21. 01.2018. 

3. nedjelja kroz godinu

 Sv. Mise u Danilu u 10,00 sati; u D. Birnju u 11,15 sati

 

Približilo se kraljevstvo Božje


ISPUNILO SE VRIJEME


Isus započinje svoje javno djelovanje u Galileji. Srž njegove poruke jest: „Ispunilo se vrijeme, približilo se Kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte Evanđelju!“

„Ispunilo se vrijeme“. Poruka radosti. Ono što ste vjekovima čekali, ovdje je, među vama. Sada više nema mjesta odgađanju. Židovi su imali taj trenutak da povjeruju. Nisu mogli znati hoće li imati druge prilike. Poruka je to za sadašnji trenutak. I za nas jasna poruka. Nismo gospodari vlastite prošlosti. [to je bilo, bilo je, što se zbilo, zbilo se. To prepuštamo Božjem milosrđu. O budućnosti ništa ne znamo. To prepuštamo Božjoj providnosnoj ljubavi. Moj je samo sadašnji trenutak. Ispunilo se vrijeme. Sada, danas mogu nešto učiniti.

Približilo se Kraljevstvo Božje! Bog prolazi mojom ulicom. Osjećam dah Božji na mojem vratu. Osjećam Božju ruku na mom zapešću. Osjećam Božji lahor u mojoj duši. Gospodin prolazi! Od vlastitog života mogu učiniti Edenski vrt kojim Bog šeće. Isus nas na drugom jednom mjestu uvjerava: „Kraljevstvo je Božje među vama“. A mi, u svojoj grešnosti i u svojoj ludosti i ne primjećujemo koliko je Bog među nama i s nama.

Obratite se. Isus traži preobrazbu, životni zaokret. Isuviše dugo sam sebe uvjeravao da ne mogu drugačije živjeti nego što sad živim: ne mogu se ja baš tako redovito moliti, ne mogu ja baš tako odmah opraštati, ne mogu se ja baš odmah riješiti neke ružne navike, nekog grijeha. A poziv je jasan. Nedvojben. Bez alternative. „Obratite se!“

  1. VjerujtePremalo vjerujemo u snagu koju nosimo u sebi. Naravno, ne svoju snagu, nego Božju. Isus nam govori: „Vjerujte da možete pobijediti zlo u sebi i oko sebe. Vjerujte da možete biti nositelji mira i radosne vijesti. Vjerujte da je sve moguće onima koji se u Gospodina uzdaju. Vjerujte da sićušno zrno gorušice izraste veće od svega bilja. Vjerujte da malo kvasca sve tijesto uskvasa. Vjerujte da se isplati prodati sve što čovjek ima da bi kupio njivu u kojoj je našao zakopano blago. Vjerujte u pobjedu Božje ljubavi.

Evanđelju. Upravo to. Kristovo je Evanđelje zapravo Lijepa, blaga, radosna vijest. I upravo se tu očituje naša slabost. Mi u biti ne vjerujemo da je ono što je Isus govorio Blaga vijest (Neki nam se njegovi zahtjevi čine prestrogi, npr. kad govori o praštanju, o tome kako se ni u kojem slučaju ne treba osvećivati). Ne vjerujemo toliko puta da je Isusovo Evanđelje zapravo Lijepa vijest (npr. kada govori o opasnosti i ispraznosti zemaljskog bogatstva). A osobito nam je teško koji puta povjerovati da je Evanđelje radosna vijest kad vidimo Kristov križ (Židovima sablazan, a poganima ludost) i kad u svjetlu njegova križa gledamo i naše križeve. A ipak. To je jedini put spasenja. Isusovo Evanđelje. Kao što je Krist po muci i smrti došao do slave uskrsnuća, tako je i nama kroz nevolje doći do proslave. Stoga je takvo Kristovo Evanđelje za nas već danas Radosna vijest, jer znamo: naš je život ispunjen dubokim smislom. Bog nas štiti. I Bog nas voli.

Za mene je taj poziv. Danas. Ispunilo se vrijeme. Upravo u ovome trenutku. Bog me sada poziva. I sada računa na mene. Ne čujete li kako u vašim srcima jasno odjekuje njegov glas: „Ispunilo se vrijeme“? Doista, da čovjek zadrhti od radosti. Jer je Isus tako blizu.

Dr. Zvonko Pažin

Utorak, 13. lipnja

SVETI ANTE

Sv. Misa i procesija u Kraljicama u 11,00 sati

Popodnevna sv. Misa, blagoslov djece i cvijeća u 18,00 sati

Riječ je o jednom od najomiljenijih svetaca u čitavoj Katoličkoj crkvi, kojega se časti ne samo u Padovi, gdje je podignuta prekrasna bazilika u kojoj se čuvaju njegovi posmrtni ostaci, već i u cijelom svijetu.

Svetac-cijeloga-svijeta

Sveti Antun Padovanski rodio se u Lisabonu u plemićkoj obitelji, oko 1195., i na krštenju je dobio ime Fernando. Stupio je među kanonike koji su opsluživali monaško pravilo svetog Augustina, najprije u samostanu Sv. Vincenta u Lisabonu a potom u samostanu Svetog križa u Coimbri, čuvenom kulturnom središtu Portugala. Posvetio se sa zanimanjem i žarom proučavanju Biblije i crkvenih otaca, stekavši potrebno teološko znanje koje je plodonosno primjenjivao u svom poučavanju i propovijedanju.

U Coimbri se zbio događaj koji je označio prekretnicu u njegovu životu: ondje su 1220. godine bile izložene relikvije prvih pet franjevačkih misionara, koji su otišli u Maroku i ondje podnijeli mučeništvo. Njihov je život duboko dirnuo mladog Fernanda i u njemu se rodila želja da ih nasljeduje i pođe putom kršćanske savršenosti: zatražio je tada da istupi iz augustinskih kanonika i da postane manji brat. Njegov je zahtjev prihvaćen i on se, uzevši ime Antun, uputio u Maroko, ali je Božja providnost odlučila drukčije.

Zbog bolesti je bio prisiljen vratiti se u Italiji te je, 1221. godine, sudjelovao na glasovitom “Kapitulu na rogožinama” u Asizu, gdje se susreo također sa svetim Franjom. Nakon toga je neko vrijeme živio u potpunoj skrovitosti u samostanu u blizini Forlija, na sjeveru Italije, gdje ga je Gospodin pozvao u drugu misiju. Pozvan, sasvim slučajno, propovijedati na svećeničkom ređenju, pokazao je da je obdaren takvom učenošću i govorničkim umijećem da su mu poglavari povjerili zadaću propovijedanja.

Započeo je tako u Italiji i Francuskoj apostolsko djelovanje koje je bilo tako snažno i djelotvorno da je naveo brojne one koji su se odijelili od Crkve da se ponovno vrate na pravi put. Bio je također jedan od prvih, ako ne i prvi učitelj teologije među manjom braćom. Počeo je predavati u Bologni, uz Franjin blagoslov, koji je, prepoznavši njegove kreposti, poslao Antunu kratko pismo, koje započinje ovim riječima: “Bilo bi mi drago da braću poučavaš teologiji”. Antun je udario temelje franjevačke teologije koju su njegovali veliki mislioci a koja je imala svoj vrhunac sa svetim Bonaventurom iz Bagnoregia i blaženim Duns Scotom.

KruhNakon što je postao provincijalnim poglavarom manje braće iz Sjeverne Italije, nastavio je službu propovijedanja, vršeći je naizmjenično sa službama vezanim uz vođenje provincije. Po završetku službe provincijala povukao se u blizinu Padove, gdje je bio boravio već u nekoliko navrata. Nakon svega godine dana, umro je pred gradskim vratima, 13. lipnja 1231. Padova, koja ga je prihvatila s ljubavlju i štovanjem za života, odala mu je trajno štovanje i iskazala svoju pobožnost. Sam papa Grgur IX., koji ga je, čuvši njegovu propovijed, nazvao “Kovčegom Svetoga pisma”, proglasio ga je svetim 1232., između ostaloga i zbog čudesa koja su se dogodila po njegovu zagovoru.

U posljednjem razdoblju svoga života, Antun je napisao dva sveska “Propovijedi”, koja su naslovljena “Nedjeljne propovijedi” i “Propovijedi o svecima”, namijenjene propovjednicima i predavačima na teološkim studijima iz Franjevačkog reda.

Sveti Antun piše: “Ljubav je duša vjere, ona je oživljava; bez ljubavi, vjera umire” (Sermones Dominicales et Festivi II, Messaggero, Padova 1979., str. 37). Samo duša koja moli može napredovati u duhovnom životu: to je povlaštena tema propovijedi svetog Antuna. On dobro poznaje nedostatke ljudske naravi i čovjekovu sklonost grijehu. Zato neprestano poziva vjernike da se bore protiv nagnuća pohlepe, oholosti i nečistoće te, naprotiv, vrše kreposti siromaštva i velikodušnosti, poniznosti i poslušnosti, neporočnosti i čistoće.

Na početku 13. stoljeća, kada su nicali novi gradovi a trgovina doživljavala procvat, sve je više bilo onih koji su bili neosjetljivi na potrebe siromaha. Zbog toga Antun u više navrata poziva vjernike da razmišljaju o pravom bogatstvu, a to je bogatstvo srca, kojim čovjek postaje dobar i milosrdan te tako skuplja blago za nebo: “O vi bogati – tako je on opominjao – neka vam prijatelji budu… siromasi, primite ih u svoje domove. Isti će ti siromasi kasnije primiti vas u vječne stanove, gdje vlada ljepota mira, povjerenje i sigurnost te obilni spokoj neprolazne sitosti” (Isto, str. 29). Nije li možda to učenje, dragi prijatelji, veoma važno i danas, kada financijska kriza i teške ekonomske neuravnoteženosti osiromašuju brojne osobe i stvaraju uvjete bijede?

Vjera ti je bitna? Pridruži nam se: 

Antun, koji je bio iz Franjine škole, stavlja uvijek Krista u središte života i misli, djelovanja i propovijedanja. Upravo to je drugo tipično obilježje franjevačke teologije: kristocentrizam. Franjevački teolozi rado razmatraju, i pozivaju razmatrati, otajstva Gospodinova čovještva, napose rođenje, koje u čovjeku bude osjećaje ljubavi i zahvalnosti prema Božjoj dobroti. Pogled na Raspetoga također nadahnjuje osjećaje zahvalnosti prema Bogu i poštovanja prema dostojanstvu osobe, tako da svi, vjernici i nevjernici, mogu ovdje pronaći značenje koje obogaćuje život. Antun tako piše: “Krist, koji je tvoj život, stoji pred tobom raspet, da se ti zagledaš u križ kao u neko zrcalo. Ondje ćeš moći spoznati koliko su smrtonosne bile tvoje rane, koje nijedan drugi lijek ne bi mogao ozdraviti osim krv Sina Božjega. Ako pogledaš dobro, moći ćeš shvatiti koliko su veliki ljudsko dostojanstvo i tvoja vrijednost… Nigdje drugdje čovjek ne može bolje uočiti koliko vrijedi kao kada se zagleda u zrcalo križa” (Sermones Dominicales et Festivi III, str. 213-214).

Dragi prijatelji, neka Antun Padovanski, kojega vjernici toliko časte, zagovara za čitavu Crkvu i poglavito za one koji se posvećuju propovijedanju. Neka ovi potonji, crpeći nadahnuće iz njegova primjera, trude ujediniti solidan i zdrav nauk, iskrenu i gorljivu pobožnost te učinkovitost u naviještanju.

“Ako propovijedaš Isusa, on omekšava otvrdnula srca; ako ga zazoveš, gorke ti napasti postaju slatke; ako o njemu razmišljaš, on ti srce prosvjetljuje; ako o njemu čitaš, on ti nasićuje um” (Sermones Dominicales et Festivi III, str. 59).

Papa Benedikt XVI.

 

 

 

Brojač posjeta

327934
Danas
Jučer
Ovaj tjedan
Last Week
Ovaj mjesec
Last Month
UKUPNO
252
249
850
325887
4323
5990
327934

Vaša IP adresa je: 54.167.126.106
Server Time: 2018-01-24 10:17:30