04.12.2016.

 

SVETE MISE U DANILU U 10,00 sati

                      U D: Kraljicama u 11,00 sati

 

TREĆA NEDJELJA DOŠAŠĆA (A) 

Čitavo bogoslužje ove nedjelje prožima osjećaj radosti, jer se približava Božić i Gospodnja svjetlost nas već počinje obasjavati svojim sjajem.

Riječ Božja u liturgijskim čitanjima govori nam baš o toj »radosti«, jer nam je Bog i njegovo spasenje već blizu. To je osjećaj radosti spasenja Kristova koji nam dolazi u susret da nas oslobodi od ropstva grijeha, zla i smrti.

Prvo čitanje: Iz 35, 1-6a.10

Bog sam hita da nas spasi.

Prorok Izaija naviješta da će osloboditelj Izraela i Otkupitelj ljudi svima nama donijeti radost i jakost. Odmah u početku odjekuje poziv na radost i na klicanje. Veselje se predočuje proljećem kada sve bujno cvate i to čak u pustinji koja označuje čitav svijet. I to veselje će se pretvoriti u vječnu radost ispred koje će pobjeći bol i jauci.

Kad Bog dolazi da nas spasi, onda će sve oči progledati, svi gluhi čuti, svi će hromi skakati kao jeleni i svi nijemi klicati. Bog osloboditelj i pomoćnik pribavlja pravo potlačenima, hrani gladne, oslobađa sužnje, otvara oči slijepima, uspravlja prignute, ljubi pravedne, štiti tuđince, podupire sirote i udovice.

Drugo čitanje: Jak 5, 7-10

Očvrsnite srca jer se dolazak Gospodnji približio!

Sv. Jakov apostol izriče vrlo oštar sud nad nemilosrdnim bogatašima i tješi kršćansku braću, koja su spadala u siromašnije slojeve, izrabljivane i progonjene, skorim i brzim dolaskom Gospodnjim.

Doći će vječni Sudac. Već stoji pred vratima – što je za svakoga istina barem s obzirom na smrt – i sve će staviti na smrt – i sve će staviti na svoje mjesto. Svatko će primiti što je zaslužio. Treba se samo strpiti. Time ćemo učvrstiti svoja srca i nećemo mrmljati jedan na drugoga, a ni previše uzdisati.

Težak se muči obrađivanjem zemlje, sijanjem i čekanjem kiše u pravo vrijeme. Ipak ne gubi strpljivosti ni nadu da će mu zemlja donijeti obilat rod. Tako i mi moramo biti strpljivi i sigurni da ćemo za svako dobro djelo i za sve što strpljivo podnesemo biti obilato nagrađeni.

Evanđelje: Mt 11, 2-11

Jesi li ti onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?

Na blagdan Božića kad otajstveno slavimo činjenicu da se Bog snizio do nas, da je postao malen da nas učini velikima i vječno bogatima.

Da je to zaista sve tako to nam potvrđuje i sam Isus u današnjem Evanđelju kada na pitanje Ivanovih učenika: da li je On Mesija? – odgovara: »Idite i javite Ivanu što čujete i vidite! Slijepi progledaju, hromi hodaju, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se propovijeda Radosna vijest. Blago onomu tko se zbog mene ne pokoleba!« (Mt 11,4-6)

Na taj način Isus se predstavlja kao Mesija koji oslobađa i spašava. I kao takav on se približava najsiromašnijima i najzapuštenijima među ljudima, onima na koje se svalila ne samo ljudska nepravda nego i nesreće života. Iako su čudesa koja Isus čini znak njegove božanske moći, ipak ona iznad svega otkrivaju njegovu ljubav prema svima tim nesretnima i bijednima, njegovo sudjelovanje nevoljama i poteškoćama njihova života i spasenje koje im donosi.

Zato Isus i hvali Ivana Krstitelja, svojega preteču, koji mu je pripravio put u narodu. Ivan je bio velik prorok i od svih proroka najbliži Mesiji o kojemu su svi prorokovali. Još više, Ivan je na Krista pokazao i druge k njemu uputio, krstio ga i pripravljao mu put u ljudskim dušama i srcima. Stoga riječima da nitko nije veći od Ivana, Gospodin je htio istaknuti nad sve proroke njegovu ulogu preteče. Ali Krist Ivanovu veličinu ne uspoređuje samo s prošlim vremenima već i s budućim pa veli: »Zaista, kažem vam, između rođenih od žene nije ustao veći od Ivana Krstitelja. Ali najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega.« (Mt 11,11)

A to znači da najmanji u Crkvi Kristovoj, odnosno u redu milosti i doživljenog spasenja, veći je i od Ivana Krstitelja koji stoji samo na pragu Novoga Zavjeta. U tome se sastoji sva naša radost i dostojanstvo djece Božje koje nam je donio Isus Krist, sin Božji, svojim dolaskom među nas ljude ovdje na zemlju.

MISNA ČITANJA

____________________________

BEZGRJEŠNO ZAČEĆE BDM

Bezgrješno začeće Blažene Djevice Marije je katolička dogma, koja tumači da je jedinstvenom Božjom povlasticom, Blažena Djevica Marija očuvana od svake mrlje istočnoga grijeha od trenutka svoga začeća. Također, Marija nije bila lišena milosti posvetne, već je bila puna milosti dobivenih od Boga i živjela je život posve bez grijeha.

Često se zamjenjuje s doktrinom, kada je Marija začela Isusa, radi se o dvije različite pojave. Prema dogmi, Marija je začeta na normalni biološki način, ali njenu dušu je stvorio Bog u vrijeme njezina začeća. Blagdan Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije slavi se 8. prosinca. Utemeljio ga je papa Siksto IV. 1476. g. Dogmu je svečano proglasio papa Pio IX. u poslanici “Ineffabilis Deus”, 8. prosinca 1854.g. Katolička crkva vjeruje da dogma ima potporu u Bibliji. Arkanđeo Gabrijel nazvao je Mariju “punom milosti”, a crkveni oci nazivali su Mariju – Blaženom Djevicom. Prema katoličkoj teologiji, Marija je morala biti posve bez grijeha da bi mogla začeti Isusa.

Pobožnost prema Bezgrešnoj Djevici Mariji, koja je duga vijeka, prvi put je službeno potvrđena na crkvenom saboru u Baselu 1439. godine koji je zaključio: “Definiramo, da ono učenje koje kaže da preslavna Djevica i Bogorodica Marija, po predusretanju i djelovanju posebne milosti Božjeg promisla, nikada nije bila podložna izvornom grijehu, nego je uvijek bila čista i od izvornog i od učinjenog grijeha, sveta i neokaljana, trebaju prihvatiti svi katolici kao pobožno i koje je u skladu s kršćanskim shvaćanjem, katoličkom vjerom, zdravim razumom i Svetim pismom…te da ubuduće nikome nije dozvoljeno suprotno propovijedati, odn. naučavati.”

Evo što Katekizam Katoličke Crkve naučava o Bezgrešnom Začeću:

“Da bi bila Spasiteljeva Majka, Marija je “bila od Boga nadarena darovima koji su u skladu s tako uzvišenom ulogom”. Anđeo Gabriel, u času navještenja, pozdravlja je kao “milosti punu” (Lk 1,28). I doista, da bi navještaju svoga poziva mogla dati slobodan pristanak svoje vjere, bilo je potrebno da bude sva nošena Božjom milošću.

Tijekom vjekova Crkva je postala svjesna da je Marija, ispunjena Božjom milošću, bila otkupljena već od svoga začeća. Tako dogma o Bezgrešnom Začeću, proglašena od Pape Pija IX. 1854. godine, izjavljuje:

Preblažena Djevica Marija u prvom trenutku svoga začeća, jedinstvenom je milošću i povlasticom svemogućega Boga, u predviđanju zasluga Isusa Krista Spasitelja ljudskog roda, bila očuvana od svake ljage istočnoga grijeha.

Sav taj “sjaj sasvim jedinstvene svetosti” koji Mariju “resi već od prvog časa njezina začeća” dolazi joj potpuno od Krista: ona je “otkupljena na uzvišen način u vidu zasluga svoga Sina”.[132] Više nego bilo koju drugu stvorenu osobu, Otac ju je “blagoslovio svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu” (Ef 1,3). U njemu ju je izabrao, “prije postanka svijeta, da bude ‘sveta i neporočna’ pred njim u ljubavi” (Ef 1,4).”

preuzeto sa Bitno.net

 

 

Vrijeme kroz godinu


Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, 
koje si pripravio pred licem svih naroda! 
(Lk 2, 30-31)

 

 

 

Vrijeme kroz godinu je preostalo vrijeme u godini kada se izuzmu liturgijska vremena s posebnim obilježjem. Ukupno ima 33 ili 34 tjedna, a dijeli se u dva dijela. Prvi dio započinje s ponedjeljkom po blagdanu Krštenja Gospodinova(prva nedjelja poslije Bogojavljenja) i traje do utorka uoči Pepelnice.

Nastavlja se drugim dijelom ponedjeljak poslije Duhova i završava u subotu pred početak Došašća. Namjesto prve nedjelje kroz godinu slavi se blagdan Krštenja Gospodinova. U nedjelju poslije Duhova slavi se svetkovina Presvetog Trojstva. Posljednje nedjelje kroz godinu slavi se svetkovina Krista Kralja

 

Ova živa predodžba Kristova života, ovo postepeno prikazivanje vjerskih činjenica, kojima se zapravo opetuje i nastavlja samo Kristovo djelo spasavanja, dakle Kristov život, kako ga sada nastavlja u Crkvi svojoj za naše spasenje, to je crkvena godina. Ona služi za proslavu Presvetoga Trojstva, ona nam predočuje i ljubav Oca koji je svoga Sina na svijet poslao, ljubav Sina koji je za nas umro i ljubav Duha Svetoga koji je k nama sišao da nas posveti. Crkva je svoju liturgiju, javne molitve i čitanja tako organizirala da nam što bolje predstavi osobu Spasitelja i što jasnije prikaže njegovo djelo. Svrha svega toga je da se u nama postupno učvršćuje kraljevstvo milosti.

Osim što je ponavljanje života Kristova u Crkvi, crkvena je godina također i ponavljanje svega toga u pojedinim vjernicima koji su jasnoćom svoje vjere i snagom nasljedovanja došli na čast oltara. Na nama je da i mi taj život u sebi uobličimo.

Mi kao kršćani, tijekom crkvene godine moramo aktivno sudjelovati u onome što nam je ponuđeno. Naša je zadaća da obnovimo u sebi Duh Kristov i da se preporodimo u nutrini.

Kako se ovaj ciklus svake godine ponavlja, nama se daje prilika da uvijek nanovo dodajemo zrnca svojoj savršenosti. Samo ovako se polučuje svrha otkupljenja: spasenje svijeta ili obnavljanje, uzdržavanje i razgranjivanje kraljevstva Božjega u čovječanstvu. Samo ovako živjet ćemo mi u Isusu, a Isus će živjeti u nama. 

Otac Vendelin Vošnjak

 

 

Brojač posjeta

250179
Danas
Jučer
Ovaj tjedan
Last Week
Ovaj mjesec
Last Month
UKUPNO
49
172
1459
246892
1987
7326
250179

Vaša IP adresa je: 54.147.238.62
Server Time: 2016-12-10 01:59:46