11. 11.2018. 

 

 Sv. Mise u Danilu u 10,00 sati, u D. Kraljicama u 11,15 sati

 

Kupuje li se budućnost novcem?

– razmišljanje uz 32. nedjelju kroz

godinu (B)

 


Događaj opisan u današnjem evanđeoskom odlomku (Mk 12, 38-44) prigoda nam je razmišljati o značenju i ulozi novca u našem ljudskom životu, a napose u našem odnosu prema Bogu i svetome. Štoviše, taj odnos je višestruk, jer s jedne strane dotiče one koji odvajaju od svoga da bi doprinosili vjerskom životu, a s druge strane i one  koji primaju dobročinstva i imaju stanoviti odnos prema dobrima koja primaju. Kako vidimo iz Evanđelja, Isus je znao za važnost novca u životu čovjeka, pa onda i u životu svoga naroda. Da nije to znao, i da nije znao kako ljudi komentiraju i koju važnost pripisuju novcu, ne bi bio stao pred hramsku riznicu promatrati kako se ponašaju oni koji svojim doprinosima održavaju Hram i obogaćuju hramsku riznicu. Znao je vrlo dobro s koliko su umišljenosti oni imućniji ubacivali svoje priloge koji su zvučno zveckali dok su se kotrljali do dna spremišta. Znao je kako su bili uvjereni da oni ‘spašavaju’ Hram i Boga u svome narodu svojim novcem. Znao je kako su mislili da je budućnost jednog naroda zajamčena i osigurana ponajviše visokim novčanim prilozima.

Upravo jer je znao što i kako narod komentira, htio je skrenuti pozornost na sirotu udovicu koja daje u svojoj skromnosti tek dva novčića. No ona je bila osoba koja je ‘otkidala od svojih usta’ kako bi ispunila svoju časnu zadaću prema Hramu i prema kultu Božjemu. Svojim skromnim prilogom nije mogla ‘ugroziti’ one bogate koji su davali više, već je mogla doživjeti tek pokoji otrovni i prijezirni komentar budući je dala tek dva novčića koji su gotovo nečujno pali u rizničko spremište. No ipak, bili su dovoljno primjetni Onome koji je imao sluha za skromne darove i u njima vidio veliko srce i veliku ljubav jedne skromne udovice koja je ”ubacila sve što je imala, sav svoj žitak”. Dok su se bogataši nadmetali tko će dati više da ljudi vide, te se tako borili za pozicije i ugled u svome narodu, ona je odvajala odričući se koječega drugoga, jer je osjećala da to što čini, čini doista pred Bogom a ne pred ljudima. I nije si umišljala da ona ‘spašava Hram i Boga’, već da svojim darom ispunjava dužnost prema Božjem svetištu, a time i stječe njegovu blagonaklonost. I jer je znala da u Hramu od njega prima mnogo više nego se novcem može izraziti, ona je zato odlučila kao znak svoje zahvalnosti njemu ubaciti svoj doprinos. U biti je davala život za život. U Hramu je primala Božji život, slušala njegovu riječ, prikazivala žrtve za svoje grijehe, čistila dušu, te je onda imala razloga uzvratiti činom zahvalnosti ne pripisujući svome činu veću vrijednost nego što je u sebi imao. I upravo radi njezine ponizne skromnosti i jednostavnosti, njezin je čin zadobio veću vrijednost, jer je privukao blagonakloni pogled samoga Boga, za razliku od milodara koje su stavljali bogataši.

Isus je stoga svojim učenicima htio skrenuti pozornost na vrijednost pobožnosti i pobožnog čina te skromne udovice. Kao da je htio reći da takve svete, skromne i tihe osobe jamče budućnost narodu, ma koliko mnogi pomišljali da budućnost jednog naroda ovisi o onim bogatima i imućnima. Dok u jednom narodu bude onih koji će Boga slušati i služiti mu, koji će svoja sredstva ulagati Bogom motivirani, tada će se ostvarivati i preduvjeti za bolju sadašnjost i budućnost. Jer budućnost narodu ne mogu osigurati oni kojima je Bog višak i koji onda za Boga i bogoštovlje izdvajaju od svoga suviška, već samo oni kojima je Bog život, te oni od njega primaju i za njega daju život.

Povijest nam je glede toga velika, ali i neumoljiva učiteljica života. Ona i danas pokazuje onima koji žele slušati i razumjeti, koliko su Isusovi uvidi i procjene bili ispravni. Možemo kao rukom dotaknuti kako je Isus vrlo dobro znao što je život i kako je dobro procjenjivao ljude i njihovo ponašanje. Zato je njegova poruka i danas nama od životne važnosti. Očito se i danas, kao i u njegovo doba, ljudi prevare u vlastitim procjenama. I doista, kada dođemo u situaciju da vjerujemo kako pojedinac, obitelj i narod žive od novca i novcem si osiguravaju budućnost, to je početak kraha, a najčešće i kraja, ukoliko se spomenuti ne obrate i ne dođu k sebi. Sve to možemo iščitati u sadašnjem trenutku svoga naroda kada uočavamo da je kod mnogih jedini kriterij kojim se vode onaj gospodarski, novčani. Već sada beremo gorke plodove takvoga pristupa u vidu nesloge i sporova, iskorištavanja i nepoštenja, udaljavanja od stvarnosti i života, bijega iz doma i domovine. Kao da nam ponestaje snage i pojedinaca koji se neće dati kupiti tim kriterijima, novcem i interesom, već će uočavati vrijednost i dragocjenost udovičine žrtve. Kao da nedostaje onih svetih tihih duša koje s Bogom grade svoju sadašnjost i budućnost, na što nas potiče Isus kad ističe primjer ove skromne udovice. Stoga nam se svima zamisliti nad njezinim primjerom i Isusovim poučnim riječima, te nam je skupiti snagu za život po Bogu, ako želimo bolju, i zemaljsku i nebesku, sadašnjost i budućnost sebi i svome narodu

 


 


 


 

 
 
 

 

 
 
 
 
 

 

 
 

 

 

subota, 21. 07. 2018.

Proslava sv. Danijela,

zaštitnika župe Danilo

Sv. Misa u 18,00 sati

Poslije Mise kulturnoumjetnički program

 


prorokSveti Daniel je jedan od četiriju velikih starozavjetnih proroka. Njegova knjiga napisana je s namjerom da podrži vjeru i nadu Židova u babilonskom sužanjstvu, da diže moral i otpor ugnjetenih, da na primjerima veliča heroizam mučenika i postojanost u vjeri. Na slavnim primjerima pokazuje Božju zaštitu i Božje intervencije u spašavanju čovjeka iz sudbonosnih situacija, iz opasnosti duše i  tijela.

A/  Veoma potresni događaji iz Danielova života veoma su česti motivi prikazani kod umjetnika.

Nabukodonorozov san (Dn 2,31-47) Za vrijeme babilonskog sužanjstva mladi Daniel i njegov tri druga odvedeni su u službu babilonskog kralja Nabukodonozora. Daniel  tumači kralju njegov san o kipu koji je sastavljen od različitog materijala. Iznenada odvalit će se kamen od brda, sam od sebe, bez djela od ljudske ruke i udarit će u kip, i kip će se smrviti. Preko Daniela je Veliki Bog saopćio kralju što se ima dogoditi. I reče kralj Danielu; „Zaista, vaš je bog Bog nad bogovima i Gospodar nad kraljevima, Otkrivatelj tajna, kad si mogao  otkriti ovu tajnu.“

Tri mladića u užarenoj peći (3,1-30) Tri židovska mladića, drugovi proroka Daniela, odbijaju da se uz zvukove glazbala klanjaju s ostalim podanicima zlatnom idolu babilonskog kralja Nabukodonozora. Za kaznu, Nabukodonozor ih baca u  užarenu peć. Od vatre izgorje sedam slugu koji su mladiće bacili u peć, a tri mladića neozlijeđena „ hodahu posred plamena hvaleći Boga, slaveći Gospoda.“ Anđeo silazi u peć, razagna plamen, pa u peći  „puhaše kao rosni lahor“ te se čuo „kantik triju mladića“. Kad su izišli iz peći svi su se čudili: „oganj ne bijaše naudio njihovu tijelu, kosa im je Na glavi neopaljena, plaštevi im neoštećeni, nikakav se zadah ognja ne bijaše uhvatio na njih.“

Baltazarova gozba (Dn 5,1-30)  Kralj Baltazar, nasljednik Nabukodonozorov, profanira posvećeno zlatno i srebrno posuđe koje je zaplijenjeno u jeruzalemskom Hramu, pijući iz njega u slavu svojih idola, u gozbama i orgijama s „tisuću svojih velikaša“,sa ženama i suložnicama. Usred toga svetogrdnog čina pojavi se ruka koja na zidu piše tajanstvene riječi koje „svi mudraci kraljevi ne mogaše pročitati pismo niti mu otkriti značenje.“ Doveden bi Daniel koji je pročitao pismo i  kazao njegovo značenje.

Danijel u lavljoj jami (Dn 6,17-29;14,28-42) Babilonci, ozlojeđeni Danielovom borbom protiv njihovih idola: razobličavanjem Belovih svećenika i zatorom zmaja-zmije posvećene Belu, bacaju Daniela šest dana u  jamu u kojoj je sedam gladnih lavova. Na otvor jame stavljaju kameni poklopac i zapečate ga kraljevim pečatom. Lavovi ne učine Danielu ništa na žao. Bog je poslao Anđela koji je zgrabio za kosu proroka Habakuka sa loncem kaše prenio iz Judeje u Babiloniju nad lavlju jamu. Habakuk korz zapečaćeni poklopac dođe do Daniela u jami i preda mu hranu i tada vrati Anđeo kući u Judeju.  Sedmog dana kralj vidje da  Daniel živ sjedi među lavovima u jami, dade ga osloboditi, a njegove tužitelje baci u jamu, gdje ih lavovi odmah proždru.

Čista Suzana ( Dn 13, 1-64) Čestitoj Suzani, lijepoj ženi bogatog Židova Joakima, dok se kupala u svom vrtu, prikradali su se dva požudna starca. Kad ona odbije njihovo napastovanje, oni joj se prijete. Povrijeđeni, oni joj se osvećuju, te je optužuju da su je zatekli u preljubu s nekim mladićem pod stablom u njezinu vrtu.  Preljub – dokazan svjedočanstvom dvojice svjedoka – kažnjavao se kod Židova smrću kamenovanjem.  Daniel je saznao za taj slučaj. Poduzeo je provjeru postupka. Odvojeno je ispitao svakoga od dva staraca da kažu pod kojim su stablom zatekli Suzanu u preljubu.- Jedan odgovori „pod trišljom“, drugi pak „pod jasikom“. Kao lažni svjedoci, bila su ta dva starca kamenovana, a Suzana opravdana.

B/  Apokaliptična viđenja su veoma isto česti motivi kod umjetnika ali i onih koji prate apokaliptičnu literaturu.

Četiri nemani (Dn 7,1-28 i 8,14-28). Iz uzburkanog mora izlaze četiri nemani (lav,medvjed,leopard i neman s deset rogova), kao slike moći i zla velikih vladavina u svijetu: one će biti svladane, a sva vlast bit će predana „sinu Čovječjemu“, te će se uspostaviti kraljevstvo Svetaca Svevišnjega. Apokaliptička viđenja Danijelova  su najviše zlorabljena od lažnih  tumača. Danas te slike koriste razne sekte za svoju promiđžbu.

  1. „Proročica ovih zadnjih vremena“ predstavlja se Majka Božja u Porukama preko najpoznatijeg katoličkog svećenika Don Stefana Gobia. U Porukama tumači 12. i 13. poglavlje Otkrivenja.  „Na putu svojih Poruka vodim vas razumijevanju onog što piše u još zapečaćenoj Knjizi.“ Spominje da je „već došlo vrijeme koje je prorekao prorok Zaharija.“- „Čovječanstvo će doživjeti vrhunac pokvarenosti i bezbožnosti i pobune protiv Boga i otvorenog suprotstavljanja Njegovm Zakonu ljubavi. Ono će spoznati čas svoje najveće  kazne, koju vam je već pretskazao  prorok Zaharija ( Zah 13,7-9 „Udari pastira i ovce će se razbježati! Okrenut ću ruku protiv slabića, i u svoj će zemlji – riječ je Jahvina -  dvije trećine biti istrijebljene, a trećina ostavljena. Tu ću trećinu kroz oganj provesti, pročistit ću ih kao što se pročišćuje srebro, iskušati ih kao što se srebro iskušava.“)

Na Kongregaciju za nauk vjere bilo je postavljeno pitanje. „Kako da razumijemo ponovni dolazak Krista u Slavi?  Ponovni dolazak za Posljednji sud ili još dolazak na zemlju?      Odgovor je bio: O ovoj temi Crkva još nije zauzela zvanični stav. Prema tome može se zastupati jedno ili drugo mišljenje.

U Poruci preko Don Stefana Gobija (br.485. od 31.12.1992.) Majka Božja kaže: „ Više puta sam vam objavila da se bliži kraj vremena i Isusov Dolazak u Slavi. Sada vam želim pomoći  da razumijete znakove opisane u Svetom Pismu, koji pokazuju  da je Njegov slavni Povratak već blizu.“ / Kao prvi znak spominje širenje zablude, drugi je ratovi i bratoubličke borbe, treći je krvavi progon kršćana/

„Četvrti je znak strašno svetogrđe izvršeno po onome koji se suprotstavlja Kristu, tj. Antikristu…“ Tu dalje  Majka Božja citira Drugo pismo Svetog Pavla Solunjanima (2,4-9)  te nastavlja sa citatom iz Matejeva Evanđelja ' Kad vidite, dakle, da grozota  pustoši, po proroštvu Danielovu, stoluje na svetom mjestu – tko čita neka razumije.' (Mt 24,15). Gospa nastavlja u Poruci: „Predragi sinovi, da biste shvatili u čemu se sastoji ovo grozno svetogrđe što je prorekao prorok Daniel. 'Idi, Daniele, ove su riječi tajne i zapečaćene do vremena svršetka. Mnogi će se očistiti, ubijeliti i prokušati; a bezbožnici će i dalje biti bezbožni, bezbožnici se neće urazumiti, a umnici će razumjeti.  Od časa kad bude dokinuta svagdašnja žrtva i postavljena grozota pustoši proći će 1290 dana. Blago onome koji dočeka i dosegne 1335 dana.' (Dn 12,9-1). Gospa tumači dalje: „Sveta Misa je svakodnevna Žrtva, čista Žrtva koja se svuda prinosi Bogu od zore do zalaza sunca. Misna Žrtva obnavlja Isusovu Žrtvu na Kalvariji.  Po protestanskom učenju Misa nije žrtva, već samo sveta večera, tj. spomen na ono što je Isus učinio na svojoj Posljednjoj večeri. Tako će se ukinuti slavljenje Svete Mise. U ovom ukidanju svakodnevne Žrtve sastoji se Antikristovo grozno svetogrđe, koje će trajati otprilike tri i pol godine, tj. 1290 dana“

……

Korisno je stoga pogledati sličnosti  i nadopune među Apokalipsama proroka Daniela i Apostola Svetog Ivana.

Brojač posjeta

380820
Danas
Jučer
Ovaj tjedan
Last Week
Ovaj mjesec
Last Month
UKUPNO
207
410
1101
378455
2918
5826
380820

Vaša IP adresa je: 54.163.20.57
Server Time: 2018-11-15 15:42:43