Korizma i Uskrs

Korizma - vrijeme priprave za Uskrs


Ime

Ima dosta svjedočanstava da je već u 4. stoljeću bilo poznato četrdeset dnevno pripravljanje za Uskrs. Današnji nazivi korizma dolaze iz latinskog naziva Quadragesima = vrijeme četrdeset dana, (odatle i hrvatski korizma) ili od grčkog tessarakoste. Tako je prema latinskom nastalo talijansko ime quaresima ili francusko carem. U nekim germanskim jezicima kao nizozemski se zove vastentijd a dolazi od vrijeme posta. Time je naglašen samo jedan temeljni dio. Engleski naziv lent upućuje na godišnje doba (lengthen - kad dan postaje duži) Kod protestanata se naziva vrijeme muke a nekad je to bilo samo ograničeno na tjedan prije Uskrsa. Novi misal donosi uz Korizmu i naslov Uskrsno vrijeme pokore.

Biblijski temelj

Kao biblijska pozadina služe svi oni izvještaji koji govore o četredeset dana (ili godina):

40 dana i noći trajao je opći potop (Post 7,14)
40 dana zadržao se Mojsije na brdu Sinaj (Izl 24,18)
40 godina su Izraelci lutali pustinjom dok nisu došli na cilj (Jozua 3,4)
40 dana išao je Ilija prema brdu Horebu (1 Kr 19,8)
40 dana i Niniva bi trebala propasti (Jona 3,4)
40 dana i noći bio je Isus u pustinji (Mk 1,13; Mt 4,2; Lk 4,1)
Isus je 40 dana nakon uskrsnuća uzašao na nebo.
U svakom slučaju to je vrijeme prelaza, priprave i pokore, čišćenja o čemu će ovdje biti govora. Broj 40 ima i simboličko značenje, a to znači da nema samo jedan kronološki značaj, nego upućuje na nutarnji sadržaj ovog vremena.

Povijesni temelj

Od pashalnog posta do četrdeset dana

Poznato je da je u 2 stoljeću postojao post žalosti dva dana pred Uskrs. Počimao je na Veliki petak a završava na Vazmenu noć nakon euharistijskog slavlja. U 3. stoljeću u nekim mjestima je proširen taj post na cijeli Veliki tjedan i takozvani polupost od ponedjeljka do četvrtka a završavao je punim postom Velikog petka i subote. Praksa je najprije bila pojedinačna i neobvezna i među pojedinim članovima neke zajednice.

U 4. stoljeću u Rimu je postojao trosedmični post. I to je bio neki prelazni stadij, jer iz tog vremena postoje brojna svjedočanstva o četrdeset dnevnom postu u različitim krajevima kršćanstva. Koncem 4. i početkom 5. stoljeća izgleda da je ova praksa bila svuda prihvaćena. Rimu je počimalo sa šestom nedjeljom prije Uskrsa a završavalo na Veliki četvrtak kada je biskup polaganjem ruku primao nazad u Crkvu javne grješnike.

Vrijeme priprave za krštenje

Početkom Četrdeset dana stupali su pripravnici za krštenje katekumeni, od grčke riječi katechein =poučavati , ulazili u novi stadij priprave za krštenje. Nazivalo ih se: prema grčkom jeziku Photizomenen (oni koji će biti prosvijetljeni); u Rimu electi = Izabrani, drugdje competentes= kandidati a samo vrijeme se zvalo photizomenat ili vrijeme comepetntiae. Photizomenen su sudjelovali na službi Božjoj takozvanoj Misi katekumena a otpuštalo ih se molitvom i polaganjem ruku prije euharistijske žrtve. Trebali su položiti ispit da li su promijenili način života i poznavanja vjere takozvane scrutiniae (prema latinskom scrutinium = ispit), a oni su se održavali najprije za vrijeme bogoslužja 3.,4. i 5. nedjelje korizme, a kasnije je broj bio u Rimu povećan na sedam i održavali su se radnim danom. Glavni dijelovi su bili: egzorcizam: zaklinjanje protiv đavla, istjerivanje zlih duhova, sa ciljem da se katekumena izvuče iz vlasti sotone a privuče Kristovu Kraljevstvu. Prvi skrutinij je bio povezan sa upisivanjem u listu kandidata za krštenje. Kod trećeg skrutinija se kandidatima za krštenje povjeravalo evanđelje, vjeroispovijest i Očenaš. Posljednji skrutinij je bio na Veliku subotu u jutro kao i svečano odreknuće đavla, a to je danas ostalo u obnovi krsnog zavjeta.

I jasno je da je ovo bogoslužje Photizomenata prožimalo svih četrdeset dana: cijela zajednica je pratila pripravnike na krštenje na njihovu putu prema krštenju i s njima se pripravljali. Sigurno da je bilo i drugih razloga da se uvelo četrdeset dnevnu pripravu ali ova priprava na krštenje je davala osnovni ton.

Početak, trajanje i završetak «postopokorne četrdestice»

Uobičajeni početak Četrdeset dana u Rimu šest tjedana (42 dana) prije Uskrsa pokazuje da su ostali izvan brojenja Veliki petak i Velika subota (drukčije nego u sjevernoj Africi i Milanu) iako se od starine i tih dana postilo. To znači da Četrdeset dana nisu jednostavni produžetak Vazmenog posta tako reći «prema naprijed» Nego označuje, mnogo više, jedno vlastito vrijeme, koje je postavljeno ispred slavljenja svetog Trodnevlja bez da bude uključeno u to vrijeme. U prvo vrijeme, naročito u Rimu nije pokora bila oznaka ovog vremena nego priprava za ponovno prihvaćanje grješnika u Crkvu na Veliki četvrtak. I zato je u prvom planu bilo vrijeme pokore a ne post koji je tako reći bio u drugom planu pa se i nazivao «vrijeme posta»

Kasnije se nije postilo nedjeljom u korizmi (na kršćanskom Istoku i subotom). Pa kad je nestalo pkorničko vrijeme a na njegovo mjesto došlo vrijeme posta bilo je potrebno novo brojenje. Da bi se došlo na broj od 40 dana morali su uzeti u obzir i post na Veliki petak i subotu. Pa ako se uzme u obzir da se nije postilo ni nedjeljom onda je trebalo uzeti još četiri dana pred prvotni početak korizme, tako da korizma počima u srijedu prije šeste nedjelje prije Uskrs. Ako se izuzmu nedjelje, doda Veliki petak i subota onda dolazimo do 40 dana.

 

A kako je to na kršćanskom Istoku?

Na kršćanskom Istoku se nije postilo subotom i nedjeljom pa je trebalo produžiti ovih četrdeset dana kao pripravu za Uskrs. U bizantinskoj liturgiji danas počima priprava za Uskrs deset tjedana prije Uskrsa sa takozvanom nedjeljom carinika i farizeja a slijedi je Nedjelja izgubljenog sina. Sa nedjeljom odricanja od mesa počima osam sedmično odricanje od mesa prije Uskrsa. Potom slijedi nedjelja odricanja od kolača i mlijeka počima stvarni - ne samo kvantitatvino (odricanje od određenih jela) nego i kvalitativno (odricanje od obroka i količine hrane) Nedjelja Ortodoxie - pravoslavlja - podsjeća na pobjedu prijatelja slika nad neprijateljima slika u 9. stoljeću. Četri nedjelje prije Uskrsa slavi se Uzvišenje križa. Subota dva tjedna prije Uskrsa je Subota Akathist (to je najsvečaniji himan Majci Božjoj u bizantinskoj liturgiji.) Subota prije Cvjetnice je Lazarova subota na uspomenu Lazara kojeg je Isus uskrisio (Iv 11, 1-44). Veliki tjedan se ne ubraja u korizmeno vrijeme.

 

Sedam stvari koje bi svaki katolik trebao znati o korizmi 

Nalazimo se u korizmenom vremenu, a evo što bi svaki vjernik trebao znati o ovom milosnom razdoblju.

korizma1

Foto: www.clement.org

1. NAZIV

  1. korizma dolazi od latinskog naziva quadragesima (četrdesetnica). Tako je prema latinskom nastalo i talijansko ime quaresima ili francusko carem. Engleski naziv lent upućuje na godišnje doba (lengthen – kad dan postaje duži).

Riječ korizma (četrdesetnica) prvi put spominje Euzebije Cezarejski (265.-340.).

2. SMISAO

Smisao i sadržaj korizmenog vremena sažeto izražava Direktorij o pučkoj pobožnosti i liturgiji u kojem čitamo:

Korizma je vrijeme koje prethodi i oraspoložuje za slavlje Vazma. Vrijeme slušanja Božje riječi i obraćenja, priprave i spomena krštenja, pomirenja s Bogom te s braćom i sestrama, vrijeme češćega posezanja za ‘oružjem kršćanske pokore’: molitvom, postom i dobrim djelima.

O milosnom vremenu korizme govori nam i Drugi vatikanski sabor ukazujući na njezin dvostruki smisao: krsni i pokornički.

To doba, osobito uspomenom ili pripravom na krštenje te pokorom, vjernike koji gorljivije slušaju Božju riječ i odaju se molitvi, pripravlja na svetkovanje vazmenog otajstva (SC 109).

Krsni vid korizme očituje se u njezinom shvaćanju ne samo kao priprave nekrštenih na krštenje već i priprave cijele zajednice na slavlje spomena vlastitog krštenja u vazmenoj noći. Pokornički vid korizme ostvaruje se postom, molitvom i djelima ljubavi.

Konačno, riječima pape Benedikta XVI., korizma nas podsjeća da se biti-kršćanin može ostvarivati samo kao uvijek novo postajati-kršćanin, da ono nikada nije završen događaj koji je iza nas, nego da zahtijeva uvijek novo vježbanje.

3. POVIJEST

Od samih početaka priprava za svetkovinu Uskrsa sastojala se od jednog ili dva dana posta o čemu početkom 3. stoljeća svjedoči Hipolit Rimski. Četrdesetdnevni vazmeni post prvi se put spominje 306. godine u tzv. Epistula canonica sv. Petra Aleksandrijskog gdje se određuje da lapsi (kršćani koji su se tijekom Dioklecijanova progona od straha odrekli vjere) nakon tri godine javne pokore drže još jednu četrdesetnicu posta i molitvi kao pripravu za dan svoga pomirenja.

Vrijeme 40-dnevne priprave za Uskrs, javlja se u rimskoj liturgiji od 4. stoljeća, a započinjalo je Prvom nedjeljom korizme. Od 6. stoljeća početak korizme pomiče se na srijedu koja prethodi toj nedjelji. Toga su dana pokornici, a potom i ostali vjernici, primali pepeo kao znak ulaska u korizmenu pripravu za Uskrs. Od kraja 11. stoljeća pepeo se radio maslinovih ili palminih grančica blagoslovljenih na Cvjetnicu prethodne godine. Pepeo označava ozbiljnost i pokoru, čime je obilježeno cijelo korizmeno vrijeme, te nadu u uskrsnuće. Ta se srijeda stoga naziva Pepelnica. Korizmeno vrijeme bilo je i ostalo vrijeme priprave katekumena za primanje sakramenata kršćanske inicijacije u Vazmenoj noći.

Korizma je, dakle, od samih početaka imala trostruko značenje: vrijeme neposredne priprave pokornika na pomirenje na Veliki četvrtak, vrijeme neposredne priprave katekumena za sakramente inicijacije u Vazmenom bdijenju te vrijeme priprave ostalih vjernika na vazmene blagdane.

4. TRAJANJE

U liturgijskoj godini korizmeno razdoblje traje od Pepelnice do Velikoga četvrtka, to jest Mise večere Gospodnje kojom započinje Vazmeno trodnevlje, što potvrđuju Opće uredbe o liturgijskoj godini i kalendaru (br. 28), te Direktorij o pučkoj pobožnosti i liturgiji (br. 127.)

U korizmeno vrijeme dakle spadaju i korizmene nedjelje, stoga ona ukupno broji 44 dana. Zanimljivo, u vrijeme posljednje obnove kalendara (1969. god.) liturgičari su htjeli dokinuti Čistu srijedu, pa bi tako korizma, kao što je to bilu o početcima, počinjala na Prvu korizmenu nedjelju i doista trajala 40 dana, no na izričitu želju pape Pavla VI. Čistu srijedu nije se diralo. Broj 40 stoga treba tumačiti simbolički, a ne doslovno.

Iako korizma završava na Veliki četvrtak, to ne znači kako prestaje i vrijeme vrijeme pokore, posta i sabranosti budući da Vazmeno trodnevlje predstavlja sjajni vrhunac čitave liturgijske godine(ONLGK 18).

Spomenimo kako se četrdesetdnevna priprava za svetkovinu Uskrsa temelji na biblijskoj tipologiji:

  • 40 dana trajao je opći potop (Post 7,14)
  • 40 dana Mojsije je boravio na brdu Sinaj  (Izl 24,18)
  • 40 godina su Izraelci lutali pustinjom (Još 3,4)
  • 40 dana išao je Ilija prema brdu Horebu  (1 Kr 19,8)
  • 40 dana vrijeme je u kojemu se Niniva trebala obratiti (Jona 3,4)
  • 40 dana Isus je proveo u pustinji (Mk 1,13; Mt 4,2; Lk 4,1)
  • 40 dana nakon uskrsnuća Isus je uzašao na nebo (Dj 1,6-11)

5. KORIZMENE NEDJELJE

Korizma broji šest korizmenih nedjelja, a u liturgijskoj tradiciji hrvatskog naroda svaka korizmena nedjelja ima svoje ime:

  1. Čista – jer dolazi odmah iza Čiste srijede (Pepelnice).
  2. Pačista – ili pračista, odnosno još čišća od prve koja se naziva Čista
  3. Bezimena – jer joj se nije davalo ime iz poštovanja prema korizmi, prema muci Isusovoj
  4. Sredoposna – jer je na polovici korizmenog posta.
  5. Gluha – jer se te nedjelje pjevalo bez pratnje orgulja, pokrivale bi se slike i kipovi u crkvi, zastirali bi se križevi kako bi crkveni prostor izgledao što jednostavnije, a sve poradi veličine svetih dana koji se bliže: muke, smrti i uskrsnuća Gospodinova.
  6. Cvjetnica ili Cvjetna nedjelja – liturgija Cvjetnice obilježena je čitanjem ili pjevanjem muke, a naziv je dobila zbog procesije s grančicama u spomen na Isusov ulazak u Jeruzalem, kada ga je puk dočekao poklicima Hosana Davidovu Sinu, blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje.

U sveopćoj Crkvi, Četvrta korizmena nedjelja zove se Laetare – Veseli se!, prema riječima ulazne pjesme iz Knjige proroka Izaije: Veseli se, Jeruzaleme, kličite zbog njega svi koji ga ljubite! Radujte se, radujte s njime, svi koji ste nad njim tugovali! Nadojite se i nasitite na dojkama utjehe njegove. (Iz 66,10-11)

Ova nedjelja tako predstavlja radosni predah u korizmenoj pokori.

6. LITURGIJSKE PREPORUKE

Opća uredba Rimskog misala donosi nam nekoliko napomena glede korizmenog vremena:

U vrijeme korizme zabranjuje se urešavanje oltara cvijećem, osim u nedjelju Laetare (IV. korizmena) te na svetkovine i blagdane. Cvjetni ures neka bude uvijek umjeren te neka se radije smjesti pored oltara nego na samome oltaru. (OURM 305)

U vrijeme korizme sviranje orgulja i drugih glazbala dopušta se samo kao potpora pjevanju, osim u nedjelju Laetare (IV. korizmena nedjelja) te na svetkovine i blagdane. (OURM 313)

Ljubičasta se boja uzima u doba došašća i korizme… Ružičasta se boja može uzeti, tamo gdje je običaj, u nedjelje Gaudete (III. došašća) i Laetare (IV. korizmena). (OURM 346)

Osim toga, Uredba napominje kako se u korizmenom vremenu ne pjeva (ili govori) Slava, te kako se umjesto poklika Aleluja pjeva redak prije evanđelja, naznačen u lekcionaru ili drugi psalam ili zavlaka (tractus), kako se nalazi u Gradualu. (usp. OURM 62)

7. POST I NEMRS

U pokorničkom duhu korizmenog vremena, neki vjernici odlučuju se na post i/ili nemrs. Podsjetimo stoga na značenje i smisao ove dvije pokorničke prakse.

Post za katolika znači uzeti samo jedan puni obrok u danu.

Nemrs znači redovito jesti (uobičajena tri obroka dnevno), ali ne jesti meso.

Crkva je proglasila dva dana strogog posta i nemrsa, a to su Čista srijeda ili Pepelnica i Veliki petak. Na ta dva dana vjernik uzima samo jedan puni obrok (do sita) jer je post, a ne jede meso jer je nemrs! U ostale petke uzima redovite obroke, ali se odriče mesa.

Prema sadašnjoj crkvenoj disciplini post je obvezatan za katolike od navršene 18. do započete 60. godine života.

Zakon nemrsa obvezuje one koji su navršili 14. godinu života, osim ako je u petak svetkovina.

Ukoliko se u vremenu korizme odlučimo na pokorničku praksu posta i/ili nemrsa, imajmo na umu riječi sv. Leona Velikog:

Prihvatimo, dakle, ovaj svečani post marljivom pobožnošću i budnom vjerom. Slavimo ga ne praznim uzdržavanjem od jela, što ga često savjetuje slabo zdravlje tijela ili bolest gramzljivosti, nego širokogrudnom plemenitošću. Bit našeg posta nije u samom uzdržavanju od hrane i ne koristi uskraćivati hranu tijelu, ako srce ne ostavi nepravde i ako se jezik ne uzdrži od pogrde. Bit ćemo ne bez razloga izloženi kritikama nevjernika i naši će propusti naoružati jezike bezbožnika protiv vjere, ako postimo, a naš se način života ne slaže s čistoćom savršenog posta.

Priredio: Miodrag Vojvodić | Bitno.net

 

Brojač posjeta

369948
Danas
Jučer
Ovaj tjedan
Last Week
Ovaj mjesec
Last Month
UKUPNO
91
176
1065
367433
3840
4409
369948

Vaša IP adresa je: 54.198.205.153
Server Time: 2018-09-21 07:50:08