogrđe što je prorekao prorok Daniel. 'Idi, Daniele, ove su riječi tajne i zapečaćene do vremena svršetka. Mnogi će se očistiti, ubijeliti i prokušati; a bezbožnici će i dalje biti bezbožni, bezbožnici se neće urazumiti, a umnici će razumjeti.  Od časa kad bude dokinuta svagdašnja žrtva i postavljena grozota pustoši proći će 1290 dana. Blago onome koji dočeka i dosegne 1335 dana.' (Dn 12,9-1). Gospa tumači dalje: „Sveta Misa je svakodnevna Žrtva, čista Žrtva koja se svuda prinosi Bogu od zore do zalaza sunca. Misna Žrtva obnavlja Isusovu Žrtvu na Kalvariji.  Po protestanskom učenju Misa nije žrtva, već samo sveta večera, tj. spomen na ono što je Isus učinio na svojoj Posljednjoj večeri. Tako će se ukinuti slavljenje Svete Mise. U ovom ukidanju svakodnevne Žrtve sastoji se Antikristovo grozno svetogrđe, koje će trajati otprilike tri i pol godine, tj. 1290 dana“

……

Korisno je stoga pogledati sličnosti  i nadopune među Apokalipsama proroka Daniela i Apostola Svetog Ivana.

Brojač posjeta

364383
Danas
Jučer
Ovaj tjedan
Last Week
Ovaj mjesec
Last Month
UKUPNO
144
116
377
362955
2684
5152
364383

Vaša IP adresa je: 54.156.85.167
Server Time: 2018-08-21 14:08:14