Iz prošlostii danilskog kraja

IZ PROŠLOSTI DANILSKOG KRAJA

 

 

 

 

 

 

Podatke za ovaj prikaz najvažnijih događaja u prošlosti danilskog prostora sam prikupio iz objavljene literature o vremenu neolitika, Ilira, Rimljana, srednjeg vijeka i Turaka (župni list “Rider” i knjige don Krste Stošića “Sela šibenskog kotara”). Ostale podatke iz 17., 18., 19. i 20. st. sam prikupio iz matica i spisa općine Šibenik u Državnom arhivu Zadar i Državnom arhivu Šibenik, iz matica u župnom arhivu Gospe van Grada od 1624 -38. i od 1668 - 85. g., iz matica u Matičnom uredu Šibenik, zatim iz Anagrafa župe Šibenik-Varoš iz 1822. g. i Martikule Gospe van Grada, vođene od 1680. g. (u Arhivu župe Šibenik-Varoš), iz Anagrafa župe Šibenik-Varoš iz 1828. g. (u Državnom arhivu Šibenik), iz Anagrafa župe Danilo iz 1918. g. (u župnom uredu Danilo), iz mletačkoga katastra (u Državnom arhivu Zadar), iz austrijakoga katastra( u Državnom arhivu Split) i iz kanonskih vizitacija (u Biskupskom arhivu Šibenik).

Na suradnji i susretljivosti zahvaljujem gđi. Suzani Martinović (Državi arhiv Zadar), Ivanu Dovraniću, Milivoju Blaževiću, Krešimiru Matkoviću i Sinevi Juras (Državni arhiv Šibenik), fra Ivanu Maletiću, fra Ivanu Vidoviću, fra Filipu Milanoviću-Trapi (župa Gospe van Grada), gđi. Mariji Polag (Matični ured Šibenik), fra Stanku Doturu (župnik Danila), gđi. Bruni Horović (Državni arhiv Split), don Olegu Petroviću (Biskupski arhiv Šibenik), protojereju Dajanu Trifunović (pravoslavni paroh šibenski) i djelatnicima Zemljoknjižnog odjela Općinskoga suda u Šibeniku .

 

Ivo Blaće, svibanj 2016.  g.

 

 

 

DANILSKI PROSTOR U DOBA NEOLITIKA, ILIRA, RIMLJANA, SREDNJEGA VIJEKA I TURAKA

 

 

             Istočno od Šibenika smjestila su se Donje i Gornje polje. Donje polje je sačuvalo svoj srednjovjekovni naziv do danas, a Gornje polje se od 18. st. počinja nazivati Danilo. Omeđeno brdima Trtra na sjeveru te Crnim brdom na jugu, ova plodna prodolina naseljena je još od prapovijesti.

Na današnjem lokalitetu Bitinj je prije 7000 godina egzistirala neolitička naseobina ratara i stočara, koja je zbog svojih specifičnosti, u svjetskoj arheološkoj literaturi poznata kao danilska kultura. Oko tristote godine pr. Kr. nestaje idiličan način života danilske kulture, te započinje metalno doba. U ovom nesigurnom vremenu, ljudi se nastanjuju, na uzvisine, koje utvrđuju bedemima od suhozida. Tragovi brončanog doba, kao što su oružje i oruđe, pronađeni su u dva tumula na Ivankovači,  na Gradini i kod spilje Stražbenice pronađeni su tragovi bakrenog doba. Tragovi koji datiraju iz željeznoga doba pronađeni su na uzvisini Pirvije, na kojoj je danas crkva sv. Jurja, te  na Gradini na kojoj Delmati formiraju  naseobinu Ridite.    

U Danilo Birnju su pronađeni ilirski grobovi te reljefi ilirskih božanstsva Silvana i Mitru. Župnik Danilo Kraljica fra Stipan Zlatović (1865. – 1871.)piše da se u prisoju oko kuća u Danilo Birnju nalaze grobovi prekriveni velikim pločama s ornamentima rala, mjeseca, pogače, kosora, a na nekim čak i križa. Te ploče su kasnije mještani prenijeli na groblja kod sv. Jurja i sv. Petra za potrebe ukrašavanja vlastitih grobova. Naseobina Rider, za vrijeme rimske vladavine, polovinom prvog stoljeća n. Kr. stječe pravo municipiuma, a u ranokršćansko doba postaje i biskupska katedra. Propašću antičkog svijeta nestaje grad i biskupija Rider.

Novo hrvatsko stanovništvo, u srednjem vijeku, na ovim prostorima razvija svoja ruralna naselja. Jedno od najranije spominjanih naselja je Mokro, koje se prvi put spominje 1197. g., u presudi krbavskog biskupa da šibenskom svećenstvu pripada trećina darova od posvete crkava u Šibeniku, Morinju i Mokrom. Kralj Hrvatske i Dalmacije Petar Krešimir IV.  je u jednoj ispravi iz 1066. g. spomenuo Šibenik. Grad se tada brzo razvijao te je težio da se izjednači sa gradovima antičkog porijekla u Dalmacij. Ban Hrvata, gospodar Bosne i vojvoda Zahumlja i Dalmacije Pavao I. Šubić pozvao je na hrvatsko – ugarsko prijestolje napuljskog princa Karla, po kojeg je poslao brata Jurja. Nastojanjem grofa Jurja Šubića, a uz potporu napuljske krune, papa Bonifacije VIII. osniva 1298. g. šibensku biskupiju. Šibenik tada dobiva civitet tj. status grada i autonomne komune.

Te 1298. godine u Gornjem polju, piše don Krste Stošić, spominju se dvije župe. Župa Biranj sa mjestima Mokro, Biranj, Stranići i Striževo i župa Orišje, danas lokalitet u Danilu Gornjem.

Danas u Danilo Birnju, kod Rončevića kuća postoji lokalitet Mokro. Postoji i lokalitet Biranj, koji po katastarskoj mapi Danilo Birnja iz 1825. g., te po zapisniku čestica zemlje iz 1826. g. obuhvaća područje starih kuća Svračaka, Pavkovića reč. Pakovića, Blaće reč. Grgića, Malenica, Klarendića, Višnjića i Pilipaca. Danas po katastarskom planu ispred sv. Petra postoji lokalitet Stranići koji se ne navodi u 19. st. Striževo se danas kao lokalitet više ne spominje ali u 19. st. po katastarskoj karti iz 1825. g. i po zapisnicima čestica zemlje iz 1826. i 1870. g. taj lokalitet se nalazio od Maglova te iznad i iza crkve sv. Petra.

 

U Mokrom je bilo 20 kuća sa 202 stanovnika, u Birnju je bilo 14 kuća sa 144 stanovnika, u Straniću je bilo 7 kuća sa 58 stanovnika, u Striževu je bilo 30 kuća sa 225 stanovnika i u Orišju je bilo 28 kuća, sa 286 stanovnika. Za crkvu sv. Petra don Krste Stošić piše da je utemeljna 1409. g., i to izgleda na temeljima starokršćanske bazilike, čiji su ostatci pronađeni prilikom obnove 1904. g. Crkva se spominje 1422. g. Crkva sv. Jurja i sv. Daniela spominju se nešto kasnije. Međutim, spominjanje posvete crkve u Mokrom 1197. g., te postojanje župnih zajednica 1298. g. i romanički ostatci ispod današnjih crkvi upućuje i na raniju dataciju.

Dolaskom Turaka šibenski biskup Jeronim Savarognon 1566. g. piše da je Gornje polje zapušteno, crkve i kuće porušene, a narod izbjegao u Mandalinu, Krapanj, Zlarin i Šibenik. Bratovština sv. Jurja prenijela je sve svoje pokretnine, uključujući i oltar sv. Jurja, u šibensku crkvu Gospe Valverde reč. Novu crkvu, u kojoj se blagdan sv. Jurja slavio do Drugog svjetskog rata. Župa Biranj je tada ukinuta, a župa Orišje je pripojena Mandalini.

Nakon Ciparskoga rata, Mlečani i Turci su 3. 8. 1576. g. sklopili dokument razdiobe po kojem su područja netom ugašene župe Biranj ostala pod mletačkom upravom, a područja župe Orišje pod Turskom upravom u sastavu kliškog sandžaka. Za Kandijskog rata (1645. /69. g.) Turci su zauzeli Biranj,  Dubravu i Bilice iz kojih su napadali Šibenik. Nakon rata, Husein paša došao je 15. 10. 1671. u Gornje polje, te je 30. 10. 1675. s mletačkim upraviteljem Dalmacije Georgijem Morosinijem potpisao dokument razdiobe odustavši od Bilica, Dubrave i Birnja.

Turska vojska je 1683. g. opkolila Beč, koji je spasio poljski kralj Jan III. Sobiecki, te je tako započeo tzv. Bečki rat u kojem je oslobođen najveći dio današnje Hrvatske. U ovaj rat su se 1684. g. uključili i Mlečani potpomažući ustanike u zaleđu dotadašnje Dalmacije. Mirovnim ugovorom u Srijemskim Karlovcima 1699. g. te su krajeve Mlečani i preuzeli.

 

 

ŠIBENSKI VAROŠ, MANDALINA I DANILO

 

Za osmanlijske ekspanzije ovim prostorima, današnja naselja Donje polje, Danilo Biranj, Dubrava i Bilice su granična područja Mletačke Republike prema Osmanskom Carstvu. Bježeći pred Turcima mnogi se sklanjaju, u Vrtline pored grada (in Orthis prope Civitatem) formirajući tako novo naselje. U tom naselju biskup Vinko Arrigoni 1604. g. uspostavlja župnu zajednicu. U najstarijoj župnoj matici, koja nosi naslov "Nomina baptizator vile Varos" od 1624. do 1638. g. nalazimo zapisana i prezimena koja se kasnije javljaju na danilskom području: 1624. g. Junaković, 1625. g. Vukšić i 1637. g. Fakčević i Grubišić. Varoš se zatim spominje 1645. g. na početku Kandijskog rata, kada su njegovi stanovnici preseljeni u grad, a naselje porušeno kako se njime ne bi koristili Turci. Za tog rata dogodila se najveća tragedija u povijesti Šibenika, koji je po nekim procijenama tada bio najnapučeniji grad Mletačke Dalmacije, brojeći oko 12 000 stanovnika. Neki trgovac kupio je ukradenu robu iz Bosne,  koja je bila zaražena kugom. Od kuge je u 6 mjeseci umrlo više od 10 000 stanovnika. Po prestanku kuge, mletački upravitelj Dalmacije Leonardo Foscolo zamolio je visovačke franjevce, da narod iz okolnih krajeva dosele u Šibenik. Pod vodstvom fra Nikole Ružića i fra Mije Bogetića, mnoštvo ljudi iz Promine, Petrova polja i Zagore  se tada naselilo u Šibenik. 

Iz ovog vremena u maticama župe Šibenik-Varoš nalaze se zapisi prezimena koja se kasnije javljaju na današnjem danilskom prostoru. U tim maticama prezimena koja danas ne završavaju na  – ić pisana su tada na latinskom sa završetkom -ich, a danas bi glasila Malenčić, Maglović, Vrljančević, Svračković, a za prezime Blaće pisan je prvotni oblik, koji bi danas glasio Blaćanin, a ponekad i Blaćanović. Nešto kasnije spominje se Mate Blaćanin († 1703.) upisan kao Matheo Blachie. Od tada nastaje latinski oblik prezimena Blaće, koje se u maticama gotovo uvijek piše Blachije, osim rijetko Blachich, kada je nastavak - ich dodavan i ostalim prezimenima koja ga nisu imala, te nekoliko puta Blagie. Osnutkom župe Danilo Kraljice u maticama se uglavnom piše Blachije, a ponekad i Blaće. Fra Stipana Zlatovića, župnik od 1865. -1871.  je prvi počeo matice pisati na Hrvatskom jeziku, on ovo prezime  piše Blaće. Isto ga je pisao i njegov nasljednik  fra Frane Belamarić župnik od 1871. - 1877. Župnici iza njih: fra Jere Balić, župnik od 1877. – 1890. pisao je Blačić, fra Stanko Đirlić, župnik od 1890. - 1908. je pisao Blaćo. Fra Frano Mišica župnik od 1908. – 1918. sastavio je Anagraf župe koji je u upotrebi do danas, a sve je upisao kao Blačić. Ovaj župnik je uz ime krštenika  upisivao i ime primalje koja ga je porodila. Prezime Blaće se u kasnijim varoškim maticiama kao i u ostalim javnim spisima 19. st. gotovo uvijek piše Blaće.

Prezime Svračak u prvim zapisima glasi Svračković, orginalao pisano Sfrascović ili Svrascouich, ponekad i Vracah, potom od kraja 18. st. Sfracah ili Svracah. Prezime Maglov u prvim zapisima ponekad glasi Maglović. Prezime Malenica u prvim zapisima glasi Malenčić, originalno pisano Mamencich ili Manencich, a po tom: Manenica ili Maneniza, ponekad i Vanenica i Mamenica ili Mameniza. Prezime Vrljac ima više oblika kao: Vrljančević, Vrljajac, Vrljačev, ali se  najviše piše Vrljevac, originalno pisano Vrglievaz.

    U varoškoj matici krštenih  od 1668 do 1685 g., nastaloj nakon i u vremenu veliki migracija, prvi put se navode prezimena: Klarendić i Šeralić 1669., Zorčić, 1672.  Fakčević i Vučenović 1673., Malenčić i Grubišić 1674., Maglović 1675., Blaćanin i Rupić 1676. i Vrljančević 1678. g.

Kontinuitet varoških matica rođenih postoji od 1738. g.

U najstarijoj varoškoj matici vjenčanih od 1668 - 1685. g. prvi put se spominju prezimena: Klarendić 1669., Zorčić i Vučenović 1670., Maglović, Junaković, Šeralić i Fakčević 1671., Vrljančević i Grubišić 1672., Blaćanin i Samaluk 1674., Vukšić 1677., Rupić 1678., Svračković 1680. i Malenčič 1684. g.

Kntinuitet varoških matica vjenčanih postoji od 1764. g.

U varoškoj matici umrlih od 1668. do 1685. navode se  prvi put  ukopi osoba sa prezimenima koja se kasnije javljaju na ovim prostorima: Šimun Svračković 1670., Jure Blaćanina 1672., oba pokopana u crkvi sv. Ivana u Šibeniku. Zatim se navode: Bohila Vučenović i Janja Vukšić 1673., Oršula Klarendić 1674., Antula Maglović 1675., Ana Zorčić 1683. i Pava Vrljančević 1684. g. koji su pokopani u Varošu.

Kontinuitet varoških matica umrlih postoji od 1699. g.

u Martikuli Gospe van Grada, u popiu braće od 1680. g. se navode i prezimena: Rupić, Klarendić, Maglov, Zorčić, Malenčić, Vrljavac i Vučenović 1680. g., Junaković i Vukšić 1692. g., Pilipac i Vučenović 1696. g., Višnjić 1733. g., Koštanović reč. Krnić 1741., Svračković 1742. g., Krnić reč. Koštanović 1744. g., Rak 1756., Blaće 1766. g. i Junaković Crnjak 1791. g. 

Početkom Morejskoga rata, franjevci su u dogovoru sa mletačkima vlastima 1684. g. doveli još jednu skupinu naroda iz unutrašnjosti i naselili ih u Šibenik i okolicu. U Biskupskom arhivu Šibenik sačuvana su dva popisa doseljenih obitelji. Među doseljenicima se navode i prezimena: Grandeš, Sulje, Stančić, Bralić, Aužina, Zorčić, Galijatović, Rončević. Obitelj Rončević se u popisu 2. 4. 1684. g. navodi među obiteljima pod zastavom kapetana Petra Reljanovića. U popisu 2. 5. 1684. g. Rončevići se navode među obiteljima koje su naselile Grad, Varoš, Dolac i Mandalinu, a po tome se navodi da su neke obitelji iz zastave kapetana Petra Reljanovića naselile i Krapaj, među njima se navode i Rončevići. Prezime Rončević je 1684. g. napisano uobliku “Roncovich”  Prvi put, u varoškoj matici umrlih prezime Rončević se navodi 1743. g., kod pokopa Ivana Rončević, ukopanog u Varošu, i to u obliku “Romcevich”

U Varošu se 1687. g. navode stariješine obitelji i broj članova njihovi obitelji, među ostalim navode se i: Martin Vukšić 5., Ivan Maglov 4., Jere Rupić 9., Stipan Vučenović 6., Jere Klarendić 10., Mate Blaće 4., Ivan Sulje 5., Doroteja Klarendić 2., Marko Maglov 5., Mate Vrljavac 10., Mijo Vrljavac 3., Marko Vukšić 8., Ante Zorčić 7., Josip Svračković 5., ... Pavković 3., Ante Grubišić 7., Nikola Malenčić 6., Šimun Junaković 11., Stipan Junaković 5.

Varoš je tada bio selo u sklopu šibenskoga okružja mletačke Dalmacije. Na čelu okružja bio bi grof kapetan (conte capitano) kojega bi na mandat od tri godine postavljao opći providur (proveditore generale) tj. mletački upravitelj Dalmacije. Stariješine obitelji unutar svake seoske zajednice bi birale svoga glavara, koji se zvao harambaša. (U Državnom arhivu Šibenuk sačuvan je zapis izbora harambaše u Boraji iz 1804. g. i to na Hrvatskom jeziku). Do harambaše je alfier, zatim sudci i čauš. Više seoskih zajednica ili zastava tvorile bi serdariju, na čelu sa serdarom. Serdari i harambaše bili su zapovjednici mletačke vojske. Nakon Morejskoga rata, mletački upravitelj Dalmacije Vicenzo Vedramin dao je 1709. g. napraviti kartu šibenskoga teritorija s naznakom na „novu i staru stečevinu“ iz koje se vidi da je Biranj bio dio Stare stečevine,  a područje Orišja koje se na toj karti naziva Sv. Daniel bilo je dio Nove stečevine. U imovinsko - pravnim odnosima, velika je razlika jedne u odnosu na drugu. U Novoj stečevini zemljište je bilo državno vlasništvo, na koju su državni službenici doseljavali novo stanovništvo, vršeći razdiobu zemlje 2 padovanska kanapa po muškim članovima obitelji, sa nasljednim pravom u muškoj liniji. Zauzvrat, novodoseljeno stanovništvo je državi trebalo dati  1/10  od uroda sa dodjeljene zemlje te izvršavati vojnu službu. Ako posjednici dvije uzastopne godine ne bi obradili dobivenu zemlju istu bi morali vratiti državi.  Za vrijeme francuske uprave u Dalmaciji  1806. g. posjednici u Novoj stečevini, kao i u Najnovijoj stečevini dobili su nad svojim posjedima  vlasničko pravo. Na tom području, u dva navrata, izvršena je katastarska izmjera. Vedraminov katastar 1709. g. i Grimaniev 1756. g. U popisima posjednika se navode: harambaša kao glavar seoske zajednice, zatim, nositelji posjeda, veličina njihova posjeda, izražena u padovanskim kampima, kvantima i tavolima, broj članova njihovih obitelji, broj sposobnih za vojsku u svakoj obitelji, te vrsta i broj stoke koju su posjedovali. Za posjednike koji nisu boravili u samoj partikularnoj zajednici uglavnom se navodi i mjesto njihova boravka. Za područje Polja Sv. Daniela i predio Slivno, katastar je sastavljen 1709. g.  U njemu se navodi i nekoliko posjednika sa prezimenima koja se i danas nalaze u danilskom prostoru: Samaluk, Vukšić i Mikić, koji su živjeli u toj zajednici te Vučenović, Lalica, Stančić i Vrljac koji su živjeli van ove zajednice. Napravljena je i topografska karta toga podrčuja sa ucrtanim posjedima i upisanim posjednicima. Popis posjednika nosi ime: Sv. Daniel i Slivno. U tom popisu se navodi 411 posjeda, od kojih su 308 navedeni pod imenom Danilo, a ostali pod imenom Slivno. Izneseni su podaci o veličini i naravi posjeda te ime i prezime posjednika. Ostala prezimena posjednika koji su živjeli u Danilu i Slivnu su: Armenčić, Armenčić reč. Begić, Baković, Barac, Baraković, Barkanović, Bilić, Brajković, Brnić, Buljević, Crljen, Dadić, Damjanović reč. Erceg, Grbić, Jakelić, Jurković, Klarić, Marić, Marinković, Martinović reč. Grandeša, Mihilović, Miličić, Milišić, Milosalić, Milošević, Mišević, Mrković, Nosaković, Obućina, Perković, Popović, Radičević, Radičić, Skočina i Vucić. Prezimena iz mletačkoga katastra, u austrijskomu katastru 1826. g. gotovo i da nema. Budući da su matice, koje se odnose na ovo područja sačuvane tek od 1851. g., te tek nekoliko “parica“ prije toga, možemo samo pretpostaviti da su neke obitelji navedene u mletačkom katastru  izumrle, te da ponajprije, iz Mandaline dolaze nove obitelji te da su  neke obitelji imale i nadimak, koji je tokon vremena potisnuo izvorno prezime. Uglavnom neke osobe imaju dvostruka prezimena: Brnić Erak, Musić Klisović, Musić Mišura, Samaluk Klisović, Brajković Kljaić, Jurković Spahija, Merković Stričan, Armenčić Sulje,. U prvim popisima stanovnika Mandaline krajem 17. st. se navode i obitelji s prezimenima: Samaluk, Mišura, Mikić, Klarendić, Grandeš, Grubišić i Vukšić. U popisu čestica zgrada za Mandalinu 1826. g. navode se i zgrade Samaluka, Klisovića, Spahija, Grandeša, Stričana, Lapića, Vukšića, Brajkovića-Kljaića,... koje su u naravi bile uglavnom napuštene ruševine obiteljskih kuća.

U Staroj stečevini zemljište je bilo u vlasništvu države, plemstva, Crkve i bogatih pučana koju bi oni iznajmljivali najmoprimcima, sklapajući s njima kmetske pogodbe, po kojim bi najmoprimac kao kmet obrađivao vlasniku zemlju, dajući mu dohodak od 1/3, 1/4, ili 1/5 uroda, ovisno o pogodbi. Vlasnik je mogao putem suda razvrći pogodbu ako kmet ne bi izvršavao preuzete obaveze. Kmet je svoje pravo mogao prodati drugom kmetu, ali se nije smio buniti protiv vlasnika. Nakon pada Venecije 1797. g., u Gornjem polju su se pobunili kmetovi. Pobunu su smirili franjevci od kojih se istakao fra Fortunat Samaluk. Kmetsko pravo je bilo nasljedno, a održalo se do 1930. g., kada su nosioci toga prava na nekoj zemlji od najkasnije 1878. g. dobili vlasničko pravo, na način da su po dobivenom vlasništvu, bivši vlasnici bili obeštećeni od države, a novi bi to vraćali državi narednih godina kroz plaćanje poreza. Osim po kmetskom pravu seljaci su posjedovali zemlju i kao koristovni vlasnici, ograničeni vrhovnim vlasnikom kojem su davali simboličnu daću, te kao vrhovni vlasnici upravljajući svojom zemljom po svojoj volji. Sva ta prava su bila nasljedna, prelezeći sa nosioca prava na njegove nasljednike. Nositelj imovine bi ostavljao usmenu oporuku trojici svjedoka po kojima bi muškim potomcima ostavljao udio tri puta veći nego ženskim potomcima. Udovicama bi se najčešće ostavljalo pravo plodouživanja, često uvjetovano njenim statusom udovice. Udovice bi dobivale udio u imovini umrle djece koja ne bi imala supružnika i potomstva. Sestre su se uglavnom odricale nasljedstva u korist braće. Čovjek koji bi imao samo žensko potomstvo ostavljao im je uglavnom nužni dio, a većinu bi ostavljao braći ili njihovim sinovima, u slučaju da ih je imao. Kod smrti muškarca koji bi iza sebe ostavio ženu i malodobnu djecu, ta bi djeca dobila tutora do svoje punoljetnosti.

Progonom Turaka, u crkvenom ustrojstvu Biranj je, piše 1683. g. biskup Ivan Dominik Callegari, pastorizirao visovački samostan (visovačkim samostanom se je nazivao i samostan sv. Lovre u Šibeniku), a pripadao je župi Šibenik – Varoš, dok je nekadašnje Orišje sada pod imenom Polje Sv. Daniela ili Sv. Daniel pripadao obnovljenoj župi Mandalina.  Krajem 18. st. Dalmacijom putuje opat Alberto Fortis koji u svom djelu "Put po Dalmaciji" spominje Gornje polje kod Šibenika. Kod pobune kmetova, padom Venecije 1797. g. navode se i neredi u Gornjem polju. U istom intervalu varoški župnici navode da su  crkve sv. Jurja, sv. Petra i sv. Daniela u selu Danilo. Ipak, razlikuju Danilo župe Šibenik – Varoš i Danilo župe Mandalina. U statistici župe Mandalina njen župnik 1787. g. razlikuju sela župe: Mandalinu, Danilo i Slivno, a 1793. g. razlikuje sela župe: Mandalinu, Danilo, Slivno, Kraljice i Perković. Osnutkom župe Danilo Kraljice 1858. g. njeni župnici razlikuju četiri sela: Danilo Biranj, Danilo, Slivno i Danilo Kraljice do 1896. g. kada se usklađuju sa katastrom, po kojem su kao i danas Danilo Gornje i Kraljice jedinstvena katastarska općina, pa su razlikovali tri sela: Danilo Biranj, Danilo Kraljice i Slivno. Kasnije razlikuju: Biranj, Danilo, Kraljice i Slivno.

U općinskim aktima, razlikuju se:

1. Danilo u političkom ustrojstvu pripadajuće Varošu do 1809. g., kada je formiran lokalitet Danilo - Dubrava, koji je do 1815. g. pripadao općini Šibenik, a od 1815. do 1823. g. lokalitet Danilo - Dubrava pripada novouspostavljenoj općini Varoš. Godine 1815. se prvi put navodi Danilo i Biranj, kao ime područja današnjeg Danilo Birnja. Početkom austrijske katastarske izmjere 1823. g. je formirana seoska zajednica Danilo Biranj koja to ime službeno nosi do danas osim u razdoblju Drugoga svijetskoga rata kada talijanska vlast Danilo Biranj naziva San Daniele Biragn, a partizani uspostavljaju Mjesni odbor Biranj.

2. Danilo u političkom ustrojstvu pripadajuće Mandalini do 1823. g., kada je formirana seoska zajednica Danilo Kraljice, u kojoj se razlikuju Gornje i Donje Danilo Kraljice sa jedinstvenom seoskom upravom do 1938. g. kada su se razdvojili na dva zasebna sela. Od tada se Donje Danilo Kraljice počinju nazivati  Danilo, a Gornje Danilo Kraljice se počinju nazivati Kraljice. Talijanska vlast od 1941. g. ih nazivlje: San Daniele Superiore, dok partizani razlikuju Danilo Gornje i Danilo Kraljice. Godine 1802. se prvi put navodi Danilo Kraljice kao ime prostora kasnije istoimene seoske zajednice.

O nastanku imena Danilo postoji nekoliko teza. Po jednoj ime Danilo nastalo je u čast sv. Daniela, a po drugoj u čast mletačkog upravitelja Dalmacije Daniela Dolfina (1692. - 1696.), koji je imao obvezu novu stečevinu Venecije naseliti novim stanovništvom i dodjeliti im zemlju, pa tako i Danilo nove stečevine. Po predaji ime Danilo je nastalo po jezeru koje se vidi na kartama Šibenika i okolice Comacijovoj iz 16. st. ili Coronelijevoj iz 17. st., a koje je „odanilo“  i tako nastalo ime Danilo.

Godine 1732. varoški župnik Ante Šimić izvršio je popis stanovnika Varoša.  U tome popisu se navode 193. obitelji, sa imenom i prezimenom stariješine obitelji i brojem članova u svakoj obitelji. Između ostalih u popisu se navode: Ante Bedrica  6., Mate Bedrica 6., Ivan Malenica 11., Mate Malenica 4., Jure Klarendić 3., Jure Zorčić 5., Marko Zorčić 6., Mate Vučenović 8., Mijo Vučenović 11., Josip Rupić 5., Jure Višnjić 7., Luka Maglov 5., Martin Maglov 10., Jadre Klarendić 7., Ivan Vrljavac 12., Mate Vrljavac 12., Ivan Maglov 7., Jure Klarendić 9., Nikola Svračković 10., Mate Pilipac 13., Frane Blaće 10., Ilija Malenica 9., Petar Šeralić 13., Mate Tudorović 2., Grgo Klarendić 3., Ante Grubišić 8., Stipan Junaković 6., Stipan Junaković 5., Luka Rak 8., Mate Junaković 30.

Te godine i u Mandalini je izvršen popis stanovnika. U tome popisu se navode između ostalih: harambaša Jure Vukšić 20., Ilija Sulje 8., Rade Mikić 10., Petar Mikić 6., Mate Samaluk 17., Bartol Spaia 10., (danšnje prezime Spahija se često piše kao Spaia ili Spaja) Mate Vukšić 5., Ivan Vukšić 6., Petar Grandeš 16., Ivan Mišurić 6., Marta Mišurić 3., Ante Grubišić 9.

Od crkve sv. Petra je iz predturskog razdoblja ostala apsida u kojoj je po prestanku turske opasnosti uređena kapela koja je 1744. g.  produžena. Po obnovi u varoškim maticama upisani su prvi ukopi i to 1747. g. Luke Šeralića, zatim 1756. g. Frane Vrljevac i Josipa Malenice, 1757. g. Ante Malenice,  Ante Protege, Ivana Rončevića, Ike i Pavla Blaće. U varoškoj matici prvi ukop kod sv. Jurja upisan je 1766. g. i to Bartola Kovača. Za Juru Višnjića, umrlog 1762. g., Luku Šeralića, umrlog 1747. g. i Josipa Malenicu, umrlog 1756. g., navodi se da su  živili na Danilu. Don Krste Stošić je zapisao da je 1769. g. u Lišanima umro župnik  fra Marko Svračković za kojega navodi da je rođen u ovim krajevima. Po predaji koju spominje i fra Stipan Zlatović, možda prva varoška obitelj koja se doselila u Danilo Biranj su Pavkovići. U varoškoj matici umrlih upisano je 1790. g. da je u kući Teodora Pavkovića preminuo Ante Budimir, te da je pokopan kod sv. Petra u Danilu. U sporu oko Kremenova 1803. g. spominje se Luka Pavković, sin Boška i Marte rođ. Bogdanović sa Danila. U popisu stanovnika Danilo Birnja od strane općine 1829. navodi se i desetoročlana obitelj Pavković. Ova obitelj je bila bogata, što se vidi iz popisa čestica zemlje 1842. g., dok nisu zapalili veliki križ od tisovine kojeg su štovali u kući. Suvremenici tog čina pričali su o prekrasnom mirisu koji se danima širio sa zgarišta. Nakon ovog čina započela je nagla propast iste obitelji. U Napoleonovoj vojsci služio je Teodor Pavković dobivši čin kapetan majora. Umro je 1816. g. ostavši brojna dobra u Šibeniku, Skradinu,Vrljici u kojoj se njegovi potomci i kasnije spominju.

Osobe sa prezimenima koja se kasnije javljuju u Danilo Birnju pokapane su najčešće u Varošu, te rijeđe u crkvama sv. Ivana, sv. Frane, sv. Duha, Gospe Valdere i sv. Barbare. Istovremeno prvi ukopi osoba sa  tim prezmenima kod sv. Jurja su: Tome Višnjić † 1767.,( prvi spomen prezimena Višnjić u matici umrlih je zapisan kod pokopa Šimuna Višnjić 1732. g. u Varošu, kasnije neke osobe nose i prezime Višnjić reč. Klarendić i Višnjić reč. Bubalo)  Matija Junaković  † 1768., Jurka Rak † 1769., Margarita Malenica i kći Lovre Klarendića † 1770., Matija Šeneta † 1771., Luca Svračak i Ika Rončević  † 1772.,  Kata Šeneta reč. Bušac † 1773., Jela Zorčić reč. Protega † 1774., Jela Blaće  † 1776., Matija Zorčić † 1777., Vid Vrančić i Luka Junaković reč. Sunarić † 1778., Pajo Pilipac † 1788.(prvi spomen prezimena Pilipac u maticama umrlih je zapisan kod ukopa Jele Pilipac 1699. g., u Varošu, u obliku Pilipčević, a od 1703. g. se piše Pilipac, a ponekad Filipac). Kod sv. Jurja pokapale su se i neke dubravske obitelji. Posljednji iz Južne Dubrave pokopani kod sv. Jurja bili su: Pajo Škugor i Mate Relja-Mirković 1837. g. Obitelji: Protega, Bušac te kasnije doseljene obitelji u Dubravu Maleš i Konjevoda reč. Finokio, bili su članovi Bratovštine sv. Jurja, te su se i pokapali kod sv. Jurja do 1923. g.

Kod sv. Petra prvi ukopi osoba s prezimenima kasnije naseljenih obitelji osim već spomenutih su: Mate Tudorović 1775., Cvita Junaković (od kraja 18. st ponekad se ovom prezimenu dopisuje i naziv Crnjak) i Nikola Rendelja † 1783. Kod sv. Petra 1757. je pokopan Ivan Banovac, 1773. Ana Volić, (obitelj s ovim prezimenom po varoškom Anagrafu i zapisniku čestica zemlje i zgrada za Dubravu 1826. g. živjela je u Dubravi),  1790. Ante Budimir, 1800. Jakov Budimir, 1814.  Ana Škugor, 1816. Frane Škugor, 1824. Josip Pavić, 1827. Marko i Pajo Škugor, 1836 Marija Grubišić, 1886. Lovre Jakoliš - Pilić rođen u Danilo Kraljicama, a nastanjen u Danilo Birnju. (Osobe s ovim prezimenom su živjele u Danilo Kraljicama a pokapali su se u Slivnu). Nakon njih nema ukopa osoba s tim prezimenima.

Godine 1774. izvršen je novi popis stanovnika, sa imenom stariješine i brojem članova obitelji.

U popisu za Mandalinu navode se i: Ivan Vukšić 28., Jakov Bralić 6., Lovre Bralić 5., Grgo Samaluk 2., Šimun Samaluk 2., Ivan Samaluk 8., Marino Samaluk 4., Vid Samaluk 6., Toma Samaluk 14., Mijo Samaluk 9., Pavao Spaia 4., Marijan Spaia 10., Stipan Spaia 11., Pavao Grandeš 10., Stipan Grandeš 4., Nikola Grandeš 5., Mate Grubišić 1., Marko Grubišić 5., Jure Grubišić 3., Petar Mikić 12., Ante Lapić 9., a popis je sastavio župnik fra Ante Vukšić. 

Između ostalih u Varošu se pod zastavom harambaše Ivana Malenice navode stariješine i broj obitelji: Ivan Malenica 18., Luka Rončević 8., Luka Rončević 7., Krste Rončević 8., Ivan Pavković 15., Krste Pavković 8., Nikola Malenica 6., Gašpar Maglov 3., Stojan Maglov 7., Lovre Vrljevac 4.

Pod zastavom  harambaše  Ivana Šeralića navode se i obitelji: Mate Zorčić 4., Pavao Vučenović 8., Nikola Vučenović 6., Stipan Vučenović 13., Marija Višnjić 6., Mijo Zorčić 4., Mijo Rupić 9., Lovre Klarendić 6., Lovre Svračak 12., Damjan Blaće 24., Martin Rupić 7., Frane Rupić 3., Filip Višnjić 5., Mate Pilipac 8., Petar Maglov 9., Jere Klarendić 5., Ante Zorčić 15., Petar Rupić 5., Ante Vučenović 8., Grgo Višnjić 9., Tonka Zorčić 2., Stipan Krnić 7., Mate Krnić 12., Marko Krnić 3. i Ana Krnić 4.

Pod zastavom harambaše Luke Gulina navode se i obitelji: Jure Vrljevac 4., Mijo Malenica 4., Mijo Malenica 10., Lovre Vrljevac 3., Martin Vrljevac 10., Petar Vrljevac 10., Dujam Vrljevac 6.

Postojale su još i zastave harambaše Marčića i harambaše  Fakševića. Pod zastavama spomenutih harambaša živjelo je više obitelji Junaković, a pod zastavom harambaše Fakčevića živjela je obitelj Mate Furlan reč. Bedrica. U popisu ima više dvostruki prezimena kao: Junaković reč. Zjačići, Junaković reč. Sunara, Zorčić reč. Rapo, Zorčić reč. Protega, Zorčić reč. Šišak… Budući da su matice do 1816. g. pisane u narativnim obliku, a od tada u tabelarnom, teško je ustvrditi pravu narav dvostrukih prezimena.

Još 1695. g. nastao je spor između šibenskih i drniških pastira oko prava i pripadnosti pašnjaka Gaj i Kremenovo. Pod pokroviteljstvom vlasti 13. 1. 1696. g. sklopljen je dogovor, kojega je potvrdio opći providur Daniel Dolfin. Kremenovo je odlukom općega providura Francesca Grimani 14. 7. 1756. g. pripalo Radoniću teritorija Knin (drugi dio Radonića je pripadao teritoriju Šibenik). U Mletačkom katastru kao posjednici na Kremenovu navode se i Varošani: Frane Blaće, Grgo Višnjić, Nikola p. Luke Pavkovića, Iuescho p. Šimuna Pavkovića, Ivan Jovičić reč. Pavković, Nikola Svračak, Mate Pilipac, Grgo Maglov, Ivan, Josip i Andrija Rupić, Vid, Jakov, Ivan i nasljednici Filipa Šeralića, harambaša Dujam Malenica i harambaša Šimun Fakac.

Propašću Mletačke Republike 1797. g. Dalmacijom je do 1805. g. zavladala Austrija, koja je uz male promjene zadržala stari mletački upravni poredak. Godine 1802. izabrani su subaše za Danilo i Kraljice izabran je Toma Merković - Stričan, a kao subaša se u ovom vremenu spominje i Mate Svračak. Promjenom vlasti Varošani i Mandalinjani pokušali su promjeniti i odnose na Kremenovu. Harambaša Mandaline Petar Brnić rečeni Erak, te Stipan Šeralić i Marko Vrljevac  zastupaju interese šibenskih pastira. Ivan Malenica, Grgo Višnjić, Ilija Blaće i drugi 1801. g. daju iskaze. Na to općina Radonić po subaši Ivanu Lemcu i seoskom sucu Grgi Brajici podiže 1802. g. tužbu na Okružnom sudu u Šibeniku. U parnici Varoš i Mandalinu predstavljaju: Ivan Fakčević, Josip Višnjić, Ivan Samaluk, Jakov Klisović, ... Samaluk, ... Klisović, Martin Višnjić i Jure Sulje. Dana 11. 10., 31. 10., i 9. 11. 1803. g. sklapani su dogovori, koje su vodili: Jakov Baranović Matin iz Varoša, Luka Pavković Boškov iz Danila, Pavao Klisović p. Jakova iz Danila, Frane Batinica iz Varoša, Josip Blaće p. Dujma iz Varoša, Frane Šeneta p. Lovre iz Varoša, Ivan Vukšić Fakčević iz Šibenika, Petar Brnić rečeni Erak p. Mate iz Mandaline, Dujam Fakčević iz Šibenika, Martin sin i unuk Ivana Sulje iz Mandaline, Ante Karađole Toma rečeni Rade Pilipac, Ivan i Šime Batinica Franini, Josip i Petar Višnjić p. Filipa, Dujam i Frane Blaće, Jakov Zorčić p. Martina, Lazo Brkić, Ivan Šeralić, Ivan Tudorović, Stipan Šeralić, jedan sin Pavla Crnjak, dva brata Vrljevac p. Andrije, sva tri Vrljevca, Bili Zorčić Andrije, Grgo Čelar i Pajo Samaluk. Dana  15. 1. 1804. g. su sklopili konačni dogovor, kojega su proslavili službom Te Deum u varoškoj crkvi.

Od 1806. do 1813. g. Dalmacijom je zavladala Francuska. Nova uprava provodi mnoge reforme, međuostalim ukida i mletačku vojničko organiziranu upravu i zamjenjuje je civilnom. Na čelu Dalmacije je providur. Zemlja je podijeljena na okružja, na čelu s vladinim delegatom. Okružja se dijele na kotare, na čelu sa vladinim poddelegatom. Kotari se dijele na gradske i seoske općine. Na čelu gradske općine je načelnik (podesta), a na čelu seoske općine je kapetan stariješina (capo anziani). Godine 1808. je izdat pravilnik o pravima i obavezama seoskih dužnosnika, a 1809. g. izvršen je izbor seoskih dužnosnika. Općine se dijele na lokalitete, na čelu sa stariješinom pristavom (anziano aggianuto). Do stariješine kapetana ili pristava je čauš. Harambaša je zapovijednik ronde, tj. naoružane formacije zadužene za javni red i mir. U zajednicama djeluju i subaše, kao sakupljači državne desetine.

Šibenski Varoš je tada razdijeljen na četiri lokaliteta: Varoš, Bilice - Vrulje, Danilo - Dubravu i Trtar koji su sa lokalitetom Dolac i Raslina te lokalitetam Grad Šibenik tvorili općinu Šibenik. Svaki je lokalitet imao svoga pristava. Pristav Danilo - Dubrave je postao Luka Višnjić, a harambašom ronde je postao Josip Malenica. Mandalina je bila jedna od seoskih općina u kojoj su se razlikovali lokaliteti: Mandalina i Danilo, kapetan stariješina Mandaline je postao Jakov Brajković, zamjenivši dotadašnjega glavara, harambašu Antu Grandeša.  U lokalitetu Danilo su bila tri naselja: Danilo, Slivno i Kraljice, na čelu sa pristavom Jurom Sulje. Od 1813. g. do 1918. g. Dalmacijom opet vlada Austrija. Austrijska uprava uspostavlja općinu Varoš, a tvorili su je pet lokaliteta: Bilice - Vrulje, Danilo - Dubrava, Crnica, Varoš i Trtar, u kojem je bilo 9 naselja. Godine 1814. u izvješću o sajmovima kod sv. Jurja i sv. Petra kao pristav se navodi Luka Višnjić, a od 1815. g. se kao pristav navodi Josip Malenica. Godine 1817. popisani su seoski dužnosnici, pristav Danilo - Dubrave je bio Josip Malenica, čauši su bili: Mijo Višnjić i Mate Pavić, a subaše su bili: Šimun Maglov i Josip Višnjić. Kapetan stariješina Mandaline je bio  Jakov Kljaić, pristav Danila je bio Jakov Klisović, čauš je bio Stipan Marijan, a subaša je bio Krste Vukšić. Danilo je tada imalo 216 stanovnika, Kraljice 43., a Slivno 270. Te se godine navodi i 19 ograda u Mandalini s naznakom njena imena, vlasnika, lokaciji i vrsti raslinja. U Kraljicama ograde su imali: Ante Mišura, Ivan Mišura, Ivan Serajlić - Pilić, Stipan Ilić, Ivan Ramađa, Lovre i rođaci Vukšić, Jure i rođaci Sulje, Mate Stričan, Josip Stričan, Bartol i rođaci Erceg, Frane i rođaci Merković u Slivnom Dolac i Jakov Grandeš u Podima. 

Godine 1818. popisane su ronde i subaše. Harambaša ronde Danilo - Dubrave je bio Grgo Blaće, a rondari su bili: Josip Svračak, Šimun Šeneta, Ivan Vrljevac, Nikola Blaće p. Petra, Ivan Relja, Nikola Šišak, Toma Vrljevac, Mate Mirković i Mate Kovač. Podharambaša mandalinske ronde, zadužen za Danilo je bio Pavao Erceg, a rondari su bili: Mate Perković, Mijo Perković, Lovre Spaia, Mate Samaluk, Mijo Stričan, Martin Chejso i Filip Zvire. Za subaše su bili izabrani Josip Malenica za Danilo Biranj, Mate Stričan za Danilo i Kremenovo, Josip Bumba za Kraljice, Grgo Rupić za Trtar.

Za varošku župu 1822. g. obavljen je popis duša po mjestima župe Varošu, Crnici, Bilicama - Vruljama, Lukovniku, Lozovcu, Brnjici, Konjevratama, Čvrljcima, dijelu Radonića, dijelu Donjeg polja, Danilo - Dubravi, Pokojcima, tj. današnje Rakovo Selo i Gradini, tj. današnja Tromilja. U Varoško Danilo ubrojene su i obitelji Vrančić, Šeneta reč. Bušac i Protege, koje su podjelom Danila i Dubrave na dva zasebna sela 1823. g., od 1824. g. pripali  Dubravi, te dvije obitelji Vučenović. Još 1709. g. u Mletačkom katastru kao posjednik u selu Sv. Daniel se navodi i Ivan Vučenović. Dio Vučenovića se kasnije trajno nastanjuje na području Danila. Svoje mrtve su pokapali kod sv. Danijela, ali  su do osnutka župe Danilo Kraljice pripadali župi Šibenik - Varoš. Prvi ukop jednoga Vučenovića kod sv. Daniela zapisan je 1772. g. Nekoliko puta početkom 19. st. u varoškim maticama i u zapisniku čestica zemlje i zgrada za K. O. Danilo Kraljice ovo prezime se piše Vučen.

Po Anagrafu 1822. g. u današnjem  Danilo Birnju živjele su tada sljedeće obitelji:

1. Ivana Vrljevac p. Ante i Mande Pavković. Ivan (1778. – 1843.) se nakon ženidbe sa Lucom Pamić ud. Mate Rončevića doselio u Danilo Biranj te je pokopan kod sv. Jurja. Ivanov sin Josip se preselio se u Šibenik. U ovoj obitelji su 1822. g. živjele i kćeri pok. Mate Rončevića, Marta i Pava. 

2. Pavla Rončević p. Luke. Pavao ( 1768. – 1847.) je pokopan kod sv. Jurja, kao i njegovi roditelji Luka † 1801. i Marija † 1826. g. Od Pavla su svi današnji Rončevići Danilo Birnja.

3. Jakova Svračak p. Lovre. Jakov ( 1789. – 1874.) je pokopak kod sv. Jurja. Njegovi roditelji: Lovre † 1797. je pokopan kod sv. Duha u Šibeniku i Luca (1754. – 1833.) je pokopana kod sv. Jurja. Lovrina kći Matija † 1776. g. je pokopana kod sv. Ivana u Šibeniku. Ivan p. Mate (1883. – 1889.) je zadnji muški potomak ove obitelji.

4. Mate Svračak p. Ante. Mate ( 1779. – 1845.) je pokopan kod sv. Jurja, kao i njegovi roditelji: Ante (1732 - 1812) i Šima Rak † 1803. g. Antina kći Luca † 1772. je pokopana kod sv. Jurja. Matin sin Ivan je zadnji muški potomak ove obitelji.

5. Frane Svračak p. Marka. Frane ( 1763. – 1813.) je pokopan kod sv. Jurja, kao i njegov otac Marko (1738 - 1783). Od Frane potječu svi današnj Svračci Danilo Birnja.

6. Nikole Blaće p. Petra, se u Anagrafu 1828. g., i u kasnijim dokumentima navodi kao stanovnik Varoša. Nikolin otac Petar (1755. – 1795.) je pokopan kod sv. Jurja.

7. Ivana Blaće p. Ante. Ivan (1757. – 1840.) je pokopan kod sv. Jurja. Ivanovi roditelji: Ante ( 1722. – 1804.) pokopan je kod sv. Ivana u Šibeniku , a Ana Kovač (1727. - 1772.) pokopana je kod sv. Frane u Šibeniku. Od Ivana potječu današnje obitelji Blaće reč. Grgići. Ivanov brat Marko, ostao je u Varošu gdje njegovi potomci žive i danas.

9. Jure i Mate  Klarendić p. Ivana od kojih su današnji Klarendići Danilo Birnja. Njihov djed Lovre (1730. – 1800.) je pokopan u Varošu, a baka Marta (1725. – 1823.) je pokopana kod sv. Jurja. Lovrina kći † 1770. g. je pokopana kod sv. Jurja.

10. Ivana Višnjić p. Mate. Ivan (1756. – 1844.) je pokopan kod sv. Jurja i zadnji je muški potomak svoje obitelji. Ivanova majka Manda Malenica (1734. – 1832.) je pokopana kod sv. Jurja.

11. Josipa Višnjić p. Filipa. Josip (1779. - 1851.) je pokopan kod sv. Jurja kao i njegov otac Filip (1734. – 1794.). Filipov sin Toma †  1767. g. je pokopan kod sv. Jurja. Marko p. Šimuna ( 1908. – 1936.) je zadnji muški potomak ove obitelji.

12. Mate Višnjić p. Jakova. Mate (1779. – 1829.) je pokopan u Varošu kao i njegovi roditelji: Jakov (1746. – 1811.) i Marija Kalauz (1750. – 1806.). Ika i Frane djeca Jakova † 1777. g. su pokopani kod sv. Jurja. Luka sin Jakova ( 1777. – 1831.) je pokopan u Varošu. Ivan sin Jakova ( 1787. – 1863.) se u Anagrafima 1822. i 1828. g. navodi kao stanovnik Varoša, po tom se preselio se i pokopan je kod sv. Jurja. Od njega  potječu Višnjići reč. Lujići. Grgo (1807. – 1866.) i Marko (1817. – 1887.) sinovi Mate su se trajno nastanili u Danilo Birnju i od njih potječu svi ostali Višnjići Danilo Birnja.

13. Ante Pilipac p. Nikole. Ante (1774. – 1856.) je pokopan kod sv. Jurja. Antin otac Nikola ( 1746. – 1816.) je pokopan u Varošu. Nikolin sin Pajo  † 1787. g. je pokopan kod sv. Jurja.

14.  Krste Pilipac p. Grge. Krste (1788. – 1843.) je pokopan kod sv. Jurja. Krstini roditelji: Grgo (1753. – 1797.)je pokopan kod sv. Mihovila u Šibeniku, a Šima (1759. – 1794.) pokopana je kod sv. Jurja.

15. Mije Skočić p. Marka. Mijo (1775. – 1831.) nakon ženidbe sa Jelom Blaće Stipanovom, doselio se u Danilo Biranj te je sa grčkopravoslovnog obreda prešao na rimokatolički. Njegovi potomci su nosili prezime Skoče Blaće, a danas nose samo Blaće.

16. Tome Blaće p. Jure. Toma ( 1769. – 1824.) je pokopan kod sv. Jurja kao i njegovi roditelji: Jure (1730 - 1790) i Matija Šeneta reč. Bušac ( 1745. – 1813.). Od Tome potječu današnje obitelji Blaće reč. Gavuni, Matešini, Buraćini, Centini, Stipelovići, Garini i Šimekini

17. Dujama Blaće p. Frane. Dujamov sin Ivan (1840 – 1859) je zadnji muški potomak ove obitelji, i pokopan je kod sv. Jurja. Dujmov otac Frane ( 1775 - 1810) kao i njegovi roditelji Dujam (1732. – 1798.) i Kata (1740. – 1813.) pokopani su kod sv. Ivana u Šibeniku.

18. Petra  Zorčić p. Ivana. Petar (1794. – 1854.) od kojeg su današnji Zorčići je kao i njegov otac Ivan ( 1769. – 1801.) pokopan kod sv. Jurja.

19. Frane Zorčić p. Mije. Frane (1784. – 1832.) je zadnji muški potomak ove obitelji, te je kao i njegovi roditelji: Mijo (1765. – 1859. i Cvita ( 1764. – 1814.) pokopan kod sv. Petra.

20. Mate Maglov p. Ivana. Mate ( 1781. – 1859.) je pokopan kod sv. Petra. Od Mate su današnji Maglovi. Stoja Maglov (1752. – 1825. ) je prvi član ove obitelji pokopan kod sv. Petra.

21. Dominik Rendelja p. Ante (1766. -1826.) je pokopan kod sv. Petra, Dominik je zadnji muški potomak ove obitelji.

22. Nikole Tudorović p. Ivana. Nikola (1790. – 1828.) je pokopan kod sv. Petra kao i njegovi roditelji. Ivan sin Nikole (1822. – 1831.) je zadnji potomak ove obitelji.

23. Stipana Šeralić p. Ante. Stipan ( 1761. – 1831.) je kao i njegovi roditelji pokopan kod sv. Petra. Ante p. Petra ( 1851. – 1897.) je zadnji muški potomak ove obitelji.

24. Grge Junaković – Crnjak p. Pavla od kojega su današnji Junakovići. Grgo (1798.-1869.) je pokopan kod sv. Petra kao i njegovi roditelji: Pavao †  1804 i Pava (1768. -1834).

25. Tome Vrljevac p. Mate. Toma (1786. – 1828.) je pokopan kod sv. Petra kao i njegovi roditelji. Mate p. Stipana (1862. – 1883.) je zadnji muški potomak ove obitelji.

26. Bartola Vrljevac p. Petra. Bartol (1782. – 1844.) je pokopan kod sv. Petra kao i njegovi roditelji. Božo p. Ante (1870. – 1899.) je zadnji muški potomak ove obitelji.

27. Andrije Vrljevac p. Petra od kojega su današnji Vrljci. Andrija (1780. – 1863.) je kao i njegovi roditelji pokopan kod sv. Petra.

28. Paje Vrljevc p. Mate. Pajo (1804. – 1834.) je pokopan kod sv. Petra te je bio i zadnji muški potomak svoje obitelji.

            U Anagrafu 1822. g. u istoj seoskoj zajednici tj. u Dubravi se navode sljedeće obitelji:  Ante Škugor pok. Ante, Vide Škugor ud. Ivana, Lovre Škugor pok. Mate, Pavla Škugor pok. Ivana,   Marka Junaković pok. Ivana, Ilije Junaković pok. Mate, Marte Volić ud. Ante, Ivana Pavić, Mate Pavić pok. Tome, Josipa Pavić pok. Pavla, Nikole Šišak pok. Ante, Mije Šišak pok. Mate, Paje Šišak pok. Mate, Luke Šišak pok. Josipa, Ilije Alat pok. Mate, Josipa Junaković pok. Stipana, Mate Junaković pok. Ante, Ivana Relja pok. Vida, Nikole Relja pok. Ante, Šimuna Relja pok. Dujma, Josipa Relja pok. Mate (s kojim je živio Mate Mirković, oženivši mu kći Cvitu), Bartola Kovač Stipanova i Mate Kovač pok. Ivana.

     U Pokojcima, današnjem Rakovu Selu, koji tada nisu pripadali seoskoj zajednici Danila i Dubrave živjele su tada sljedeće obitelji: Josipa Kokić, Mate Rak pok. Grge Frane, Ivana Rak Lacmanović pok. Dujma, Mate Rak pok. Stipana, Marka Rak pok. Stipana, Ivana Rak pok. Mate, Nikole Rak pok. Mate, Grge Rupić pok. Ante, Cvite Rupić ud. Tome, Nikole Rupić pok. Martina, Tome Rupić pok. Stipana, Filipa Vukorepa pok. Mate, Ante Gojanović pok. Bartola, Antice Gojanović ud. Grge, Lovre Grubišić pok. Martina, Josipa Urucalo i Luke Gojanović.

Stanovnici Dubrave se uglavnom većim djelom pokapaju kod sv. Mihovila na Vršinama a manjim djelom u Danilo Birnju. Kod sv. Mihovila prvi ukopi osoba sa prezimenima koja se u Anagrafu 1822. g. navode kao obitelji u Dubravi i Pokajcima su: ... Urucalo 1739.,  ... Alat 1756., Cvita Kovač., Paula Zorčić i Magdalena Junaković 1766., Frane Škugor i Ivan Pavić 1772., Matija Rupić 1779., Matija Zorčić reč. Šišak 1783., Lovre Grubišić 1804., Jela Gojanović 1816., Ika Volić i Tonka Relja 1817., ... Vukorepa 1818.,

Šima Rak 1822. Vicenta Omeglić 1741., i Blaž Vučenović 1772. g. su jedine osobe sa tim prezimenom pokopane kod sv. Mihovila. Stanovnici današnje Dubrave uglavnom potječu iz šibenskog Varoša. U popisu varoškoga stanovništva  1687. g. se navode prezimena: Junaković, Grubišić i Rupić; u popisu 1732. g. se navode prezimena: Gojanović, Kovač, Pavić, Relja i Rak; u popisu 1774. g. se navode prezimena: Belemarić, Alat, Zorčić reč. Šišak, Zorčić reč. Protega i Škugor. U varoškoj Martikuli prvi put se navode prezimena: Alat 1733., Belamarić 1800., Kokić 1772., Kovač 1770., Gojanović 1742., Grubišić 1698., Relja 1741., Rak 1756., Rupić i Škugor 1680. g.

           U popisu zgrada, u Varošu se 1826. g. kao vlasnici navode između ostalih i: Ivan Vučenović iz Danilo Kraljica (čest. zg. 437), Jure Klarendić,(čest. zg. 528), Nikola i Bartol Blaće (čest. zg. 536), Nikola Blaće (čest. zg. 538), Marko Blaće (čest. zg. 537), Marko Pavković (čest. zg. 558), Mate Maglov (čest. zg. 777), Ivan Malenica (čest. zg. 555), Tonka Pilipac (čest. zg. 551), Mate Višnjić (čest. zg. 828), Luka Višnjić (čest. zg. 444. i 463) i Ante Višnjić, (čest. zg. 805) U popisu iz 1847. g. navode se još jedino Višnjići i Blaće kao vlasnici zgrada u Varošu. U Dubravi, Luka Višnjić je imao obiteljsku kuću (čest. zg. 6.), brat mu Mate Višnjić je  imao obiteljsku kuću (čest. zg. 7.) a Mate Maglov je imao štalu (čest. zg. 92.)

U šibenskomu Varošu i Mandalini rođeno je i nekoliko osoba sa prezimenima koja se kasnije javljaju u danilskom prostoru, a koje su stupile u franjevački red. Iz Varoša bili su: Marko Junaković  † 1797. g., Mate Junaković † 1834. g., Mijo Junaković † 1789. g., Pavao Junaković † 1758. g., Marko Svračak †  1769. g., Ante Zorčić † 1740. g., i Nikola Zorčić † 1744. g. Iz Mandaline su bili: Ante Markovinović - Pilić  † 1755. g., Ambroz Markovinović  † 1855. g., Pavao Musić - Klisović † 1786. g., Fortunat Samaluk - Klisović    1830. g., Jure Samaluk † 1769. g., Ante Vukšić † 1788. g., Luka Vukšić † 1784. g. i Luka Vukšić    1801. g.

             Početkom prve austrijske katastarske izmjere, od 1823. g. ukidaju se seoske općine. Varoš tada dobiva status sela, kao i njegovi dotadašnji lokaliteti Crnica, Bilice i Vrulje, Trtar. Danilo - Dubrava se razdvaja na Danilo Biranj i Dubravu, kojoj se pripajaju Pokojci, izdvojeni iz Trtra. Madalina i Donje polje su formirani kao jedno selo, a od dotadašnjega lokaliteta Danilo formirana su sela: Danilo Kraljice i Slivno

 

 

SEOSKE ZAJEDNICE DANILO BIRANJ I DANILO KRALJICE OD NIHOVA FORMIRANJA 1823. DO 1938. GODINE

 

Općinska uprava Šibenika 1823. g. organizira po selima izbor seoskih dužnosnika. Za seoskoga glavara (capovilla) Danilo Birnja bili su predloženi: Nikola Tudorović, Mate Protega i Luka Višnjić, koji je bio i izabran. Za pristava su bili predloženi: Grgo Junaković, Jakov Svračak i Josip Malenica, koji je bio i izabran. Za čauša su bili predloženi: Josip Svračak, Frane Zorčić i Nikola Blaće, koji je bio i izabran. Za Glavara Danilo Kraljica bio je izabran Jure Sulje. Za pristava su bili predloženi: Ante Spaia, Mate Klisović i Stipan Marijan, koji je bio i izabran. Za čauša su bili predloženi: Mijo Kljaić, ... Kljaić i Jakov Klisović, koji je bio i izabran.

Od 1823. g. austrijska uprava u Dalmaciji obavlja prvu službenu geodetsku izmjeru, te se tad Danilo -Dubrava razdvaja na dva zasebna sela: Danilo Biranj i Dubravu. Glavar Luka Višnjić, pristav Jokan Malenica p. Mije, te tkz. starci, tj. stariji ljudi, savjetnici uprave, koji se odlikuju mudrošću i ugledom u zajednici, Ivan Blaće p. Ante, doseljenik iz Varoša i Ivan Šeralić Stipanov 28. 5. 1824. predstavljaju selo kod sastavljanja zapisnika o omeđivanju k. o. Danilo Biranj. Isti predstavljaju selo kod sastavljanja zapisnika o omeđivanju susjednih katastarskih općina, kao što i njihovi predstavnici sudjeluju u sastavljanju zapisnika o omeđivanju k. o. Danilo Biranj i to: glavar Dubrave Mate Škugor, pristav Mate Kovač, starci Mate Protega i Josip Rupić, glavar Konjevrata Lovre Šupe, pristav Stevan Vulinovac, starci Petar Krnić i Jovan Gligić, glavar Radonića Frane Nakić, pristav Pavao Živković , starci Josip Brajica i Ante Lemac, glavar Danilo Kraljica Ante Sulje, pristav Stipan Marjan, starci Ivan Mišura i Lovre Vukšić, glavar Vrpolja Frane Musić, pristav Bartol Mužić i starac Šimun Petković.

Glavar Danilo Kraljica Jure Sulje, pristav Stipan Marijan i starci Ivan Mišura i Lovre Vukšić dočekali su 29. svibnja 1824. g. u Danilo Kraljicama predstavnika općine Šibenik Stipana Šupuk, predstavnika općine Drniš Petra Capuletta, te glavare, pristave i starce Danilo Birnja, Radonića, Mirlovića, Ljubostinja, Slivna i Vrpolja na temelju čijih su iskaza katastarski službenici sastavili zapisnik o omeđivanju katastarske općine Danilo Kraljice.

Općinska uprava 18. 4. 1824. g. obavještava glavara Danilo Birnja da je na dvije lokacije u selu postavila subaše i to za lokaciju Biranj Matu Višnjića p. Jakova, a za lokaciju Staro Danilo Nikolu Tudorovića p. Ivana. U Anagrafu 1828. g. fra Frane Belamarić je zapisao da je tad službu subaše i to za cijelo Danilo Biranj obavljao Josip Višnjić p. Filipa. Nakon njega više se ne spominje služba subaše.

Godine 1825. napravljeni su i katastarski planovi Danilo Birnja. Na tim kartama ucrtane su i kuće: Rončević, Svračak, Pavković, Blaće kod sv. Jurja, Čelar, Modrić (na područiu današnjih kuća Fakaca. Danas postoji legenda o bogatoj obitelji Modrić, koja je imala golemi posjed u Danilo Birnju.  Područje njihova posjeda danas nosi ime Modrič) Rupić, Striževo, Batinica, Tudorović i Vrljac na lokalitetu Raduljica koji se nalazi uz granicu sa Dubravom te lokalitetu Bačić koji obuhvaća kuće Šeralića, Junakovića i Vrljaca uz granicu sa Danilo Kraljicama, te polje ispod njih. Osim ova dva spomenuta lokaliteta tada su zapisani još i lokaliteti: Crno brdo i Kosa, koji se isprepleću uz južni rub polja od Dubrave do Donjih Danilo Kraljica; Umac pećinski, Gaj i Vulinovac, koji se nalaze iznad starih nastambi; Striževo, od Maglova do  Šeralića; Buin, ispod istočnog djela Striževa; Brižine, ispod sv. Petra; Sitnica, uz istoimenu lokvu; Pašinac, istočno od  Sitnice; Biranj Modrič, od sv. Jurja pa do sv. Petra, Bitinj, uz istoimeni bunar; Kremeno, područje koje obuhvaća Danilo Biranj, Konjevrate, Radonić i Danilo Kraljice; Mokro, koje obuhvaća stare kuće Rončevića i polje ispod njih; i Biranj od Mokrog pa do sv. Jurja i Podi od Dubrave, Vrpolja i Donjih Danilo Kraljica. U zapisniku čestica zemlje je zapisan i lokalitet Mažurica, ispod Kose uz granicu sa Dubravom, na kojem je u tursko vrijeme stajala džamija, koju su po progonu Turaka kršćani preuredili u kapelu ili mažuricu od koje danas nije ostalo gotovo ništa i Sokolac. Na karti Danilo Birnja 1825. g. su ucrtani sljedeći putovi: Od Protega, preko lokve Birašca, crkve sv. Petra, pa iza nje, kroz polje, do Danilo Kraljica je put koji je do sv. Petra nosio  ime Put za Šibenik, a od sv. Petra pa kroz polje, do Danilo Kraljica nosio je ime Put sv. Petra. Ovaj put je bio glavni put kroz Danilo Biranj i na njega su se sa sjeverne i južne strane spajali manji putovi. Sa sjeverne strane bili su to: Raduljica, koji je vodio do kuća Vrljac u Raduljici; Mokro, za Rončeviće; Česmenovac, za Svračke; Biranj, koji je od lokve Birašce vodio za Malenice, Klarendiće i Višnjiće, a kroz Malenice je išao do kuća Blaće reč. Grgića, od Pilipaca put Biranj je do bunara Ljuboin; Put za Rupiće; Striževo, od sv. Petra uz Ivankovaču za Kremenovo; Donje Striževo, od sv. Petra do kuća Batinica pa preko Tudorovića, do Šeralića, gdje se spuštao prema Bitinju i Put Bunar, za Vrljačevu dragu.  Sa južne strane bili su to: Kosa, ispod puta Česmenovac za posjede na Kosama. Ime Kosa nosio je i put od bunara Ljuboin do današnjega Ljuboinskoga mosta. Od lokve Birašce pa danas putem zvanim Mala testa do Mažurice je Put za Šibenik. Od sv. Petra do lokve Sitnica je Put Sitnica. Od Višnjića je Put Gaj, za Gaj, uz granicu sa Radonićem je Put Krtković. Od Svračkovih kuća do Pavkovića je Put Svračaka, od Južne Dubrave, kroz Poda je Put Crno Brdo. Na karti 1825. g. su ucrtana i četiri potoka: Od današnjih kuća Aužina pa do pod lokvu Sitnica je bio potok Vučkavac, koji se od Sitnice nazivao potok Dabar, od Brižina, kroz Dračine i Bitinj je potok koji se također zvao Dabar, a slijevao se kao i potok Pašinac u onaj prvi, otječući od brda Dabar za Morinjski zaljev. Ispod lokve Sitnice bio je jedan mali potočić.

Godine 1825. napravljene su mape Danilo Kraljica, 16 listova i jedan dodatak za više listova. Na tim kartama upisana su imena nekolicine putova: Put za Šibenik, Put za Slivno, Put za Vrpolje, Put za Danilo Kraljice, Put Kraljice, Put Kremenovo, Put za Katun, Put koji vodi za Biranj i Put koji vodi za Kraljice. Na toj karti su i imena dva potoka Dabar i Međa, koji su od brda Dabar otjecali za Morinjski zaljev. Na karti su upisani i lokaliteti: Kraljice, Kremenovo, Rašeljka, Norilj, Polača, Munjača, Orišje, Sv. Daniel, Jakinje, Bitinj, Katun, Dabar, Ostrig i Draga. Za k. o. Danilo Biranj 1826. g. sastavljen je zapisnik čestica zemlje. Iste godine sastavljen je i zapisnik čestica zemlje i zapisnik čestica zgrada za k. o. Danilo Kraljice.

          Glavar Danilo Birnja Luka Višnjić i glavar Konjevrata Lovre Šupe sastali su se 1828. g. da bi raspravljali o problemima na Kremenovu. U ovom vremenu se kao čauš Danilo Birnja navodi Grgo Blaće.

Poslije smrti prvog glavara Danilo Birnja Luke Višnjića 1831., pokopanog u Varošu, u dopisu Carsko-kraljevskog inspektora za isplatu daće desetine 1833. g. kao glavar Danilo Birnja se navodi Mate Maglov, Danilo Kraljica Mate Stričan, Slivna Mate Celić. Godine 1835. kao glavar Danilo Birnja se navodi Mate Maglov, kao pristav Danilo Kraljica navodi se Martin Marijan, a kao harambaša Lovre Sulje. Iduću godinu kao pristav Danilo Birnja se navodi Nikola Blaće p. Jure.

Katastarski službenici četrdesetih godina 19. st. obavljaju izmjeru i klasiranje čestica zemlje. Kod ispravka pogrešnog upisa klase čestica zemlje 9. 5. 1841. g. Danilo Biranj predstavljaju: glavar Mate Maglov p. Ivana, Nikola Blaće p. Jure, Grgo Blaće p. Ivana, Grgo Višnjić p. Mate, Mate Malenica p. Mate , Petar Zorčić p. Mije i Pavao Stančić p. Luke. Varoški župnik je na traženje općinske uprave 29. 4. 1842. sastavio svjedočanstvo o naravi glavara Mate Maglova te Josipa Višnjića, Petra Šeralića, Mate Pilipaca, Mate Malenice i prestavnika Konjevrata koji su se trebali sastati na razgovor o korištenju Gaja. Kod sastavljanja zapisnika o tadašnjem stanju na česticama zemlje 7. 7. 1842. Danilo Biranj predstavljaju: novoizabrani glavar Pavao Stančić, te Nikola Blaće, Grgo Blaće, Grgo Višnjić, Mate Malenica i Mate Zorčić. Te godine se spominje prva poznata birnjanska ronda na čelu s harambašom Dujmom Blaće p. Frane te Jakovom Svračak, Jovanom Pavković, Pajom Pilipac, Bartolom Tudorović, Stipanom Maglov, Markom Svračak, … Blaće i Lukom ... kao rondarima. Varoški župnik fra Luka Spahija je 10. 7. 1843. sastavio svjedočanstvo zajedno s: Ivanom Klarić p. Lovre,  Ivanom Grandeš p. Ante, Jurom Rak p. Ante, Matom Samaluk p. Ivana, Pajom Mišura p. Mije na čelu s glavarima Danilo Kraljica Antom Sulje, Slivna Filipom Erceg i Danilo Birnja Pavlom Stančić da je Ravni gaj zajednički pašnjak s pravom služnosti svih iz Danilo Birnja, Danilo Kraljica i Slivna. Godine 1844. završeni su ekonomski opisi k. o. Danilo Biranj i k. o. Danilo Kraljice. Danilo Kraljice su pred katastarskim službenicima 1841. i 1844. g. predstavljali glavar: Mate Bralić te Krste Vukšić, Jakova Grandeš, Mate Gega, Tome Erak, Ivana Pilić - Jakoliš i Lovre Vukšić. Godine 1846. Danilo Kraljice predstavljaju: glavar Ante Sulje, te Krste Vukšić, Mate Stričan, Ivan Zvire, Krste Samaluk i Ante Bralić, a 1847. g. glavar Ante Sulje, Krste Vukšić, Mate Stričan i Ivan Zvire.  Glavar Danilo Birnja Pavao Stančić te Josip Brajica, Mate Tudorović, Jakov Svračak, Grgo Višnjić i Mate Malenica 17. 9. 1846. g. potvrdili su točnost zapisnika čestica zemlje k. o. Danilo Biranj. Te je godine sastavljen i popis vlasnika zgrada s naznakom iznosa godišnje kućarine. Grgo Višnjić plaćao je 30, Ivan Višnjić 20, a svi ostali po 10 soldi. Po tome popisu u Danilo Birnju je bilo 96 čestica zgrada. Uz dvije crkve, bile su to obiteljske kuće sa štalama, osim jedne kule vlasništvo Nikole Blaće p. Jure. Grgo Blaće p. Ivana imao je vlastitu kuću sa štalom, a sinovi njegova strica Marka, Ivan i Lovre Blaće iz Varoša imali su štalu u Danilo Birnju, dok su sva trojica bili suvlasnici jedne obiteljske kuće s gospodarskim zgradama u Danilo Birnju. Grgo i Marko Višnjić p. Mate, doseljenici iz Varoša bili su suvlasnici zgrada u Danilo Birnju, Varošu i Dubravi, zajedno sa stričevkom Matijom Baranović pok. Luke Višnjić. Dvije njihove kuće u Danilo Birnju su bile na kat. Mate Čelar p. Marka iz Varoša imao je među zgradama Malenica, koje su sve bile vlasništvo Josipa p. Mije, štalu danas vlasništvo Malenica. Štalu je imao Mate Pavić iz Dubrave. Obitelji: Braica, Aužina, Žaja, Lemac, Rudan iz Radonića imali su 14 štala, na dijelu Kremenova, koji je pripadao Danilo Birnju. Na ovom prostoru su kasnije izgradili i kuće, izbjegavši pri tome osim formalno pravno i praktički se integrirati u seosku zajednicu Danilo Birnja. Pet kuća su bile u ruševnom stanju: jedna između Vrljaca i Rončevića, vlasništvo seoske zajednice, jedna u Višnjića vlasništvo Ivana Višnjića, jedna u Blaćića vlasništvo Ivana Protege iz Dubrave, jedna u Maglova vlasništvo Mate Maglova i jedna  na Kremenovu, vlasništvo seoske zajednice.

Popis svih vlasnika zgrada s iznosom godišnje kućarine je sastavljen za Danilo Kraljice 5. svibnja 1846. g. U tom popisu se navode: Jakov Grandeš, Pavao Grandeš, Ivan Grubišić Zvire, Andrea Galvani, Andrija Lapo pok. Šimuna, Ana Marijan pok. Nikole, Petar Šizdrag, Mate Gega, Ivan Šizdrag pok. Ante, Pajo Mišura, Krste Samaluk, Manda Vukšić ud. Mate Samaluk, Mate Samaluk pok. Ivana, Krste Samaluk pok. Mate, Marko Samaluk pok. Vida, Ante Stričan pok. Mije, Nikola Stričan, Ursula Palmina, Ante Sulje pok. Ivana, Jure Sulje, Bartol Sulje, Stipan Sulje pok. Marka, Stipan Vučenović pok. Tome, Stipan Vučenović pok. Ivana, Ivan Marijan pok. Ivana, Ivan Marijan pok. Stipana, Mate Marjan pok. Ante, Krste Vukšić pok. Frane, Lovre Vukšić pok. Bartola, Pajo Vukšić pok. Mate, Ivan Brajković pok. Ivana, Jakov Brajković, Ivan Kljaić pok. Lovre, Andrija Klisović pok. Pavla, Mate Klisović pok. Vida, Mate Rak, Nikola Rak, Lovre Rak, Ante Klisović pok. Grge, Nikola Mišić, Šimun Klisović pok. Filipa, Lovre Klisović, Bartol Klisović pok. Jakova, Ante Lapo pok. Mate, Josip Mišić pok. Mate, Ivan Mišić pok. Mate, Toma Erak, Jure Perdon pok. Ante, Luka Spahija, Nikola Spahija pok. Ivana, Martin Spahija, Ivan Spahija pok. Luke, Mate Stričan, Ante Sulje pok. Tome, Lovre Vukšić, Pajo Vukšić pok. Mate, Jakov Ramađa pok. Bartola. Ante Ramađa, Toma Ramađa, pok. Ivana, Nikola Ramađa pok. Ivana, Ivan Pilić, Ante Mišura, Jakov Mišura, Ivan Mišura pok Mije, Ivan Mišura, Ivan Mišura, Mate Bralić, Jure Sulje, Ivan Vučenović pok. Nikole, Nikola Vučenović pok. Tome, Ivan Grandeš pok. Ante, Tonka Chejso, Jure Rak pok. Ante i Mate Stričan.

Kod ispravka pogrešne izmjere i procjene zemljarine 5. 1. 1847. Danilo Biranj prestavljaju: glavar Pavao Stančić te Ivan Višnjić i Grgo Blaće, a 15. 4. 1847. glavar Pavao Stančić, Grgo Višnjić i Ivan Višnjić. Iduće godine sastavljen je dodatak zapisnika čestica zgrada, iz kojeg se vidi da je Andrija Radić, iz Varoša, oženjen Janjom Pavković među Pavkovićima sagradio štalu, a Ivan Baranović također iz Varoša, uz štalu supruge Matije Višnjić je sagradio obiteljsku kuću i pojatu.

Novoizabrani glavar Danilo Birnja Grgo Višnjić p. Mate, pristav Jure Malenica te Luka Rončević, Jakov Svračak, Dimitrije - Rade Pavković p. Boška, Jure Višnjić, Mate Pilipac, Ante i Dujam Blaće, Petar Zorčić, Pavao i Mate Fakac, Petar Tudorović, Mate Maglov, Pavao Stančić, Grgo Junaković i Andrija Vrljac 1851. g. sklopili su ugovor od pet točaka s predstavnicima Konjevrata o korištenju Gaja. Po ugovoru Gaj je zajednički pašnjak, u kojem će se u određeno vrijeme vršiti ispaša određene stoke, te da se drva ne smiju sjeći. U ugovoru su i imena Ivana Blaće Grgina i Marka Kralendića ali su prekrižena.

Glavar Danilo Birnja Grgo Višnjić 1852. g. moli općinsku upravu da dotadašnjega čauša Stipana Maglova, koji živi na pričnoj udaljenosti od njegove kuće zamijeni nekim tko živi bliže njega, pa predlaže dvojicu kandidata Ivana Blaće Grgina i Antu Klarendića.

Općinska uprava 18. 2. 1852. obavještava seoske glavare o novim odredbama zakona o seoskim rondama. Po tom zakonu proširene su im ovlasti u odnosu na zakon iz 1833. g. Na čelu ronde je harambaš koji je nosio pet pera. Po potrebi se izabire i podharambaša koji je nosio četiri pera. Rondare koji su nosili tri pera na prijedlog glavara imenuje općina. Tada je harambaša ronde Danilo Kraljica bio Šimun Klisović, a rondari su bili: Mate Kljaić Ivana, Nikola Klisović, Ante Lapo, ..... Mikić, Nikola Spaia, Šimum Rak Mikić, Nikola Samaluk, Ante Mišura i Frane Vukšić. Seoski zbor Danilo Kraljica za harambašu 1853. g.  izabire Petra Erak. Za Danilo Biranj je izabran Jure Višnjić, a rondarima su imenovani: Frane Svračak, Toma Pavković, Stipan Klarendić, Šimun Blaće, Ante Blaće, Ante Vrljac, Frane Stančić, Ante Fakac, Šimun Blaće p. Nikole i Bartol Višnjić. Harambaša Jure Višnjić se 1854. g. povukao, a za novoga je izabran Pajo Pilipac. Seoski zbor 1857. g. potvrđuje Paju Pilipca za harambašu, a rondarima su imenovani: Šimun Malenica, Ivan Klarendić, Stipan Klarendić, Krste Pavković, Josip Skoče – Blaće, Ante Blaće, Ante Fakac p. Martina, Ante Fakac p. Luke, Mate Rupić p. Grge, Ivan Stančić i Ivan Junaković – Crnjak. Harambaša Pajo Pilipac se 1858. povukao, a novim je imenovn Luka Rončević.

Godine 1860. glavar Danilo Kraljica bio je Ante Sulje, pristav Pajo Vukšić, harambaša Petar Erak i čauš Bartol Klisović.

Općinska uprava 1862. g. u nekoliko mjesta izvršila je popis radne snage. Po tom popisu u Danilo Birnju, u 44 obitelji bila su 74 obveznika, od 14 do 58 godina. Uz imena obveznika dopisani su i zdravstveno stanje bolesnih, te dužnosti koje su obavljali pojedinci u seoskoj zajednici.  Grgo Višnjić p. Mate je bio glavar, Ivan Blaće p. Grge je bio čauš, Frane Svračak p. Marka je bio harambaša. Frane Stančić, Šimun Zorčić, Marko Grbeša reč. Blaće, Šimun Skoče – Blaće, Nikola Pilipac, Stipan Klarendić, Ante Blaće, Luka Rončević i Toma Pavković p. Dimitrija bili su rondari. Nikola Pavković p. Dimitrija i Nikola Klarendić p. Mate bili su carski vojnici. Krste Pavković p. Dimitrija se navodi u Vruljama. U Bilicama je živjela  jedna obitelj Malenica. U Varošu se među ostalima navode  Ivan i Lovre Blaće p. Marka, te po jedna obitelj Malenica, Zorčić, Vučenović i Protega, dvije obitelji Bedrica i nekoliko obitelji Junaković. Najstariji Birnjani 1862. bili su od muškaraca Andrija Vrljac  82. g. a od žena Ika Blaće ud. Grge 81. g.

Šezdesetih godina 19. st. često se mjenjaju glavari.  U periodu 1863.-1864. g. službu glavara Danilo Birnja je obavljao Ivan Maglov, a harambaša je bio Luka Malenica. U spisu iz 1865. g., na sastanku općinske uprave i glavara sela, radi korištenja pašnjaka, kao privremeni glavar Danilo Birnja se navodi Ivan Blaće, a kao glavar Danilo Kraljica se navodi  Ante Bralić. Seoski zbor Danilo Birnja 1866. g. izabire za glavara  Antu Malenica p. Mate, za pristava Ivana Junakovića-Crnjak p. Grge, a za harambašu Nikolu Pilipca p. Ante. Seoski zbor Danilo Kraljica za glavara izabire Matu Vukšića, za pristava Antu Bralića, a za harambašu Šimuna Klisovića. Bartol Klisović je i dalje bio čauš. Ubrzo, po izboru seoskih časti u Danilo Birnju, Jure Višnjić, Ante Fakac, Frane Svračak, Pavao Rupić, Stipan Klarendić, Marko Višnjić, Stipan Šeralić, Šimun, Ivan, Marko i Jure Blaće traže od općinske uprave da smijeni glavara Antu Malenicu, navodeći da ne mogu živjeti od njegove tiranije. Općinska uprava 1868. g. poziva glavare sela da ih upozna o uspostavi poljarske službe. Godine 1869. su za Danilsko polje imenovana dvojica poljara. Za Danilo Biranj na prijedlog glavara Jure Višnjića imenovan je Stipan Vrljac p. Tome, a za Danilo Kraljice na prijedlog glavara Jure Vukšića imenovan je Krste Samaluk p. Mate. Obaveza poljara je bila prijaviti poljske prijestupe, što su radili i rondari. Ako nitko od njih nebi vidio poljski prijestup, oštećenik bi sam podnosio prijavu protiv nepoznatoga počinitelja. Tada bi glavar sela bio pozvan da prokaže počinitelja, a ako ne bi saznao njegovo ime, tada bi cijelo selo bilo osuđeno da nadoknadi štetu. Iduće godine kao harambaša Danilo Kraljica se navodi Jure Kljaić.

Katastarski službenici 1870. g. sastavljaju novi popis čestica zemlje, radi uređenja zemljarine, a 1874. i 1877. g. sastavljaju iskaze svih posjednika po anagrafskom broju kuća te proračun k. o. Danilo Biranj, kao i za k. o. Danilo Kraljice. Od tada se kao glavar Danilo Birnja navodi Mate Višnjić. Te godine sastavljen je i abecedni imenik posjednika za k. o. Danilo Kraljice u kojoj su posjede imali između ostalih i: Ivan Blaće p. Grge, Jure Blaće p. Tome, ... Blaće p. Jure, Marko i Šimun Relja, Mate Višnjić p. Grge, Bartol Višnjić p. Mate, Ivan Junaković Crnjak p. Grge, Nikola Pilipac p. Ante, Luka Malenica p. Jure, Ante Vrljac p. Bartola, Matija Vrljac p. Marka i Petar Vrljac sin Andrije iz Danilo Birnja. Abecedni imenik posjednika za k. o. Dubrava sastavljen je 1876. g. u kojoj su posjede  imali između ostalih i: Ivan Blaće p. Grge, Ante Blaće p. Tome, Tome Blaće p. Jure, Bastica Blaće p. Josipa, Šimun Blaće p. Jure, Mate Višnjić  p. Grge, Marko Višnjić p. Mate, Luka Višnjić p. Jakova, Paško Svračak p. Lovre, Mate Rupić p. Grge, Bastica Klarendić p. Stipana, Jure Klarendić p. Josipa, Marija Klarendić ud. Ivana, Nikola Klarendić, Luka Malenica p. Jure, Boja Malenica ud. Ante, Pava Malenica p. Lovre i Šimun Malenica p. Mate iz Danilo Birnja. U Dubravi su posjede imali i Ivan i Lovre Blaće p. Marka, Niko Malenica p. Martina i nekoliko Rončevića, a svi su oni su živjeli u Šibeniku. Abecedni imenik posjednika za k. o. Danilo Biranj sastavljen je 1877. g. s 354 upisanih posjednika. Godina 1874. i 1877.  izvršena je prva reambulacija. Tom reambulacijom 1874. i 1877. g. ucrtani su i novi putovi. Od Vrljaca u Raduljici, pa kroz sva naselja u prisoju do Vrljaca u Bačiću. Od Čelinke pa Čelarove kuće do današnje škole. Od vrha današnje Male teste pa Kosom do današnje Bedrice i Grgin Progon. Kasnije nastaju tkz. progoni: Pakovića, Zorčića, Fakčev, novi za Rupiće, dok Višnjića i Maglov nastaju posljednji, pa kao i put uz Luke ili za Dračine  nisu ni ucrtani.

Poglavarstvo, Namjesništvo i Ministarstvo unutarnjih poslova nalažu mještanima Danilo Kraljica 1876. g. da izvrše isplatu odštete Eugeniju Galvani. U tome nalogu kao glavar sela se navodi Ante Stričan.

Sedamdesetih godina 19. st. u cijeloj Dalmaciji je vođena borba za vlast između autonomaške i narodnjačke stranke. Čelnik narodnjačke stranke u Danilo Birnju je bio glavar Mate Višnjić, koji je po svojoj majci Stani Šupuk bio u rodu sa čelnikom šibenskih narodnjaka Antom Šupuk, koji je 1873. g. bio izabran za načelnika općine Šibenik. Načelnik Ante Šupuk je na ime dote, za svoju rođakinju Stanu Višnjić izgradio svojim rođacima Višnjićima, dvije kuće na dva kata.

Općinska uprava 1878. g. obavještava glavare sela, pa tako i naše župe Danilo Birnja, Matu Višnjića p. Grge, Danilo Kraljica Nikolu Mišuru i Slivna - Perković Jakova Ercega, da je od zemaljske zaklade u Zadru isposlovala povoljne zajmove za potrebite pa traži od glavara da dostave imena. Rijetki bi bili u takvoj neimaštini ili ih uopće ne bi bilo. Međutim, glavar Danilo Birnja Luka Višnjić 1913. g. moli općinu da oprosti selu globe budući da je krupa otukla danilsko polje, te se nalaze u slaboj ekonomskoj situaciji. Te godine u danilskom polju živjelo je 46 obitelji s 254 stanovnika, uz pravoslavnu obitelj Pavković u Danilo Birnju, a u Danilo Kraljicama 99 obitelji sa 657 stanovnika. Velika glad je bila 1918., 1925., 1929. g. kada je tražena  pomoć općine.

Godine 1881. sazivani su seoski zborovi radi izbora seoskih dužnosnika. Članovima zbora Danilo Kraljica imenovani su bili: glavar Niko Mišura, pristav Mate Mišura, Ante Stričan, Jure Kljaić, Paško Bralić, Frane Vukšić, Mate Klisović, Mijo Rak, Šimun Klisović, Ivan Jakoliš, Stipan Vukšić, Šimun Klisović, Tome Spaia, Bartol Klisović, Ante Lapo, Petar Erak, Stipan Klisović, Ivan Grubišić, Andrija Klisović, Jure Spaia, Ante Klisović, Toma Erak, Ivan Mišura, Marko Mišura, Nikola Mišura, Ivan Ramađa, Nikola Stričan, Nikola Vučenović i Petar Vučenović. Za glavara su bili predloženi: Jure Klisović, Mijo Rak i Ante Vučenović, koji je bio i izabran. Za pristava su bili predloženi: Paško Bralić, Marko Mišura i Ivan Jakoliš, koji je bio i izabran.

Kroz 1881./82. g. podnošene su žalbe na krive upise posjeda. Popis svih posjednika čestica zemlje i zgrada koje su posjedovali vlasničkim pravom sastavljen je 1883. g. Prema sastavljenom popisu proizlazi da je Ante Šupuk bio vlasnik čest. zg. 74, nekoć štale Junakovića, koju je ubrzo prodao Anti Bedrica. Ante Simonić je bio vlasnik čest. zg. 1., nekoć kuća Vrljaca. Špiro Ćala je bio vlasnik čest. zg. 79, nekoć štala Vrljaca. Šime Južina je bio vlasnik čest. zg. 70, nekoć štala Šeralića. Marko Čelar iz Varoša i Paško Šišak iz Dubrave sagradili su nove zgrade. Zatim se navode veličina posjeda i prihodi sa njega.

Općinska uprava sazvala je 3. 4. 1884. g. seoski zbor Danilo Birnja radi izbora seoski časti o kojem je sačuvan zapisnik. Na temelju poreznih prijava općinska uprava bi imenovala članove zbora kojim bi predsjedao općinski prisjednik uz zapisničara. Seoski čauš bi u općini dobio obavijest o sazivanju seoskog zbora sa temama o kojima će se raspravljati i o imenovanim zbornicima. Ti oglasi bi se pribivali na vrata glavareve kuće.Tada su imenovani zbornici bili: Paško Svračak p. Jakova, Grgo Rončević p. Mate, Toma Rončević p. Jure, Luka Rončević p. Ante, Luka Malenica p. Jure, Stipan Malenica p. Paška, Mate Malenica p. Mate, Šimun Skoče - Blaće p. Mije, Ante Blaće p. Tome, Toma Blaće p. Jure, Vice Maglov p. Stipana, Luka Stančić p. Pavla i Marko Blaće p. Ivana reč. Grgin. Članovi zbora bi bili i nosioci seoski dužnosti tada glavar Mate Višnjić p. Grge, pristav Ivan Rupić, te harambaša Nikola Pilipac. Svaki zbornik bi u prvom krugu predlagao po tri kanditata za  svaku seosku čast, od one trojice koja bi dobili najviše glasova za svaku pojedinu čast, u drugom krugu glasovanja,  pobjedio bi onaj koji  dobije najviše glasova. U drugi krug tada za glavara su ušli: Mate Višnjić, Nikola Pilipac i Luka Malenica koji je bio i izabran. Za pristava: Luka Stančić, Ante Vrljac, koji nije bio zbornik i Vice Maglov, koji je bio izabran. Za harambašu:  Stipan Malenica, Mate Malenica i Ivan Višnić p. Grge koji nije bio zbornik, a bio je izabran. U Danilo Kraljicama izabrani su tada, za glavara Jure Klisović, za pristava Ivan Bralić, a harambašom  je postao Niko Rak, iako je dobio najmanje glasova, jer su ostala dvojica dobili jednak broj glasova.

Općinska uprava 1887. g. obavještava Danilo Biranj, Danilo Kraljice, Konjevrate, Vrpolje i Dubravu o prikupljanju podataka za osnivanje Zemljišne knjige za k. o. Danilo Biranj. Svjedoci u sastavljanju zapisnika su bili: glavar Luka Malenica, čauš Šimun Blaće, Tome Blaće i Ivan Brane. Na temelju zapisnika sastavljani su zemljišnoknjižni ulošci od tri djela. U djelu A upisane su sve čestice uloška. U djelu B upisani su vlasnici i njihovi udjeli. U djelu C pisani  su tereti, ukoliko ih je bilo, odnosno nosioci založnoga prava, prava plodouživanja ili kmetskog prava.

Godine 1888. vlasti Dubrave i Danilo Birnja su se bezuspješno dogovarali o statusu lokve Birašce i putu koji je iz Dubrave vodio do nje.

Od 1889. g. u Danilo Kraljicama se kao glavar navodi Niko Vučenović, a u Danilo Birnju Mate Višnjić. Glavar Mate Višnjić radi očuvanj šume tražio je 1890. g. da se zabrani držanje koza. Seoski zbor se pozvao na uredbu zakona iz 1874. g. po kojoj je bilo dozvoljeno držati koze, vezane u vlastitim ogradama, jednoglasno odbivši glavarev prijedlog. Nakon ovog umire glavar Mate Višnjić p. Grge, a za novog glavara je izabran Ivan Višnjić p. Grge. Ovaj glavar je bio izabran na narodnjačkoj listi i za općinskog vjećnika. Šumsko povjerenstvo 1892. g. obilazi šumu u Ravnom gaju te ostaje zatečeno lošim stanjem, optuživši stanovnike Danilo Birnja i Čvrljaka za preiskorištenost šume, zabranivši im svaku sječu drva i paljenje vatre. Pod prijetnjom novčanih i zatvorskih kazni, glavaru je naređeno da u slučaju požara mora organizirati njegovo gašenje. Stanovnici Čvrljaka su se tada pravdali da se to na njih ne odnosi, budući da oni ne koriste Ravni gaj, jer su im dovoljni konjevratski pašnjaci, te da se nisu ni protivili uknjižbi Danilo Birnja u zemljišne knjige, kao vlasnika Ravnog gaja. Ipak, nešto kasnije, naglašavajući oduvijek dobre odnose s Danilo Birnjom, pozvali su se na ugovor iz 1851. g. ističući svoja prava u Ravnom gaju. Da bi se šuma zaštitila, glavar Grgo Višnjić imenuje poljarima čuvarima Ravnoga gaja Krstu Svračka p. Frane, Nikolu Blaće p. Ante i Nikolu Pilipca Ivanova. Te godine umire čauš Šimun Blaće, pa glavar imenuje novim čaušom Grgu Blaće p. Šimuna. U ovom vremenu glavari sela pred berbu grožđa imenuju pudare tj. čuvare vinograda, dok ne završi berba.

Reakapitulacija katastarskoga čistoga prihoda izvršena je 1896. g., a po tome i rekapitulacija po kulturama i klasama.

Seoski zbor Danilo Kraljica reizabrao je 1898. g. za glavara Niku Vučenovića.  Toma Klisović je po tom pobunio dio sela, optužujući Visokom zemaljskom odboru u Zadaru i općinsku upravu, radi namještanja glasovanja. Općina negira i odbacuje optužbe.

Seoski zbor u sastavu: glavara Ivan Višnjića, pristava Vice Maglova, harambaše Šimuna Višnjića, te Luke Višnjića, Mate Malenice, Nikole Pilipca, Luke Vrljca, Šimuna Pilipca, Miće Junakovića, Stipana Blaće, Nikole Višnjića, Stipana Višnjića, Steve Pavkovića, Ante Rončevića, Jure Klarendića, Luke Malenice, Mate i Paška Blaće reč. Grgini su se sastali 1899. g. raspravljajući o prikupljanju novca za obnovu župske kuće, radi toga sazvani su i seoski zborovi Danilo Kraljica i Slivna, koji je još imao raspravljati i o razdvajanju Slivna i Perkovića. Godine 1900.  općinska uprava je obavijestila glavare Danilo Birnja, Danilo Kraljica i Slivna da seoski čauši na uobičajen način  proglasie obavezu prikupljanja 264 krune za obnovu župnoga stana u selu Danilo Kraljicama sa popisom gospodara obitelji obveznika davanja novca. Na tom popisu u Danilo Birnju je bila 51 obitelj među kojima i pravoslavne obitelji Pavković. 

Od 1901. g. općinska uprava nastoji dogovorom riješit problem granice između Dubrave i Danilo Birnja  do 1910. g., kad se proglasila  nenadležnom, i uputila ih na pravosudne organe. Godine 1902., pod pokroviteljstvom načelnika općine Šibenik Ante Šupuka, kojega Dubrava optužuje za pristanost, radi njegove rodbinske povezanosti s Višnjićima, sklopiše Danilo Biranj i Dubrava ugovor po kojem su Dubravari imali pravo služnosti na lokvi Birašci i bunaru Ljubojin, te 50 m s jedne i druge strane puta, koji je vodio do spomenutih voda, isključivši privatne parcele.

Te godine općinska uprava poziva seoske glavare na izbor općinskoga vijeća, te od njih traži da sa sobom povedu i nekoliko "staraca". Glavar Danilo Kraljica je tada bio Jure Vučenović.

Carsko - kraljevsko Školsko vijeće naložilo je 1902. g. glavarima, pristavima i župniku sela Danilo Birnja, Danilo Kraljica i Slivna - Perković te zastupniku općine da pronađu prikladan teren za izgradnju škola u tim selima.

Radonić 23. 12. 1903. g. traži od suda reviziju svih dotadašnjih ugovora o Kremenov. Okružni sud Šibenik odbacuje tražbu Radonića, kao i Apelacioni sud u Zadru.

Zbog smrti glavara Danilo Birnja Ivana Višnjića 1904. se umjesto njega, njegov zamjenik, seoski pristav Vice Maglov sastao sa pristavom Dubrave Vicom Škugor p. Mate i harambašom dubravske ronde Markom Relja p. Vida, te su sklopili nagodbu o praštanju poljskih globa jedni prema drugima, a koju će na sljedećem zasjedanju seoskim zborovima predložiti na usvajanje. Seoski zbor Danilo Birnja se sastao 18. 12. 1904. pod presjedanjem općinskog prisjednika Petra Škarice, te zapisničarom Ivanom Dulibićem, radi izbora seoskoga glavara, diobe općinski dobara i slučajnim prijedlozima. Za novog glavara je izabran Luka Višnjić, a na prijedlog općine o diobi općinskih dobara prihvaćen je prijedlog Luke Malenice da to bude prostor uz granicu s Dubravom.  Novoizabrani glavar Danilo Birnja Luka Višnjić p. Ivana i glavar Danilo Kraljica Jure Vučenović p. Ante sastali su se 29. 4.1905. u općinskoj upravi, te su predložili da se radi učestalih svađa između seljana, označi vidljivo točna granica između dva sela. Općinska uprava imenuje i saziva seoske zborove. Zbor Dubrave se sastao 21. 5. pod predsjedanjem općinskog prisjednika Vice Županovića, koji zboru predlaže da se poljske globe prema Birnjanima izvrše, nasuprot njemu glavar Dubrave Niko Gojanović predlaže zboru nagodbu o međusobnom praštanju globa koje su, ističe, ponajprije plod mržnje i želje da jedni drugima što više naškode, te pohlepe rondara koji su dobivali polovicu globe, što je zbor i usvoio. Zbor Danilo Birnja se sastao 28. 5. pod presjedanjem općinskog načelnika Marka Stošić te usvaja nagodbu o međusobnom praštanju globa s Dubravom i izabire glavara Luku Višnjića, pristava Vicu Maglova i harambašu Matu Malenicu p. Mate za zastupnika Danilo Birnja pri uređenju granice s Danilo Kraljicama. Istog dana se sastao i zbor Danila Kraljica i izabrao glavara Juru Vučenovića, pristava Ivana Bralića p. Ante i Andriju Vukšića p. Mate, za zastupnika Danilo Kraljica pri uređenju granice s Danilo Birnjom. Povjerenstvo se sastalo 3. 11. u sastavu: kotarskog izaslanstva na čelu sa savjetnikom uprave Franom Madarrizzom, šumskim nadpovjerenikom Otokarom Baučekom, zapisničarom Andrijom Zlatovićem,  zatim općinsko izaslanstvo prisjednik Vice Županović i tehnik Ivan Berrgnacchi te izabrana izaslanstva Danilo Birnja i Danilo Kraljica u kojem je pristava Ivana Bralića zamjenio harambaša Ivan Vukšić p. Paška. Pri vještačenju su se koristili zapisnici o omeđivanju iz 1824. g. te katastarske karte iz 1825. g., na temelju kojih je utvrđena točna granica. Te su Godine predstavnici Danilo Kraljica, općinskoga i kotarskoga poglavarstva pokušali urediti i granicu Danilo Kraljica i Vrpolja, međutim, na dan vještačenja Vrpoljani se nisu pojavili.

Carski vrhovni sud u Beču donio je 1907. g. konačnu presudu o pitanju Kremenova po kojoj je znatan dio Kremenova koji je pripadao Danilo Birnju, Danilo Kraljicama i Konjevratama dosudio u vlasništvo Radoniću a manji dio dosudio je zajedničkim s pravom služnosti svih zainteresiranih. Na temelju ove presude uspostavljene su 1908. g. granice. Glavari Danilo Birnja, Danilo Kraljica i Konjevrata 1909. g.  predložili su preko općine Šibenik Radoniću diobu zajedničkog djela Kremenova što zbor Radonića 10. 5. 1910. prihvaća nakon odobrenja općine Drniš. Općinska uprava Šibenik imenovala je i sazvala seoske zborove pod predsjedanjem općinskog prisjednika Mate Grubišić.  Zbor Konjevrata se sastao 20. 5. te je prihvatio diobu  Kremenova, za koju predlaže da se izvrši vještačenjem. Zbor Danilo Birnja se sastao 31. 5. te je prihvatio sporazumnu diobu, za koju predlaže da se izvrši vještačinjem. Zatim zaključuje da se vještačenjem uredi i granica s Dubravom. Zbor Danilo Kraljica se sastao 4. 6. te je prihvatio sporazumnu  diobu Kremenova, ali traži da se to izvrši pravosudnim putem. Glavari: Danilo Birnja  Luka Višnjić, Konjevrata Nikola Mrndiji i Radonića Ante Aužina sklopili su 27. 11. nagodbu po kojoj će se troškovi vještačenja prepoloviti između dvije općine. Za zastupnika Danilo Birnja izabran je Jakov Junaković - Crnjak, a Konjevrata Nikola Čvrljak. Za vršitelja vještačenja izabran je Ivan Donajo ovlašteni geodet i sudski vještak iz Splita. Zbor Danilo Birnja 8. 12. donosi odluku o odustajanju uređenja granice s Dubravom putem vještačenja, te predlaže održavanje statusa qvo dok se problem ne rješi pravosudnim putem, ističući da se pribojavaju ponavljanja događaja iz 1886. g.  kada je birnjanska ronda u obrani svojih prava napala Dubravu pa je moralo intervenirati i Carsko oružništvo pucajući na okupljenu masu i razoružavajući  birnjansku rondu na duži period. (Harambaša Toma Fakac, te rondari Marko Blaće, Paško Pilipac, Grgo Zorčić, Filip Vukorepa, Niko Junaković, Mate Krnić, Luka Pavković, Luka Galijatović i Niko Malenica uputili su 1913. g. Namjesništvu u Zadru molbu da se birnjanskoj rondi vrati naoružanje). U ime sela glavar Luka Višnjić, Šimun Višnjić p. Bartola. Stipan Malenica i Jakov Junaković Crnjak su po odvjetniku Juliu Gazzarri podigli tužbu protiv Dubrave. U odgovoru na tužbu 2. 9. 1913. g. Dubrava priznaje da su pašnjak Podi te vode Sitnica i Bitinj vlasništvo Danilo Birnja, ali da Dubravi pripada pravo služnosti istih, još od vremena diobe nekoć zajedničkih dobara. Okružni sud Šibenik presuđuje 3. 5. 1914. da je pašnjak, čestica zemlje 1306/1 i 1306/2 kao i spomenute vode vlasništvo Danilo Birnja na kojim Dubrava nema prava služnosti. Na ovu presudu Dubrava ulaže  žalbu 10. 12. 1914. Apelacionom sudu u Zadru, a koju on i prihvaća. U ponovljenom postupku  Okružni sud u Šibeniku 23. 4. 1917. opet presuđuje u korist Danilo Birnja. I na ovu presudu Dubrava ulaže žalbu. U novom parničenju izlazi se opet  na lice mjesta 25. 12. 1917.  i utvrđuje se granica između dva sela. Tada su mnogi iz Vrpolja, Konjevrata,  Radonića, Jadrtovca, Danila Kraljica svjedočili u korist Danilo Birnja, pa sud 5. 3. 1918. potvrđuje prvotnu presudu proglašavajući je pravomoćnom. Dubrava se tada žali vrhovnome sudu, Stolici sedmorice u Zagrebu koji 29. 5. 1923. donosi konačnu presudu u korist Danilo Birnja. Kad Dubrava nije uspjela dobiti pravo služnosti njen glavar Niko Belamarić i pristav Ante Pauk tužbom zahtijevaju reviziju granice s Danilo Birnjom zastupanim po glavaru Mati Višnjić p. Ivana i pristavom Vicom Maglov što  Okružni sud Šibenik 1. 4. 1924. odbija. Tada Danilo Biranj diže tužbe protiv Dubravara koji nisu platli globe dobivene od birnjanskog službujućeg osoblja kad bi ih uhvatilo da pasu stoku na birnjanskom terenu.  Glavar Danilo Birnja Mate Višnjić p. Ivana 1925. g. obavještava općinsku upravu da je oko 40 – ak Dubravara koristeći se pravom po ugovora iz 1902. g. došlo sa stokom u Danilo Biranj te da su naoružani stali izazivati te je on zapovjedio birnjanskoj rondi da Birnjane drži na distanci kako bi tako izbjegao krvoproliće. Da se to ipak nebi dogodilo traži da žandarmerija iz Vrpolja patrolira ovim prostorom što češće.  Po  presudama 1925., 1926., 1927. i 1928. g. po kojima su Dubravari prijestupnici bili kažnjeni a kazne naplaćene, Dubravari su prestali upadati na terene Danilo Birnja. Općinski geodet, uz nazočnost žandara 3., 4., i 6. 12. 1929. g. je izvršio ucrtavanje granice između Dubrave i Danilo Birnja. Tada Birnjani počinju realizirati odluku  seoskog zbora iz 1904. g. o izgradnji ograda duž granice s Dubravom koje su podijelili među sobom, a što Dubrava mirno prihvaća do 1934. g., kada su Dubravari porušili nekoliko ograda Birnjana uz granicu. Tada su Birnjani iz osvete povadili u Danilo Birnju vinograde Dubrvara koji su rušili ograde. Glavar Dubrave Luka Gojanović 1935. g. imenuje zastupstvo Dubrave u ime kojega odvjetnik Vinko Smolčić diže 14. 11. 1935. tužbu protiv Danilo Birnja tražeći sada suvlasnička prava na česticama zemlje 1306/1, 1306/2  i 1343. Glavar Danilo Birnja Andrija Junaković koji se u dokumentima uvijek potpisuje Crnjak ignorira tužbu Dubrave pravdajući se da je za  Danilo Biranj već sve presuđeno te da ne može imenovati zastupstvo Danilo Birnja, budući daje za to kompetentan jedino  seoski zbor koji se od nedavna po zakonu više ne smije sastajati. Dubrava vrši pritisak na gradsko poglavarstvo i Okružni sud koji 7. 12. 1935. naređuje glavaru Danilo Birnja da izvrši imenovanje zastupstva. Glavar Danilo Birnja prihvaća odluku suda imenujući za članove zastupstva Josipa Višnjića p. Luke, Grgu Zorčića p. Mate, Paška Pilipca p. Nikole i Niku Rupića p. Petra zastupanih po odvjetniku Božidaru Štambuku koji se odmah žali Apelacionom sudu Split na odluku o imenovanju zastupstv što mu ovaj sud 23. 12. 1935. uvažava, ali je sud stola sedmorice u Zagrebu potvrdio imenovanje zastupstva 5. 2. 1936. Štambuk se poziva na zapisnik o granici iz 1918. g. te za svjedočenje Jure Blaće p. Mate, Jure Malenice p. Luke, Luke Rončevića p. Ante i Mate Krnića  p. Pavla da granica nikada nije bila sporna, te na svjedočenje Nikole Višnjića p. Šimuna, Josipa Višnjića p. Luke, Jerka Malenice p. Luke koji pozivajući se na razgovor s pojedinim Dubravarima svjedoče da je cilj Dubrave, koja je četiri puta brojnija stanovništvom, a potom i ekonomski moćnija parnicama ekonomski slomiti Danilo Biranj. U ovom vremenu jedni drugima čine poljske štete te se masovno, verbalno i fizički sukobljavaju. Okružni sud Šibenik 26. 10. 1936. g. odbacuje tužbu Dubrave kao neutemeljenu pozivajući se na uredbu Ministarstva unutrašnjih poslova od 24. 11. 1934. po kojoj su ti tereni postali općinska imovina, te nalaže da se svi troškovi prepolove. Danilo Biranj se tada žali Apelacionom sudu Split tražeći da Dubrava plati troškove što mu ovaj sud udovoljava. Sud sedmorice u Zagrebu 3. 3. 1936. potvrdio je neosnovanost dubravske tužbe. Dubrava se nije mirila s porazom pa je podigla novoformuliranu tužbu Upravnom sudu u Dubrovniku koji kako piše don Krste Stošić 1938. g. presuđuje u korist Dubrave.

Nakon smrti glavara Luke Višnjić 1914. g., selo pred sudovima u parnici s Dubravom predstavlja Šimun Višnjić p. Bartola. Za potrebe  Prvog svjetskog rata općinska uprava dala je 27. 1. 1915. sastaviti stočni fond po kojem je u Danilo Birnju bilo 6 volova, 2 krave, 2 juneta, 1200 ovaca, 20 svinja i 10 koza, a u Danilo Kraljicama 15 volova, 5 krava, 1000 ovaca i 30 svinja. U isto vrijeme je Dubrava imala čak 150 krava i 150 junadi. Nešto kasnije, 14. 4. općina zahtjeva pod prijetnjom smrti od glavara skupljanje žita i brašna za potrebe vojske. Za potrebe rata skinuta su i zvona sa crkava. Kao pristav Danilo Birnja 1915. g. se navodi Vice Maglov, kao harambaša Danilo Kraljica Mate Spahija, a kao glavar Luka Grubišić. Budući da je isti tada dignut u vojsku, za privremenoga glavara je imenovan Andrija Vukšić. Završetkom Prvog svjetskog rata i propašću Habzburške Monarhije ove krajeve je okupirala Kraljevina Italija. Nova uprava ukida seoske zborove i formira seoske skupštine, na koje su imali pravo doći svi muški članovi seoske zajednice s napunjene 24 godine. Kraljevina Italija je ove krajeve 1921. g. predala netom uspostavljenoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, koja se od 1929. g. zove Jugoslavija. Općinska uprava  je sazvala 17. 1. 1922. g. seoske skupštine Danilo Birnja i Danilo Kraljica. Te se godine kao harambaša Danilo Kraljica navodi Luka Spahija, a kao podharambaša se navodi Andrija Vukšić.

U spisu o izbru glavara u Boraji 1923. g. se navodi da su seoske skupštine savjetodavna tijela općinskoga vijeća, čije zaključke vijeće prihvaća ili odbacuje, po tome se zaključak javno pročita sa trijema ili stepenica općinske zgrade, a kada čauš obavi proglašenje zaključka u seoskoj zajednici, te ga vrati sa potvrdom proglašenja u općinu, ono postaje pravomoćno.

Općinska uprava 22. 4. 1924. je obavjestila glavara Danilo Birnja Matu Višnjića p. Ivana o  imenovanju seoskih čauša. U diplomi imenovanja navedene su i njihove obaveze. Svakoga petka su morali doći u općinsku upravu, obavljajući komunikaciju između nje i seoskih časti. Za čauša Danilo Birnja je imenovan Petar Klarendić.

Pred izbore za državnu skupštinu 1925. g., kada su Hrvati proslavljali 1000–tu obljetnicu od uspostave Hrvatskoga kraljevstva, Grgo Zorčić p. Mate, predsjednik ogranka Hrvatske republikanske seljačke stranke, tada stožerne stranke Hrvata, održao je kod crkve sv. Daniela govor, te je bio uhapšen, ispitan pa pušten. Pobjedom ove stranke, u kotaru Šibenik  postao je novi glavar Danilo Birnja. Novim poljarom je imenovan Jure Blaće p. Mate, lugarom Niko Rupić, čaušom Ivan Fakac.

Još 1886. g. Jakov Mišura Matin, Jakov Mišura p. Mate, Mate, Ante i Marko Mišura p. Ivana, Ante Bralić p. Mate i Marko Bralić Antin zatražili su pravo služnosti  Kremenova pripadajućeg Mirlović - Zagori. Kotarsko poglavarstvo Knin se 1893. g. proglasilo nenadležnim i uputilo ih na pravosudne organe. Luka Mišura je u ime zajednice 1904. g. po odvjetniku Boraviću Okružnom sudu Šibenik podnio zahtjev za priznavanje prava služnosti, a koji je sud odbacio. Unatoč tome Ante Mišura podnosi 1926. g. općini prijavu da im Mirlović uskraćuje prava stečena presudom iz 1904., pa općina upozorava glavara Stipana Raka da prisili mještane da poštuju presudu o zabrani napasanja stoke na području Mirlovića.

Čaušem Danilo Birjana 1927. g. je imenovan Krste Rončević. U ovom vremenu, Dume Sunara pripadnik zemljarinske stranke razvio je veliku propagandu, među članovima naše župe, te je oko 200 osoba nagovorio da se upišu za odreknuće od rimokatoličke vjere, ipak, zahvaljujući župniku fra Stanku Huljić, formalno to nitko nije učinio. Glavari i čauši u ovom se vremenu često mjenjaju.

Nakon što je još za Austrije varoška obitelj Čelar napravila zgrade na južnom rubu polja, ispod lokve Birašce, a zatim Iljadice, uz granicu sa Danilo Kraljicama, i Birnjani započinju graditi kuće na južnoj strani polja. Do Drugog svjetskog rata kuće uz cestu Kosa izgradili su: Jure Malenica p. Luke, Nikola Višnjić p. Šimuna, Šimun i Ante Višnjić p. Stipana, Grgo i Ante Višnjić p. Petra, Luka Višnjić p. Ante, Marko Blaće p. Ivana i Jure Blaće p. Mate. Cesta Kosa je danas glavna prometnica kroz Danilo Biranj.

Kod prijave Grge Škugor, kmeta zemlje u vlasništvu crkve Gospe Valverde, na kojoj se nalazi bunar Modrič, protiv Paška Pilipaca p. Nikole i Nike Pilipaca Ivanova jer su se služili bunarom, kao novi glavar se spominje Nikola Višnjić p. Šimuna. Zajedno s glavarom Dubrave Nikolom Belamarić Duminim, te sa svjedocima Ivanom Junaković p. Jakova, Jakovom Protega Špire, Jurom Blaće p. Mate i Stipanom Galijatović p.Tome, glavar Nikola Višnjić svjedoči na sudu da stanovnici Dubrave i Danilo Birnja od davnine imaju pravo služnosti na bunaru Modrič, te čak zahtjeva da se crkva izvlasti sa bunara. Sud presuđuje da se bunar s terenom oko njega formira kao nova čestica zemlje 462/2 koja ostaje u vlasništvu crkve, ali sa pravom služnosti svih kojima je potrebno. Krste Vučenović Jurin 1930. g. navodi se kao općinski vijećnik. Od 1931. g. spominje se i nova funkcija seoske uprave, a to su Odbori mjesne uprave. Tada su odbornici u Danilo Birnju bili: Luka Rončević p. Ante, Jerko Malenica p. Luke i Niko Rupić.

Općina u ovom vremenu šalje inženjera Jakova Despota, radi betoniranja unutrašnjosti bunara Ljuboin i izgradnje njegove krune. Za ovaj posao najpovoljniju ponudu su dali: Ivan Rupić p. Petra, Ivan Belamarić Dumin i Petar Gojanović p. Nike, zidari iz Dubrave. Nakon što je 1928. g. kod sv. Petra izgrađen prvi betonski grob, kod sv. Jurja 1932. g. prvi betonski grob su sagradili Josip i Nikola Višnjić te Paško Pilipac, a potom 1933. g. betonsku grobnicu su sagradili Grgo Višnjić, Grgo Zorčić i sinovi pok. Stipana Blaće. Isti zidari su sagradili i betonsko bratsko groblje kod sv. Jurja. Općinski geodeta Uroš Novak dobio je nalog za izgradnju mosta Ribnik, preko Dabra.

Godine 1932. Ante Spahija p. Juke podigao je u ime djela mještana Danilo Kraljica prijavu protiv glavara Filipa Klisovića i lugara Ante Kljaića, optuživši ih da su po dozvoli općine za siječu šume na Velikoj glavi i Rašeljki, na zadovoljstvo mještana podjelili obiteljima lokalitete koje će posjeći, ali da su njih dvojica mimo toga sjekli drva koja su prodavali u Šibeniku. Općina na to smjenjuje obojicu, a privremenim glavarom imenuje Antu Spahija. Budući da je naknadno utvrđeno da je isti vrlo star i gluh, novim privremenim glavarom imenovan je Ivan Bedrica, za kojega se kasnije utvrdilo da više ne živi u Danilo Kraljicama, pa je novim privremenim glavarom imenovan Mate Vučenović. Kod pripreme izbora za državnu skupštinu 1933. g. kao glavar Danilo Birnja se navodi Ivan Blaće p. Jakova. Početkom 19. st. u jednom dokumentu potpisan je Ivan Višnjić i to na talijanskomst a krajem 19. st. Stevan Pavković i 1933. g. glavar sela Ivan Blaće su se vlastoručno potpisali. Za uprave Ivana Blaće građeni su mostovi Bitinj i Ljubojin na izgradnju kojih su bili pozvani i mještani za plaću. Državna vlast je 1934. g. ukinula seoske časti: glavara, pristava, mjesnih odbornika i seoske skupštine. Selima od tada izravno upravlja općina preko mjesnih starješina. Za vršitelja dužnosti mjesnog starješine Danilo Birnja imenovan je dotadašnji glavar Ivan Blaće, a čaušem Ivan Junaković p. Jakova. Iduće godine mjesnim starješinom Danilo Birnja imenovan je Andrija Junaković p. Jakova, a čaušem Josip Višnjić. Stariješina Danilo Kraljica je postao Mate Vučenović.            

 

                                 

 

DANILSKO PODRUČJE OD 1938. GODINE

 

Općinska uprava je 1938. g. obavijestila mjesne starješine Slivna, Dubrave, Danilo Birnja, Danila, Kraljica, te Gornjih i Donjih Konjevrata da će 10. 10. Petar Sunara posjetiti sela te da će sa mještanima razgovarati o tekućim problemima. Potom su ponovo uspostavljene seoske časti. Za glavara Danilo Birnja izabran je Josip Višnjić p. Luke, a za pristava je izabran Jerko Malenica p. Luke. Te godine Danilo Kraljice se razdvajaju na dva sela. Za prvoga glavara Danila izabran je Jakov Klisović, a za prvoga glavara Kraljica izabran je Ante Jakoliš. Te godine Toma Vukičević glavar Radonića, vrši pritisak na općinsku upravu Drniš da riješi probleme, na Kremenovu, na kojim su, kako ističe, Kraljice i Konjevrate porušili granice iz 1908. g., te da Kraljičani zaposjedaju Kremenovo kako zajednički dio, tako i onaj dio, koji je bio vlasništvo Radonića. Da bi se ove probleme riješilo općinska izaslanstva Šibenika i Drniša, te glavar Konjevrata Marko Krnić, glavar Kraljica Ante Jakoliš p. Ivana i pristav Danilo Birnja Jerko Malenica p. Luke su se u tajnosti sastajali 1940. g. tražeći rješenje. Općina je nako presude Upravnog suda u Dubrovniku 1938. g. slala žandarmeriju na granice Dubrave i Danilo Birnja jer su imali informacije da se Dubrava spremala napasti Danilo Biranj.

Uspostavom Banovine Hrvatske 1939. g. ovi krajevi su se po prvi put nakon 1412. g. našli unutar matice zemlje, ali samo nakratko. Početkom Drugog svjetskog rata te kapitulacijom Kraljevine Jugoslavije, Pavelić je ove krajeve predao Kraljevini Italiji. Talijanske su vlasti glavara Danilo Birnja Josipa Višnjića odvele u internaciju, na otok Molat, te su za novog glavara postavile Matu Krnića. Uskoro je u selu formiran 1942. g. narodnooslobodilački odbor, čiji su prvi članovi bili: Ivan - Nikola Višnjić p. Nikole, Jakov Višnjić p. Stipana, Ante Višnjić p. Stipana, Ante Višnjić p. Mate i Josip Višnjić p. Luke kao predsjednik. Narodnooslobodilački odbor na čelu sa presjednikom, te odbornicima i tajnikom je nova formacija ilegalne partikularne vlasti.  Za razliku od Prvog svjetskog rata u kojem su smrtno stradali: Nikola Malenica, Ante Svračak, Toma Fakac, Filip Pilipac i Jakov Pavković, iz Danilo Birnja, Luka Samaluk, Paško Erak, Ivan Klisović, Mate Spahija, Paško Spahija, Paško Ramađa i Ante Vučenović  iz Danilo Kraljica, u Drugom svjetskom ratu, stradanja su bila puno veća. Prva žrtva rata bio je Ivan Malenica Jurin  ubijen  od nepoznate ruke, navodi se u Anagrafu župe. Partizani su kao poruku za talijansku vlast ubili Jerka Krnića, sina glavara Mate Krnića i posebno okrutno Živojina Pavković koji je znajući talijanski jezik  surađivao sa Talijanima. Kao odgovor na tu provokaciju Talijani su streljali: Šimuna Blaće Jurina, Matu Višnjića p. Ante, Ivana Nikolu Višnjića p. Ivana, Franu Rupića p. Stipana, Šenetu iz Konjevrata koji se zatekao kod sestre Tonke Maglov i Antu Višnjića p. Josipa, koji se spasio glumeći da je mrtav. Talijani su nešto kasnije ubili i Marka Klarendića p. Jure i Josipa Klarendića p. Luke. Kapitulacijom Italije 1943. g. ove su krajeve okupirali  Nijemci. Od strane četnika ubijeni su: Mate Blaće p. Ivana, Krste Blaće p. Šimuna, Vice Blaće Jurin, Mate Ante Malenica p. Ante, Niko Malenica p. Jakova, Krste Rončević Stipanov i Nikola Višnjić p. Šimuna. U borbama kao partizani poginiše: Ante Blaće p. Nikole, Luka Blaće Matin, Ante Malenica Lukin, Božo Blaće p. Šimuna, Josip Blaće p. Šimuna, Josip, Ivan i Nikola Ćular Markovi, Vice Krnić p. Mate, Lovre Malenica p. Frane, Mile Jerko Malenica Jerkin, Ante Rončević Nikole, Vice Rončević Jakova, Nikola Rončević Krste, Dane Svračak p. Ivana, Mile Klarendić Petra, Ante Blaće p. Šimuna i Mate Pilipac p. Ivana. Velimir Junaković Ivanov je poginio od ručne bombe. Ustaše su  na Kraljicama  zarobili Franu Pilipca Paškina.  Po saznanju da su birnjanski partizani kao protumjeru zarobili nekoliko žena sa Kraljica, te ih nakon silovanja žive bacili u jamu Kruškovac, mučeći su ubili Franu Pilipca. Mnogi koji partizanima nisu bili po volji su bačeni u jamu Kruškovac, a mnoštvo njemačkih vojnika na završetku rata poklani su i bačeni u jamu Golubinka u Podima. U Danilu Gornjem su od raznih vojski stradali: Ante Ivanov Erak, Ante Jurin Erak, Ivanica Erak, Stipan Erak, Vinko Erak, Ivan Grubišić, Ante Grgin Klisović, Ante Nikolin Klisović, Božo Klisović, Dane Klisović, Ivan Krstin Klisović, Ivan Franin Klisović, Krste Klisović, Luka Klisović, Mate Klisović, Mile Klisović, Niko Klisović, Nikola Klisović, Ivan Kljaić, Ante, Ive, Mate i Mile sinovi Ivana Lapića, Vinko Lapić, Ante Marijan, Marija Mišura, Vinko Mikić, Ante  Rak, Frane  Rak, Ivan  Rak, Krste  Rak, Vinko Rak, Marko Samaluk, Mate Samaluk, Jerko Spahija, Josip Jurin  Spahija, Josip Krstin  Spahija, Krste Spahija, Radoslav Spahija, Slavko Spahija, Ante Stričan, Paško Vučenović, Petar Vučenović, Mate Vučenović, Marko Vučenović, Nikola Vučenović, Paško Vučenović i Petar Vučenović. U Kraljicama su stradali: Ana Bralić, Božo Bralić, Mate Bralić, Petar Bralić, Jakov Jakoliš, Niko Jakoliš, Dane Mišura, Ante Mišura, Filip Mišura, Ivan Markov Mišura, Ivan Mijin Mišura, Jakov Mišura, Marko Mišura,  Mate Mišura, Mijo Mišura,  Paško Mišura,  Petar Mišura, Josip Ramađa, Mile Ramađa, Mate Sulje, Matija Sulje i Paško Sulje. “Nesigurnost, glad, pljačke, ubojstva, a tko bi  zapisao  sve  strahote koje su se događale za rata u župi Danilo”, zapisao je tadašnji župnik Danila fra Ivan Marković. Završetkom rata kotarskoj komisiji za ratnu štetu stanovnici Danilo Birnja su podnosili zahtjeve za odštetu koje su potpisivali predsjednik i tajnik mjesnog odbora Andrija Junaković – Crnjak i Ante Višnjić. Uspostavom komunističke Jugoslavije mnogi su tada, a sve s ciljem da dobiju privilegije koje su proizlazile iz vjernosti režimu, prijavili čak i svoje ukućane kao protivnike novoga poretka. Novi režim je posebno neprijateljski bio raspoložen prema crkvi. Tada su neki predlagali da se poruše crkve. Do toga ipak nije došlo jer je to prepušteno zubu vremena.

Nakon prvog neuspješnoga pokušaja, poticanog od župnika fra Stanka Đirlića da se u Danilo Birnju 1902. g. izgradi škola, fra Frano Mišica (1908-1918) je također poticao izgradnju škole, a 1910. g. kada je seoski zbor raspravljao o lokaciji škole, fra Frano  je nekolicini djece držao nastavu. Fra Stanko Huljev je također između dva svjetska rata vršio pritisak na općinu, da izgradi škole. Općinski vijećnik Krešimir Trlaja 10. 8. 1940. g. poslan je u Danilo Biranj da sa sreskim načelnikom, školskim nadzornikom i općinskim inžinjerom pronađu teren za izgradnju škole, ali bezuspješno. Krajem  Drugog svjetskog rata je u kući Jure Blaće p. Mate održana prva nastava. Napokon, škola je bila izgrađena u vremenu posljeratne obnove u Danilo Birnju, Danilu i Kraljicama.

Novi zapisnik čest. zem. za k. o. Danilo Biranj je sastavio 1949. g. Ante Skoče uz pomoć mještana: Petra Rončevića, Jerka Malenice, Luke Krnića i Ivana Rupića, radi utvrđivanja faktičkoga stanja i sastavljanja novih posjedovnih listova.

Nešto kasnije izgrađena je i vodovodna mreža. Ovo je i razdoblje masovnog zapošljavanja, te natalitetnog uspona, koji su rezultirali napuštanjem obiteljskih kuća u prisoju. Nakon što je između dva svjetska rata izgrađeno nekoliko kuća uz južni rub polja, pedesetih i šezdesetih godina izgrađena je još nekolicina obiteljskih kuća i pomoćnih objekata, kako se vidi iz avionskog snimka 1967. g. Sedamdesetih i osamdesetih godina masovno su po Kosi izgrađivane kuće, dok su stanovnici iza sv. Petra ostali u prisoju, modernizirajući dotadašnje zgrade i izgrađujući nove, kao i stanovnici Danila. Ta izgradnja je bila protupravna, ali je zakonski omogućena legalizacija. Mnogi osamdesetih godina podnose zahtjeve za legalizaciju, ali rijetki su ustrajali do kraja. Za elektrifikaciju  u Danilo Birnju formiran je odbor kojeg su sačinjavali: Jerko Pilipac, Ivan Zorčić, Marko Fakac i Stipan Malenica. Oni su elektrifikaciju povjerili privatniku na što se manjina pobunila. Kako se nisu dogovorili formiran je još jedan odbor kojeg su sačinjavali: Mijo Blaće p. Šimuna, Ljubo Blaće Markov, Dane Višnjić Antin i Vinko Višnjić Antin. Oni su elektrifikaciju povjerili elektri za puno povoljniju cijenu. Danilo Biranj je 1971. g. osvjetljen. Nakon što je kroz 18. i 19. st. Danilo Biranj bio migracisko područje u ovom vremenu postaje imigracijsko područje. Mnogi su dobili stanove u Šibeniku, a neki su u njemu dobili terene i izgradili kuće. Nekolicina je otišla i izvan Šibenika ponajviše u Njemačku. Stanovnici Danila Gornjeg, a naročito Kraljica napuštaju svoja sela.

U Domovinskom ratu sudjelovali su mnogi, a poginuli su Joško Erak i Toni Višnjić p. Dušana.

Životni vijek se u ovom vremenu produžio. Za razliku od nekolicine koji su u Danilo Birnju u 19. st. doživjeli 80-tu, kroz 20. st. do danas su je mnogi doživjeli, a nekolicina je doživjela i 90 - te: Luka Rončović † 1959. u 94 - toj, Šimun Pilipac †  1999. u 92. - toj, Jakov Višnjić † 2001, u 94. - toj, Ivan Junaković † 2005. u 95 - toj i Jerko Pilipac † 2013. u 90. - toj. Žene u ovom vremenu često ostaju udovice za razliku od prije kada su pojedini Birnjani ostajali udovci i po nekoliko puta. Mnoge žene doživjele su duboku starost. Stana Rončević † 1993.,Tona Klarendić  † 1994., Mara Krnić † 1999., Marijica Višnjić † 2003., Ika Blaće † 2005., Mara Svračak  † 2015., Zorka Pilipac  † 2015., doživjele su 90. – tu. Tonka Malenica  † 1970., Tonka Malenica  † 2012., Stana Blaće † 1983. i Marija Duma Blaće † 1997., Frana Pilipac †  2015., Šima Višnjić  † 2015., 91., Cvita Rončević † 1996., Danica Blaće  † 2012 i Vica Galijatović † 2013., u 92., Ana Klarendić  † 1999. 93., Ana Pilipac  † 1995. 96., Marija Blaće † 1979.  97., najdugovječnija osoba u Danilo Birnju do sada je Matija Pilipac † 2014. u 101. g.

 

                                

STOLJEĆE  VELIKOG MORTALITETA U DANILO BIRNJU

 

          Formiranjem seoske zajednice Danilo Biranj 1823. g. i definiranjem njenih granica 1824. g. izvršen je i popis njena stanovništva. U Danilo Birnju bile su tada 42 kuće, 33 obitelji i 182 stanovnika. U Danilo Kraljicama bile su 63 kuće, 59 obitelji i 277 stanovnika. U Dubravi bilo je 57 kuća, 41 obitelj i 262 stanovnika. U Slivnome bile su 53 kuće, 49 obitelji i 235 stanovnika.

Na karti Danilo Birnja 1825. g.  se vide i zgrade Čelara, Rupića i Batinica. Članovi obitelji Čelar i Ijadica koji su kasnije napravili zgradu u Danilo Birnju, u njima se nisu nikada  trajno nastanili, te nisu nikada ni postali punopravni članovi seoske zajednice Danilo Birnja.

Iz Anagrafa 1828. g. u odnosu na onaj iz 1822. g. se vidi da su se u međuvremenu u Danilo Biranj doselile još dvije obitelji Tudorović, da bi već 1876. g. preminuo Mate Tudorović, kao posljednji Tudorović u Danilo Birnju. U ovim Anagrafima se ne spominju Fakci kao stanovnici Danilo Birnja, iako se kod otkupa poljoprivrednih proizvoda 1821. g. među prodavateljima iz sela Dubrave i Danila župe Šibenik - Varoš navodi i Luka Fakac p. Dujma. Godine  1828. kod sv. Petra pokopana je Tonka Baranović žena Luke Fakca. To je bio prvi pokop jednog Fakac u Danilo Birnju. Kasnije se spominju njen suprug Luka i Martin Fakac kao doseljenici iz Šibenika. Međutim, u popisu čest. zem. 1826. g.  Luka i Martin Fakac se navode kao stanovnici Danilo Birnja i to upisani kao „Vakac“ u tome popisu se  Šimun Batinica i Grgo Rupić također navode kao stanovnici Danilo Birnja iako se u Anagrafima ne navode, izgleda da su sa bili samo povremeni stanovnici Danilo Birnja. Grgo rupić p. Ante  1772 – 1840 pokopan je na Pomišljaju. Njegovi sinovi Josip i Luka živjeli su tada u Pokojcima a Pavao i Mate u Danilo Birnju. Njihova majka Cvita rođ. Bagić (1781-1857) također je doselila u Danilo Biranj te je pokopana kod sv. Petra. Posljednji doseljenik u 19. st. iz Šibenika u Danilo Biranj je bio Ante Bedrica, koji ga je 1892. g. i napustio nastanivši se u Danilo  Kraljicama, te je zatražio od seoskog zbora Danilo Kraljica 1910. g. da ga se prizna za punopravnoga člana seoske zajednice Danilo Kraljica, a što mu je i priznato 1913. g . 

Godine 1833. u Danilo Birnju je 183 stanovnika, u Danilo Kraljicama 277, u Dubravi 275, a u Slivnome 238.

Godine 1846. u Danilo Birnju je 315 katolika i 11 pravoslavaca. U Danilo Kraljicama je te godine 345. stanovnika.

Godine 1852. u Danilo Birnju je 265 katolika i 17 pravoslavaca, u Danilo Kraljicama 432 stanovnika, u Slivnome 338, a u Dubravi 346.

U drugoj polovini 19. st., unatoč činjenici da se više obitelji iz Radonića trajno nastanjuju Kremenovo, pripadajuće Danilo Birnju, te da se i oni u statistikama navode u stanovništvo Danilo Birnja, započima konstantni natalitetni pad, kojega je uzrokovao veoma izražen mortalitet koji je znao izazvati prave tragedije.Tako je 1875. g. Grgi Rončeviću od bolesti grla umrlo u mjesec dana četvero djece. Jakov Pekas iz Konjevrata, se oženio Pavom Rupić i doselio u Danilo Biranj, da bi 1875. umro kao posljednji član svoje obitelji. Veoma rijetki bi doživjeli 70 godina života, a do 20. st. 80 - tu doživjeli su: Vid Šeralić ( † 1769. - 80), Ante Svračak († 1812 . – 80), Ivan Blaće († 1840. – 83), Josip Malenica († 1851. – 83), Stipan Šeralić (†  1854. - 84), Ante Pilipac (†1856. – 82), Andrija Vrljac († 1863. – 83) i Jakov Svračak († 1874. – 85). Ivan Malenica p. Lovre koji je po Anagrafu 1822. bio najstariji  birnjanin, umro je 1825.  u 100. g. te je pokopn u Varošu. Za razliku od danas, u to vrijeme su Birnjani često ostajali udovci, ali pojedine žene doživjele su i za današnja mjerila preduboku starost. Ika Rončević  † 1772., Marta Klarendić † 1823. i Marija Višnjić  † 1832.  Sve tri  su umrle u 98-oj. a Ika Klarendić  † 1776. u 99-oj. Najčešći uzrok velike smrtnosti je bila poznata danilska malarija.

Na izumrle obitelji u muškoj lozi dolaze po ženidbenoj liniji novi stanovnici. U prvim godinama 19. st. Mijo Skočić ženi Jelu Blaće, a Jure Kođulo ženi 1865. g. Stanu Blaće i uzima njeno prezime. Potomci obiju obitelji i danas nose prezime Blaće. Pavao Stančić iz Slivna 1831. g. ženi Anu Tudorović, a njegova druga žena Matija (umrla 1840. g.) nosila je njegovo prezime, svoje Blaće i prezime  njegove prve žene Tudorović. Njegova treća supruga Ana Višnjić nosila je samo prezime Stančić. Marko Grbeša iz Vinova oženio je Lucu Blaće 1858. g. krsteći djecu pod svojim prezimenom, a ženino je nosio kao nadimak. Isto je napravio i Mate Komljan iz Petrova polja oženjen 1852. g. s Matijom Svračak. Pavao Krnić iz Konjevrata oženio je 1882. g. Anu Rončević, krsteći sina Matu pod oba prezimena, da bi se Mate kasnije služio samo prezimenom Krnić. Neki su se odselili ubrzo nakon dolaska u ove krajeve. Potomci Marka Melvan – Bučevića iz Utora oženjenog 1877. g. Baricom Blaće, Ivana Knežević iz Boraje oženjenog 1863. g. Jelom Zorčić ud. Tudorović. Ivana Jakovljević iz Drniša  koji je 1902. g. oženio Tonku Junaković udovicu Višnjić, te Ante Slamo iz Ljubostinja oženjenog Anom Spahija udovicom Vrljac po ženidbi su se preselili. Mate Erak oženio se 1867. g. Ivanicom Blaće, a Stipan Rak oženio se 1887. g. Šimom Relja, oba su ubrzo postali udovci i vratili se u Danilo Kraljice, te Paško Stančić oženjen 1888. g. Anom Klarendić udovicom Zorčić  po smrti žene i djece vratio se u Slivno. Neke obitelji su ubrzo i izumrle. Bile su to obitelj Marka Trive iz Sedramića, oženjenog 1897. g. Marom Vrljac udovicom Šeralić, Ante Knežević – Đuka  iz Donjeg polja, Filipa Vukorepe iz Planjana oženjenog 1898. g. Matijom Mirković – Čičmir udovicom Stančić, Marka Relje iz Dubrave oženjenog 1847. g. Matijom Vrljac, Mate Jakoliš oženjenog 1874. g. Šimom Relja, Jakova Pekas iz Konjevrata oženjenog Pavom Rupić, te Ivana Arnaut iz Donjeg polja oženjen Stanom Zorčić koji odmah po ženidbi i umire. Toma Galijatović iz Uništa oženio se 1876. g. Ikom Pilipac udovicom Komljan, a Ante Ćular iz Unešića oženio se 1878. g. Anom Šeralić, te Mile Zeljak iz Kaličana oženio se Stanom Pavković. Marija Duma Blaće dovela je iz Radonića u Danilo Biranj nećaka Niku Aužinu (1924 -1984). Prezimema: Aužina, Ćular, Galijatović se spominju u popisu obitelji 1684. g.

Tek polovinom 20. st., broj stanovnika u Danilo Birnju opet prelazi broj 300 te započima natalitetnoga uspoma, koji svoj vrhunac doseže sredinom 20. st.  kada je Danilo Biranj imao preko 500 stanovnika, zatim, opet započima pad. Taj pad je bio duplo manji u odnosu na pad u Danilu Gornjem i Kraljicama. 2011. g. u Danilo Birnju je bilo 442 stanovnika, u Danilu 376 a u Kraljicama 104. 

70. i 80. - ih godina 20. st. Danilo Biranj, Danilo Gornje i Kraljice postaju imigracijsko područje. Mnogi, većim djelom odlaze u šibenska nova naselja, a manji dio odlazi u inozemstvo.

 

          

POLJOPRIVREDA I STOČARSTVO DANILSKOGA PODRUČJA KROZ 19. I 20. ST.

 

Po katastarskim mapama iz 1825. g. (svaka pojedina čestica zemlje je imala svoj simbol, koji je označavao kulturu na njoj) i zapisniku čestica zemlje 1826. g. u Danilskom polju su se pretežno uzgajale žitarice, po tome vinova loza i malim djelom grahorice, masline, povrće i voće( još u mletačkom katastru se navodi obaveza seljaka da sadu grahorice, murve, bajame, višnje, šljive...) Livada gotovo da nije ni bilo. Godine 1813. se navode: Ivan Batinica, Stipan Rupić i Ante Višnjić kao proizvođači orza iz Danila. Početkom 19. st. vlasti ulažu napore da educiraju i potaknu poljoprivrednike na uzgoj ostalih ratarskih kultura. Mještani Danilo - Dubrave: Petar Protega, Jure Protega p. Nikole, Šimun Bušac p. Mate, Krste Kovač p. Petra, Frane Zorčić p. Mije, Josip Višnjić p. Filipa, Jure Klarendić p. Ivana, Mate Svračak p. Ante, Ivan Vrančić p. Vida, Mate Kovač p. Ivana, Ivan Blaće p. Ante, Ivan Lacmanović p. Dujma Rak, Grgo Rupić p. Mije, Šimun Šeneta p. Lovre, Josip Malenica p. Mije, Luka Fakac p. Dujma, Petar Zorčić p. Ivana, Mitar Pavković p. Boška, Jakov Svračak p. Lovre i Andrija Vrljac p. Petra, a  iz Danila Župe Mandalina: Ante Spaia p. Stipana, Mate Morić p. Luke, Ante Belamarić p. Mije, Krste Vukšić p. Frane i Nikola Brnić p. Tome se navode  1821. g. kao prodavatelji poljoprivrednih proizvoda.

Godine 1817. stanovnici sela šibenske općine educirani su o sadnji i uzgoju krompira i rajčica. 1830. g. navode se stanovnici Danilskoga polja koji su sadili kapulu a 1831. g. koji su sadili krompir.

U selima šibenske općine izvršen je 1833. g. popis količine proizvoda i stoke.

U Danilo Birnju bilo je tada: 183 stanovnika koji su imali: 1444 mletačke staje žitarica bjeloga zrna, 65 mletačkih staja žitarica  maloga zrna, 1561 mletačku barilu vina, 1 mletačku barilu  ulja, 1446 oka sijena, 6 cetinaja lukovica, 40 cetinaja voća, 57 cetinaja  trave, 6 cetinaja  repe i 79 staja povrća.

U Danilo Kraljicama je bilo tada: 287 stanovnika koji su imali 1120  mletačkih staja žitarica bjeloga zrna, 26  mletačkih staja žitarica  maloga zrna, 691 mletačku barilu vina, 1 barilu  ulja, 394  oke sijena, 6 cetinaja lukovica, 19 cetinaja voća, 41 cetinaja  trave, 6 cetinaja repe,  88 staja povrća.

U Slivnome bilo je tada: 238 stanovnika koji su imali 669 mletačkih staja žitarica bjeloga zrna,   80 mletačkih staja žitarica  maloga zrna, 50 mletačkih barila vina, 5 barila  ulja, 1250 oka sijena, 5 cetinaja lukovica, 9 cetinaja voća, 44 cetinaja  trave, 5 cetinaja repe,  66  staja povrća.

Kao proizvođači povrća u Danilu se 1835. g. navode: Josip Višnjić, Ante Pilipac i Toma Grandeš.

Godine 1841 u Danilo Birnju je 425 ha. Obradive površine, od koje su 136 ha bili vinogradi, a u Damilo Kraljicama od 297 ha 51 ha su bili vinogradi. Godine 1844 katastarski službenici su sastavili i detaljne ekonomske opise. Još sedamdesetih godina 19. st. navodi se da stanovnici Danilskoga polja većinom dobro žive od poljoprivrede i stočarstva, ipak, od ovoga vremena sve su češće nerodne godine i elementare nepogode, koje su zbog nedostatnosti ljetine uzrokovale glad i pad stočarstva. Glad je naročito bila izražena, u razdoblju pred i kroz dva svijetska rata te u poraću, kada mnoge obitelji traže pomoć od općine, kako ne bi umrli od gladi.

Godine 1926. u Danilo Birnju bilo je 40 hektara vinograda sa crnim grožđem, a 14 ha su bili vinogradi sa bijelim grožđem, 4 ha su bila pod livadama, 13 ha pod oranicama, 2 ha su bila zasijana pšenicom, a 8 ha  ječmom, 2 ha su bila neobrađena, a 30 ha su bili pašnjaci.

Maslina je bilo 1500, krušaka 7, smokava 200, višanja 21, šljiva 16, bajama 300.

U Danilo Kraljicama 33 gonjaja su bili vinogradi sa crnim grožđem, a 4 vinogradi sa bijelim grožđem, livada je bilo 40 gonjaja, 20 su bile oranice, 2 pod pšenicom, a 4 pod kukuruzom, 30 gonjaja su bili pašnjaci.

Dobro stojećim posjednicima zemlju bi obrađivali najamnici, a nekima i sluge. U matici umrlih Danilo Kraljica vidi se da je jedna obitelj Varnica iz Slivna služila, u obitelji Blaće reč. Grgići, a u sudskim spisima, u parnici Dubrave i Danilo Birnja, neki svjedoci ističu poznavanje problema, jer su bili sluge. Grgo Krnić iz Konjevrata u Ivana Višnjića, Pavo Nakić iz Mirlovića u Ivana Pilipca, Ivan Bilić iz Pakova Sela u Grge Zorčića, Šimun Lalica iz Danilo Kraljica u Stipana Vrljca. Za nagradu su dobivali smještaj i hranu, a po navršenoj godini službe novu obuću i ovcu staru 2 godine. Vlasnici velikih stada davali bi dio stada, kao  obitelj Blaće reč. Grgići obitelji Mišura, dijeleći dobit po pola. Za ljetnih mjeseci organizirale bi se pastirske zajednice koje bi odvodile ovce na ispašu u Bosnu. Svaka ta zajednica na čelu s gospodarom morala je prijaviti svoj dolazak, preko općine Šibenik općini Glamoč, te platiti travarinu i dobiti potrebnu dokumentaciju. Zadnji Birnjanin akter tih događaja bio je Ljubo Blaće (1935. – 2018.) Ovce su davale mlijeko, od kojega se pravio sir, vunu od koje se pravila odjeća, kožu od koje se pravila obuća i meso. Konj je početkom stoljeća više bio luksuz, jer je uglavnom služio za sedlo, volovi su bili glavna tegleća živina, magarad su se koristili za nepristupačne terene, koze su se držale radi mlijeka za zdravstvene svrhe, a mogle su se držati samo u privatnim ogradama i to vezane, da ne uništavaju šumu. Za zaštitu šuma, koja je sustavno sađena u 19. st. bili su zaduženi lugari, polja su čuvali poljari i rondari a grožđe pudari. Kada bi nečija stoka napravila štetu, a da to nitko nije vidio, oštećeni bi podnio prijavu protiv cjelokupne seoske zajednice, tražeći oštetu. Pavao Stančić iz Danilo Birnja podigao je 1851. g. prijavu protiv vlasnika nepoznatog stada iz Danilo Kraljica, a koje je na njegovu posjedu Duga njiva napravilo štetu. Na odgovornost je bio pozvan glavar Danilo Kraljica Ante Sulje, a kako nije uspio prokazati ime vlasnika, po odredbama zakona iz 1833. g. svi gospodari u Danilo Kraljicama bili su osuđeni da nadoknade štetu, a bili su to tada: Pajo Mišura, Ika Samaluk ud. Krste, Josip, Krste, Nikola i Marko Samaluk, Ante, Mate i Nikola Stričan, …  Sulje, Nikola, Ante i Stipan Vučenović, Ivan, Mate, Jakov  i Ante Marijanović, Ivan Vukšić, Ivan Kljajić, Mate i Andrija Klisović, Lovre Rak, Cvita Stipana Sulje, Mate Rak, Šimun, Lovre Bartol i Jakov Klisović, Ante Lapo, Josip Mikić, Toma Erak, Jure Mikorić,  Nikola, Luka i Jure Spahija, Ivan i Mate Grandeš, Ivan Grubišić, Mate Banovac, Mate Siardelić, Mate Gega, Toma Rak, Ante Sulje, Lovre i Paško Vukšić, Jakov, Ante, Toma i Mijo Ramađa, Mate Bralić, Ivan, Ivan, Jakov, i Ante Mišura. Ponekada bi se takvi sporovi vukli po svim istancama, kao u slučaju kada je glavar Danilo Birnja Grgo Višnjić odbio prihvatio osudu, da selo Antoniu Castelaniu plati štetu koju su, na njegovu posjedu, kod lokve Sitnica, počinila goveda nepoznatog vlasnika, te je pred sudom u Zadru kroz 1859./60 vodio parnicu pokušavajući ukinuti osudu sa sela.

 

Popis stoke  1824. g.

 

 

Konji

Mule

Volovi

Krave

Ovni

Ovce

Koze

Svinje

Perad

Danilo Biranj

21

6

104

49

27

886

238

5

210

Danilo Kraljice

12

//

83

48

36

1191

166

//

139

Dubrava

6

2

24

22

21

645

133

//

183

Slivno

7

//

59

47

30

1508

241

//

173

 

Popis stoke  1833. g.

 

 

Konji

Mule

Magarad

Volovi

Ovce

Koze

Svinje

Danilo Biranj

10

4

37

86

1163

100

12

Danilo Kraljice

17

//

34

70

1944

83

18

Slivno

10

//

36

53

2048

100

14

Dubrava

4

3

36

28

910

230

7

 

Popis stoke 1846. g.

 

 

Konji

Kobile

Mule

Magarad

Volovi

Krave

Junad

Ovce

Koze

Svinje

Ovni

Danilo Biranj

16

6

4

23

96

26

5

2177

130

28

80

Danilo Kraljice

12

7

//

22

56

30

4

3051

120

20

105

 

Popis stoke 1882. g.

 

 

Konji

Mule

Magarad

Volovi

Krave

Ovce

Koze

Svinje

Danilo Biranj

23

//

//

37

12

1545

43

24

Danilo Kraljice

24

//

10

49

16

1600

//

41

Dubrava

5

//

23

14

10

1100

319

35

Slivno

9

5

//

51

17

1250

117

36

 

Popis stoke 1915. g.

 

U Danilo Birnju bilo 6 volova, 2 krave, 2 juneta, 1200 ovaca, 20 svinja i 10 koza, a u Danilo Kraljicama 15 volova, 5 krava, 1000 ovaca i 30 svinja. U isto vrijeme je Dubrava imala čak 150 krava i 150 junadi.

 

Popis stoke 1926. g

 

 

Konji

Volovi

Krave

Junad

Mule

Magarad

Ovce

Koze

Svinje

Perad

Danilo Biranj

21

//

//

//

//

23

750

//

11

109

Danilo Kraljice

70

6

2

//

//

6

1500

10

50

200

Dubrava

60

//

100

100

10

115

3000

800

150

500

 

 

 

Stočni fond obitelji u Danilo Birnju 1860. g.

 

 

Ime i Prezime

Konji

Kobile

Mule

Magarad

Goveda

Ovce

Koze

Svinje

1

Luka Rončević

2

1

//

2

4

67

29

1

2

Jakov Svračak

1

//

//

2

7

80

35

1

3

Mate Komljan

//

//

//

1

//

17

8

//

4

Marko Svračak

2

//

//

1

1

44

17

1

5

Mitar Pavković

1

//

//

1

3

25

4

//

6

Luka Pavković

//

//

//

//

//

7

5

//

7

Jakov Pavković

1

1

//

//

3

20

37

//

8

Ivan Blaće p. Grge

1

2

//

2

2

100

//

1

9

Ante Malenica

1

1

//

3

7

78

38

1

10

Jure Malenica

1

1

//

1

6

75

24

1

11

Toma Malenica

//

1

//

//

8

59

9

1

12

Josip Klarendić

1

//

//

1

4

77

//

1

13

Mate Klarendić

1

//

//

//

2

59

//

1

14

Ivan Višnjić

2

//

//

//

11

80

27

1

15

Marko Višnjić

2

2

//

//

6

49

17

//

16

Grgo Višnjić

3

//

//

//

8

93

34

1

17

Jure Višnjić

1

2

//

1

2

128

11

1

18

Pajo Pilipac

1

//

//

1

5

73

19

//

19

Mate Pilipac

//

//

//

1

2

20

7

1

20

Ante Pilipac

//

//

//

//

4

30

10

1

21

Josip Blaće

1

//

//

1

4

42

12

1

22

Jure Blaće

2

//

//

1

8

123

27

1

23

Ivan Blaće

1

2

//

//

5

70

3

1

24

Ivan Zorčić

3

//

//

//

1

128

//

2

25

Dujam Fakac

2

1

//

//

4

73

//

1

26

Ante Fakac

//

1

//

1

2

71

//

1

27

Mate Rupić

1

//

//

1

5

115

//

2

28

Petar Tudorović

//

2

//

2

2

72

17

1

29

Stipan Maglov

2

//

1

2

7

138

55

2

30

Pava Stančić

2

1

1

//

8

92

47

1

31

Petar Šeralić

//

//

//

//

//

30

//

//

32

Stipan Šeralić

1

//

//

//

3

60

//

//

33

Grgo Crnjak

4

1

//

//

5

186

//

//

34

Stipan Vrljac

//

//

//

//

//

17

//

1

35

Ante Vrljac

//

//

//

1

//

26

//

1

36

Ivan Vrljac

//

//

//

//

//

5

//

//

37

Andrija Vrljac

1

//

//

//

5

50

//

1

38

Marko Relja

//

//

//

2

2

26

//

1

 

U župnome uredu 12. 5. 1933. g. su se sastali: glavar Danilo Kraljica Mate Vučenović, te odbornici Mjesne uprave: Andrija Vukšić p. Mate, Filip Klisović p. Šimuna, Ante Sulje p. Paška, Josip Ramađa p. Luke, Ante Kljaić p. Paška, zastupajući brata Marka i Krste Grandeš p. Tome te su zaključili da se novoosnovanoj Općinskoj Vinogradarskoj-vinskoj zadruzi ustupi zemlja zvana Mali pisak, vlasništvo zajednice Vučena i zajednice Mate Klisovića p. Bartola, te da se iste obešteti duplo većim općinskim terenom. Općinska uprava je pristala na te uvjete, ali oteže sa izradom nacrta, pa župnik fra Stanko Huljić, kao vršitelj dužnosti ravnatelja požuruje izradu nacrta. Dana 24. 2. 1934. g. nacrti su bili gotovi, pa ih općina šalje Banskoj upravi u Split, na potvrdu. Zadruga je bila formirana, imala je svoju upravu i glavnu skupštinu, a sva prava i obaveze bile su određene statutom zadruge. U Drugome svjetskom ratu, zadruga je prestala postojati, a nakon rata nije obnovljena.

Poljoprivreda i stočarstvo  su u posljeratnom vremenu  u uspomu. Skoro svaka kuća ima konja, kravu, ovce, svinje i perad. Za razliku od tada, danas su rijetke obitelji koje drže stoku. Ječam, pšenica, kukuruz se gotovo ne siju, voćke su rijetkost, povrće se sadi samo za vlastite potrebe i to sve manje, vinogradarstvo je također u opadanju, a jedino je maslinarstvo u usponu. U 19 st. u Danilskomu polju predvladavale su žitarice. Vinova loza, masline i voće bili su uglavnom zasađeni po Raduljici, Mokrom, današnjem Poštiku, Brižinama, Sitnici, Pašincu, Bitinju, Bačiću i Jakinju. Livada je bilo vrlo malo po Modriču ( na Modriču se danas to područje naziva Livadice) Bitinju i Jakinju. Krajem 20. st. stoljeća oranice uglavnom postaju livade.

 

Prikaz jednog poljoprivrednog gospodarstva kroz 19. i 20. st.

 

Imovinu Ante Blaće (1722. – 1804.) podjelili su njegovi  sinovi Ivan i Marko.

 

Ivan Blaće p. Ante (1757. – 1840.) po zapisniku čest. zem. 1826. g. posjedovao je 40 000 m2 obradive površine. Od toga oko 1500 m2 bili su vrtovi s voćem i povrćem, 6 000 m2 bili su vinogradi, 6 000 m2 bili su vinogradi s voćkama, 1157 m2 bili su vinograd s maslinama, 2 000 m2 bio je vinograd s maslinama i voćem, 400 m2 nisu bili obrađivani a ostala obradiva površina bile su oranice. U vrtovima mu je suposjednik bio brat Marko (1764. – 1834.)

 

Grgo Blaće p. Ivana (1782 – 1853) po upisima promjena  40 – ih godina 19 st. posjedovao je 45 000 m2 obradive površine. Od toga oko 1500 m2 bili su vrtovi s voćem i povrćem, 16 000 m2 bili su vinogradi,    6 000 m2 bili su vinogradi s voćkama, 1157 m2 bio je vinograd s maslinama, 400 m2 nisu bili obrađeni i ostale obradive površine su bile oranice. U vrtovima mu je suposjednik bio stričević Ivan ( 1797. – 1882.)

 

Ivan Blaće p. Grge (1823. – 1880.) po zapisniku kultura na čest. zem. 1870. g. osim jedne nove parcele vinove loze zadržao je prijašnje stanje. Ivan je stekao i nove obradive površine  ali se ne navodi koliko ih je imao. Ivan je  imovinu  podijelio s sinovcem Matom p. Frane (1846. – 1907.)

 

Marko Blaće p. Ivana ( 1856. – 1894.) je posjedovao 38 000 m2 obradive površine.

 

Ivan Blaće p. Marka (1882. – 1926.) je posjedovao 38 000 m2 obradive površine ali bez zapisa o kulturama na njima. Ivan je teško stradao u Prvom svjeskom ratu te je izgubio 8 000 m2 obradive površine.

 

Marko Blaće p. Ivana (1909 – 1989) imao je 35 000 m2 obradive površine . Po zapisniku čest. zem. 1949. g. sve obradive površine bile su i obrađivane. U ovomu vremenu naročito se uzgaja vinova loza, jer se njen krajnji proizvod vino prodavao i bio je glavni izvor novčanih prihoda. Navodi se da je imao i po       70 000 L masta. Već kod kasnijeg upisa oko 9000 m2 oranica je bilo zapuštano u pašnjake.

 

Ljubo Blaće p. Marka (1935. – 2018.) je postepeno krajem stoljeća prestao sijati žitarice te su oranice postale livade. 2500 m2 su maslenici, 1700 m2 su vinova loza s maslinama 1100 m2 su samo vinova loza, oko 5 000 m2 pašnjaka je zasadio bademima. Ljubo je prvi u nizu koji nije stekao ni jednu novu obradivu površinu već samo pašnjak koji je građevinska zona. Danas pašnjaci koji spadaju u građevinsku zonu postaju daleko  vrjednij a time i poželjniji od obradive površine.

 

                                                               

                                                                 

ŽUPA DANILO

 

Župa Danilo danas ima pet crkava: sv. Jurja i sv. Petra u Danilo Birnju, (na Kremenovu kod Aužina i Brajica je nedavno sagrađena crkva sv. Marka koja je formalno na prostoru Danilo Birnja), sv. Ivana u Slivnom, sv. Daniela u Danilu Gornjem i sv. Ante u Kraljicama. U poznatim povjesnim izvorima ne navodi se točna datacija ovih crkvi. Don Krste Stošić piše da je crkva sv. Petra sagrađena 1409. g., a za crkvu sv. Jurja piše da su je valjda sagradili oko 1433. g. za crkvu sv. Danijela piše da se ne zna kada je sagrađena ali da se 1438. g. spominje Bratovština sv. Danijela. Osnutkom šibenske biskupije 1298. g. u popisu župa koje su pripale novouspostavljenoj biskupiji navode se župa Biranj i župa Orišje (danas lokalitet u Danilu Gornjem). Postojanje župe Biranj i župe Orišje 1298. g. upućuje i na postojanje župnih crkava.

Crkva sv. Petra se spominje 1422. g. Crkve sv. Jurja i sv. Daniela se spominju nešto kasnije ali srednjovjekovni ostaci upućuju na raniju dataciju ovih crkava.

Krbavskoi biskup Matej piše 1197. g. da šibenskom svećenstvu pripada trećina darova od posvete crkava u Šibeniku, Morinju i Mokrom, a budući da je Mokro jedno od najstarijih naselja, na području današnjeg Danilo Birnja, može se pretpostaviti da je tada građena ili obnavljana crkva sv. Jurja, koja je najbliža tom naselju, a nakon čega ju je trebalo i posvetiti. Dolaskom Turaka u 16. st. porušene su i ove crkve. Na grafičkom prikazu Šibenika i okolice iz 1570. g. vide se i crkve sv. Jurja i sv. Daniela, iako porušene djeluju impozantno.

Prestankom turske opasnosti, u sačuvanoj apsidi crkve sv. Petra, iz predturskog razdoblja, uređena je kapela, a 1744. g. kako piše na pročelju je produžena, te postaje ukopišno mjesto šireg područja. Postoji legenda da je ova crkva sagrađena na mjestu starije, koja je zbog mekoće tla potonula te da su Talijani za Drugoga svjetskoga rata željeli vršiti istraživanja što im je bilo odbijeno. Kod obnove 1904. g. zaista su bili otkriveni ostaci starije crkve po nekima iz starokršćanskoga doba.

U crkvi je domaći majstor  Spica izradio drveni oltar s prikazom sv. Petra, sv. Pavla i sv. Josipa, u donjem djelu, dok je u gornjem dijelu prikazano navještenje arkanđela Gabrijela B. D. Mariji. Iz ovoga vremena je i korpus propetoga Krista rad tirolske škole. Ova crkva vjerovatno je prva obnovljena na ovom području pa je zato u narodu nastala predaja da je ona najstarija.

U mletačkom katastru 1709. g. prikazane su i crkve sv. Daniela u Danilu i crkva sv. Ivana u Slivnu. 

Don Krste Stošić  za crkvu sv. Ivana navodi da je postojala 1428. g. a za crkvu sv. Danijela navodi se da je popravljana 1773. g. međutim, na pročelju sv. Daniela na hrvatskom se spominju neki Brnić, Toma Marković sa svim pukom i Mate Curoda te piše 1797.

Don Krste Stošić piše da je sjeveroistočno od crkve sv. Daniela postojala i crkva svetih Kuzme i Damjana te piše o postojanju đamije na Mažurici preuređene u kapelu po progonu Turaka.

Vjerojatno kroz 18. st. obnovljena je i crkva sv. Jurja te postaje ukopišno mjesto zapadnog Birnja, istočne i južne Dubrave. Po predaji obnovile su je neke žene. Talijanski umjetnik Gijacomo Bijanchi 1827. g. navodi da je nanovo podigao oltar sv. Jurja. Na žalost od ovog drvenog oltara, za obnove 70-ih godina 20. st. sačuvana je samo oltarna slika, koja prikazuje Bogorodicu s malim Isusom kako drže krunicu, te sv. Jurja i nekog papu.

Šibenski biskup Petar Dujam Maupas, posavjetovavši se sa predstavnicima sela Danilo Birnja, Danilo

Kraljica i Slivna 22. 2. 1858 . g. uspostavio je župu Danilo Kraljice, sa župnom crkvom sv. Daniela te je

imenovao don Ivana Giovalinija župnikom. Ovim prostorima su još od doba Turaka kako piše 1683. g.

biskup Calegarri protupravno postoralizirali franjevci a 1860. g. župa Danilo je dana trajno franjevcima

Provincije Presvetog Otkupitelja.

Godine 1900. općinska uprava je obavijestila glavare Danilo Birnja, Danilo Kraljica i Slivna da seoski čauši, na uobičajen način,  proglase obavezu prikupljanja 264 krune, za obnovu župnoga stana u selu Danilo Kraljicama, sa popisom gospodara obitelji, obveznika davanja novca. Na tom popisu u Danilo Birnju je bila 51 obitelj, među kojima i pravoslavne obitelji Pavković. Te godine, crkvu sv. Ivana u Slivnu mještani su srušili, te su 1901. g. izgradili novu veću. Od tada je sv. Ivana najveća crkva župe Danilo. Već tada stanovnici Danilo Kraljica razmišljaju da izgrade novu župnu  crkvu. Ivan Lalica 1902. g. oporučno ostavlja 1420. kruna za izgradnju jednog oltara u novoj crkvi.

U ovom vremenu, mještani Dubrave su se složili da izgrade novu crkvu, ali se nisu nikako mogli odlučiti između dviju lokacija. Dana 17. 9. 1909. podnesen je zahtjev za izgradnju nove crkve. Na zahtjev 11. 2. 1910. izdato je rješenje, koje je Biskupski ordinarijat 16. 2. 1910. prosljedio Namjesništvu u Zadar, na uvid i odobrenje. Namjesništvo je odbilo nacrt prijedloga, te je dalo izraditi drugi, tražeći očitovanje župnika i mještana. Dana 25. 9. 1910. općinsko vijeće Šibenik donosi zaključak da se besplatno ustupi dio općinskog terena Crkvinarstvu sv. Mihovila, u Dubravi, u svrhu izgradnje nove crkve i groblja. Općina i Crkvinarstvo sv. Mihovila 18. 12. 1910. sklopili su pogodbu po kojoj općina ustupa 3600 m. na dijelu čest. zem. 1256/4 za izgradnju crkve. Budući da je postojalo neslaganje mještana o lokaciji, Namjesništvo je odbijalo dati dozvolu za gradnju, bez dokaza o dostatnosti prikupljenih sredstava, za gradnju. Glavar Dubrave Petar Rupić † Josipa prikupivši potrebna sredstva, započeo je sa dijelom mještana 1912. g.  graditi crkvu Gospe od Zdravlja, da bi mu se kasnije priključili i zagovaratelji druge lokacije, te je 1913. g. i sagradiše.

Potaknuti gradnjom crkve u Dubravi, seoski zbor Danilo Kraljica, na svom redovnom zasjedanju 11. 12. 1912.  donio je odluku da se uzme zemlje koliko je potrebno na terenu,  koji je vlasništvo Frane Vučenovića  Nikole, Bože Vučenovića  Nikole i Jure Vučenovića p. Ante, te da se iste obešteti na općinskom terenu, kod Norilja a poviše bratske kuće, i to za tri puta više negoli će im biti uzeto, budući da je po procjeni vještaka Ivana Berrgnacci sastavljenoj 23. 12. 1912. zemlja Vučenovića označena kao čestica zemlje 1897/4 i 1896/1 u površini od 2600 m pogodna za svaku kulturu, a zamjensko zemljište u naravi pašnjak.

U općinskoj upravi 28. 12. 1912.  potpisana je pogodba zamjene. Općina zastupana po upravitelju Humbertu Lugere ustupa Frani, Boži i Juri Vučenović dio općinskog zemljišta, označen kao čestica zemlje 680/13 u površini od 8000 m, a svakome po 1/3 iste, dok oni ustupaju svoju zemlju općini, koja se obavezuje istu darovati Crkovinarstvu sv. Daniela.

Zemaljski odbor Dalmacije u Zadru 11. 2. 1913. odobrava izvršenje gore spomenute pogodbe zamjene. Carsko-kraljevski sud u Šibeniku 14. 6. 1913. dozvoljava uknjižbu novoga stanja u zemljišne knjige. Općina zastupana po načelniku Ivanu Krstelju, prisjedniku Vinku Smolčiću i Vladimiru Kuljiću 22. 7. 1913. pogodbom darovštine ustupa od Frane Bože i Jure Vučenović dobiveno zemljište Crkovinarstvu sv. Daniela u Danilo Kraljicama zastupanog po presjedniku istog fra Frani Mišici župniku i članovima Anti Kljaiću p. Paška i Tomi Klisoviću p. Nikole.

U Gornjim Danilo Kraljicama mještani su započeli 1920. g. sa izgradnjom crkve sv. Ante, koju 1922. g. i završiše. Nešto po tome, fra Stanko Huljić je dao općinskom tehniku Jakovu Despot da napravi nacrte za novu župnu crkvu, ali radovi opet nisu počeli. Nakon Drugog svjetskoga rata, župnici su u više navrata pokušavali izgraditi novu župnu crkvu ali pristaše komunističkog režima su ih uvjek  stopirali. Ideja o izgradnji nove župne crkve je živa i danas, samo nikako da postane stvarnost.

Župnik fra Bernandin Topić (1952. -1958.) je pokušao obnoviti crkve sv. Jurja i sv. Petra ali nije uspio. Bratovština sv. Jurja se nije prikupljala od 1940. g. te je kasnije zabranjena njena obnova.  Radi toga su neki pojedinci prikupljali novac, koji nisu predali fra Bernandinu, jer su bili tuženi, pa su novac vratili donatorima. Bratovština sv. Petra je imala drukčije ustrojstvo, pa se ona formalno održala u kontinuitetu do danas. Crkva sv. Petra ima u vlasništvu nekoliko parcela, koje koriste “braća sv. Petra“ za koje su obavezni dati naknadu, koju su odbili dati.

Bratovština je imala svoje čelnike tkz. Valicijere, od kojih je dvoje do 1923. bilo iz Danilo Birnja, a jedan iz Dubrave. Valicijeri bi prikupljali redovninu u naturi (mošt, vuna, žito) koju bi prodavali i zarađenim novcem financirali troškove crkvenih potrebština: svijeće za oltar, vazmenu svijeću, kandelorske svijeće, tamjan, cer, kićenje jabuka, ispovjed, Mise za Božić, sv. Jurja, sv. Antu, Gospu Kandeloru, pisara koji bi vodio dnevnik bratovštine, jednom se u sačuvanom dnevniku od 1897. do 1940. spominje i bratski ručak, te bi plaćali zvonara koji bi u jutro i večeri zvonio Zdravo Mariju kao i za smrti. Biskupski ordinarijat je dopisom 1816. g. obavijestio o načinu zvonjenja za oluje, a 1830. g. o zvonjenju pred Božić.  

Nakon Drugoga svijetskoga rata je prekinuta tradicija da župnici svake druge nedjelje u Danilo Birnju koncelebriraju misu i to jednom u sv. Jurju, a drugom turom u sv. Petru, te se je ugasio i poznati sajam, koji se na petrovo održavao kod crkve sv. Petra. Do fra Stanka Dotura redovne mise u sv. Petru služene su samo na dan titulara crkve i blagdan Nevine djece.

Fra Stipan Poljak, župnik Danila od 1970. do 1976. g, se založio za obnovu urušavajućeg krovišta na crkvi sv. Jurja, okupivši oko sebe neustrašive entuzijaste: Niku  Aužina p. Ivana, Marka Blaće p. Ivana, Matu Blaće p. Jure, Antu Višnjić p. Stipana, Petra Pilipac p. Šimuna, Ivana Krnić p. Mate, Milu Galijatović p. Luke i Danu Malenica p. Nikole. Nisu ih zaustavile ni prijave sucu za prekršaje ni kazne koje su dobili. Od žena obnovu crkve posebno žestoko je poticala Ana Pilipac žena Ante. Na žalost za ove obnove nije obnovljen i drveni oltar izgrađen 1827. g., od kojega se sačuvala samo oltarna slika koja prikazuje Gospu s Isusom u naručju kako drže krunicu. Ispod njih u desnom kutu kleči neki papa, a u lijevom kutu je prikazan sv. Juraj. Tada je nad bratskim grobljem salivena još jedna ploča. Nakon što je crkva sv. Daniela temeljito popravljena, crkva sv. Jurja je 1988. g. i osvjetljena. Godine 1991 je otučena žbuka i nanovo ožbukana izvana i iznutra. Srušen je stari drveni kor i napravljen novi betonski, postavljena su nova vrata, luster i pločice u apsidi.  Kasnije su za crkvu sv. Jurja kupljene i nove klupe, te kip sv. Jurja. Na crkvama sv. Jurja i sv. Petra 1887. g. postavljene su nove preslice, za zvona. Dok se preslica na sv. Petru održala do danas, ona na sv. Jurju je zamjenjena 1936. g. Kod elektrifikacije zvona, preslica  na sv. Jurju se morala opet obnoviti, što je i učinjeno, zahvaljujući fra Stanku. Dobivena je i  slika Gospe od Žalosti, a  kasnije  je nabavljena i zastava sa slikama sv. Jurja s jedne strane, a sa druge Gospa od  Žalosti. Zatim, umetnute su nove fuge, na pročelju, te je postavljen  veliki Križ i menza, uz oltarnu sliku. Uz veliki trud i upornost fra Stanka 2007. g. te pomoći mještana u potpunosti je obnovljena crkva sv. Petra i zid oko groblja. Obnovljeni su stari drveni oltar rad domaćeg umjetnika  i korpus propetoga Krista, rad tirolske škole oboje iz 18. st.

Župska kuća je napravljena 1858.  g., a za Drugoga svjetskoga rata je bila zapaljena, obnovljena je 1959. g., a kroz 1978 / 79. napravljena je nova, dok je stara preuređena u kapelu. Od uspostave župe Danilo Kraljice, koja danas nosi ime Danilo, bili su sljedeći župnici:

1. Don Ivan Giavalino 1858. - 1860.

2. Fra Dane Đirlić 1860 - 1863.

3. Fra Vjekoslav Mikulandra 1863. - 1865.

4. Fra Stipan Zlatović 1865. - 1871.

5.Fra Frano Belamarić 1871. - 1877.

6 Fra Jere Balić 1877. - 1890.

7. Fra Stanko Đirlić 1890. - 1908.

8. Fra Frano Mišica 1908. - 1918.

9. Fra Ante Milun 1918. - 1924.

10. Fra Stanko Huljić 1924. - 1941.

11.Fra Špiro Živković 1941. - 1942.

12. Fra Ivan Marković 1942. - 1944.

13. Fra Stanko Huljić (drugi put) 1944. - 1949.

14. Fra Gabro Bedrica 1949. - 1952.

15. Fra Celestin Belemarić 1952.

16. Fra Bernandin Topić 1952. - 1958.

17. Fra Frano Bilokapić 1958. - 1964.

18. Fra Božo Lovrić 1964. -1966.

19. Fra Alberto Marić 1966. - 1969.

20. Fra Branimir Vrdoljak 1969. - 1970.

21. Fra Stipan poljak 1970. - 1976.

22. Fra Ljubo Muslin 1976. 1982.

23. Fra Petar Teskera 1982. - 1997.

24. Fra Neven Pavlinušić 1997. - 2003.

25. Fra Stanko Dotur 2003. - 2012.

26. Fra Krešimir Mikelić 2012 -

 

                              

ANAGRAF DANILA ŽUPE ŠIBENIK – VAROŠ 1822. GODINE

                                                          

Ovaj Anagraf sastavljen je terenskim prikupljanjem podataka o obiteljima i njihovoj dobi. Godine starosti su najčešće pogrešne. Pojedincima najčešće gospodarima obitelji kasnije je dopisana točna godina rođenja, kao i onima koji su kasnije dopisivani upisana je godina rođenja, nekima je dopisano i ime supruge koju su kasnije oženili i njena godina rođenja.

( Protege i Bušci su do 1824. g. pripadali Danilu)

 

Petar Protega p. Nikole 59         

Kata Ninić žena  48

Matija kći Petra  10

Jure Protega p. Nikole 49

Perka Lucić 42

Pajo sin Jure 16

Matija Bilić žena Paje rođ. 1803. 

Ante sin Jure 16

Ivan sin Jure 5

Duma kći Jure 3

Andrija sin Jure 2 

 

Stipan Protega p. Nikole rođ. 1775.  45

Pava Grubišić žena 32

Frane sin Stipana 12

Toma rođ. 1811.

Nikola 9 sin Stipana

Antula 7 kći Stipana

Matija kći Stipana rođ.1820.

Petar sin Stipana rođ. 1825.

Jela kći Stipana rođ. 1828

 

Mate Protega p. Luke rođ. 1779. 40

Šima Rak žena 30

Toma sin Mate 10

Luca kći Mate 6

Pava kći Mate

Stipan sin Mate rođ. 1824.

Marta kći rođ. 1827.

 

Ivan Protega p. Luke 32

Ika Blaće žena

Kata kći Luke 9

Marija kći Luke 4

Stana kći Luke 2

Cvita kći Luke rođ. 1824.

Boja kći Luke rođ. 1827.

 

Marko Protega p. Mije 32

Perka Čvrljak žena 28

Mijo sin Marka 3

Ika ud. Mije 61

Manda Protega 90

 

Šimun Šeneta Bušac p. Mate rođ. 1776. 45

Oršula Hogna žena 32

Bartol Bušac p. Mate 30

Antula Rak žena 26

Ika kći  Bartola 2

Ivan sin Bartola rođ. 1825.

Mate Bušac p. Jakova rođ. 1816.

Mate Bušac p. Petra rođ. 1817.

Šima Bušac p. Mate 64

 

Ivan Vrančić p. Vida 52

Jure sin Ivana 7

 

Ivan Vrljac p. Ante 1778. 46

Luca Franić žena 40

Josip sin Ivana 2

Ika kći Ivana 4

Tonka kći p. Ante Vrljac 32

 

 

 

 

Pavao Rončević rođ. 1768. 56

Cvita Lugović žena 37

Mate sin Pavla 16

Luca kći Pavla 2

Luka sin Pavla 10

Ante sin Pavla 4

 

Jakov Svračak p. Lovre rođ. 1789. 38

Tonka Erceg žena 29

Šima kći Jakova 6

Ana kći Jakova 3

Stana kći Jakova 1

Luca kći Jakova rođ. 1821.

Marija kći Jakova rođ. 1824.

Luca ud. Lovre

 

Mate Svračak p. Ante rođ. 1779. 48

Ika Šišak žena 38

Bartola kći Mate 4

Matija kći Mate 3

 

Josip Svračak p. Frane 34

Jela Sošić žena 28

Perka kći Josipa 6

Šima kći Josipa rođ. 1824.

Marko Svračak p. Frane rođ. 1794. 26

Antula Zorčić žena 30

Frane sin Marka rođ. 1823.

Kata kći Marka rođ. 1826.

 

Nikola Blaće p. Petra 20

 

Ivan Blaće p. Ante rođ. 1757. 59

Grgo sin Ivana rođ. 1782. 38

Ika Čvrljak žena Grge 36

Matija kći Grge 6

Cvita kći Grge 5

Frane sin Grge 2

Ivan sin Grge rođ. 1823.

 

Josip Malenica p. Mije rođ. 1768. 54

Jela Polić žena 40

Ivan sin Josipa 21

Jure sin Josipa 15

Marta kći Josipa 16

Pava kći Josipa

Ivan Malenica p. Lovre 92

Mate Malenica p. Mate rođ 1781. 38

Marta Pilipac prva žena 26

Matija Karađole druga žena 26

Matija kći Mate 12

Stana kći Mate 8

Ante sin Mate 2

Lovre Malenica p. Mate rođ. 1778. 46

Pava Ćala ud. Petra Višnjić žena Lovre32

Jela kći Lovre rođ. 1824.

Šima kći Lovre rođ. 1828.

Boja ud. Luke Malenica 46

Toma sin Luke

Pajo sin Luke rođ. 1809.

Mate sin Luke rođ 1814.

Antula kći Luke

 

Jure Klarendić p. Ivana 1781. 41

Cvita Fakčević žena 36

Jerko sin Jure 13

Josip sin Jure 8

Šima kći Jure 6

Matija kći Jure rođ. 1819.

Marko sin Jure  11

Ivan sin Jure 2

Mate Klarendić p. Ivana 28

Pava Erceg žena 22

Ivan sin Mate 2

Matija kći Mate

Šimun rođ. 1824.

Stipan rođ. 1830.

Marija ud. Ivana Klarendić 60

Marta ud. Lovre Klarendić 92

Manda Klarendić 33

 

Ivan Višnjić p. Mate 60

Marija Malenica majka Ivana 80

 

Josip Višnjić p. Filipa rođ. 1779. 44

Marta Sulje žena 36

Jure sin Josipa 14

Marta žena Jure 14

Marija kći Josipa 12

Bartol sin Josipa 1

 

Mate Višnjić p. Jakova 43

Manda Malenica žena 34

Grgo sin Mate rođ. 1809

Stana Šupuk žena Grge rođ. 1809. 14

Ika kći Mate 15

Marko sin Mate 8

Bartola kći p. Petra Višnjić 6

Matija kći p. Petra 4

 

Ante Pilipac p. Nikole rođ. 1777. 50

Luca Brajica žena 42

Pajo sin Ante 2

Ika kći Ante 13

Perka kći Ante 5

Mate Pilipac p. Grge 36

Antula Kovač prva žena 40

Manda Rupić druga žena 22

Šima kći Mate 5

Ivan sin Mate rođ. 1828

Krste Pilipac p. Grge rođ. 1788. 35

Kata Brajica žena 30

Mate sin Krste 2

Jela kći Krste rođ. 1823.

Ante sin Krste rođ. 1827.

 

Mijo Skočić p. Marka 45

Jela Blaće žena 32

Josip sin Mije 3

Šimun sin Mije rođ. 1823.

Ivan sin Mije rođ. 1826.

Teodora Skočić p. Marka

 

Toma Blaće p. Jure 52

Matija Šeneta žena 41

Mate sin Tome 13

Ivan sin Tome 10

Jure sin Tome 8

Ante sin Tome 2

Nikola Blaće p. Jure

 

Dujam Blaće p. Frane rođ. 1800. 23

Ika Bušac žena 20

Tonka kći Dujma 2

Frane rođ. 1826.

Marija rođ. 1830.

Ana kći p. Frane 15

 

Petar Zorčić p. Ivana 28

Marija Pilipac žena 26

Pava kći  Petar 2

Matija kći Petra 4

Šimun Zorčić p. Ivana 21

Ika Rupić žena 18

Ivan sin Šimuna rođ. 1824.

Ana kći Šimuna rođ. 1828.

Marko sin Šimuna rođ. 1830.

 

Toma Zorčić p. Mije 26

Marija Šeralić žena

Cvita ud. Mije Zorčić 65

 

Mate Maglov p. Ivana rođ. 1781. 40

Kata Krnić žena 39

Stipan sin Ivana 6

Grgo Maglov p. Ivana 26

Ana Malenica žena 25

Ivan sin Grge 2

Martin sin Grge rođ.1824

Josip Maglov p. Ivana 31

Tonka Dabro žena rođ. 1802

Cvita kći p. Ivana Maglov

 

Domeniko Relja 55

Ika Šeralić žena 54

Tonka kći Domenika 17

 

Nikola Tudorović p. Ivana 30

Matija Petković žena 30

Luka sin Nikole 11

Ana Mišura žena Luke

Ana kći Nikole 4

Ivan sin Nikole 2

Šimun Toma sin Nikole 1

Tonka kći Nikole rođ. 1827.

Margarita p. Ivana 52

Jela p. Ivana 54

 

Stipan Šeralić p. Ante 60

Ivan sin Stipana 40

Ana Klarendić prva žena Ivana 30

Cvita Nakić druga žena 18

Petar sin Ivana 2

Antula kći Ivana 1

Petar sin Stipana rođ.1800. 23

Ana Čvrljak žena 22

Perka kći Petra rođ. 1830

Ivan sin Stipana 6

Nikola sin Stipana 4

 

 

Grgo Junaković Crnjak p. Pavla 23

Pava Malenica žena 20

Ante sin Grge rođ. 1825.

Matija ud. Mate Junaković 32

Pava ud. Pavla Junaković Crnjak 60

 

Toma Vrljac p. Mate 36

Kata Blaće žena 28

Stipan sin Tome 1

Matija kći Tome rođ. 1823.

 

Bartol Vrljac p. Petra rođ. 1782. 42

Manda Šeralić žena 27

Mate sin Bartola 2

Ante sin Bartola rođ. 1825.

Mijo Vrljac p. Petra 44

Ika Tudorović žena 30

Ana kći Mije 5

Luca rođ. 1826

 

 

 

 

Andrija Vrljac p. Petra rođ. 1780. 46

Manda Zorčić prva žena 27

Ika Koštan druga žena 23

Pava kći Andrije 19

Marija kći Andrije 2

Petar sin Andrije 1

 

Pajo Vrljac p. Mate 19

Cvita Nakić žena rođ. 1801.

Ivan Vrljac p. Grge 6

 

Stipan Piria 39

Kata Vučenović žena 42

Nikola Vučenović p. Tome 9

Ika Erceg žena Nikole rođ. 1834.

Mate sin Nikole

Stipan Vučenović p. Tome 6

 

Ivan Vučenović p. Nikole 20

Manda Sulje žena 24

Boško Vučenović p. Nikole 17

Ante Vučenović p. Nikole 16

 

 

 

 

ZAPISNIK ČESTICA ZGRADA U DANILO KRALJICAMA 1826. GODINE

 

 

2. Jakov Grandeš - štala

3. Ante Grandeš - kuća, štala i dva dvorišta. Kasnije je upisan Ivan Grandeš p. Ante.

4. Jakov Grandeš - kuća, štala i dvorište

5. Pavao Grandeš -  kuća i dvorište

6. Jakov, Ivan i Pavao Grandeš, te Filip Zvire -  kula

7. Filip Zvire – kuća, dvorište i dvije štale. Kasnije je upisan Ivan Grubišić reč. Zvire.

8. Filip Zvire - štala

9. Ivan Bane, iz Šibenika – štala. Kasnije je upisan Andrija Galvani.

10.Ivan Bane - kuća na kat i dvorište

11. Martin Chejso - kuća na kat i dvorište. Kanije je upisan Andrija Lalica p. Šimuna.

12. Martin Chejso – štala. Kasnije je upisana Tonka Chejso.

15. Martin Chejso – štala. Kasnije je upisan Andrija Lalica p. Šimuna.

16. Martin Chejso - štala i dvorište

17. Cheta Palmina - štala

18. Ante Belamarić, iz Donjeg Polja,- kuća, štala i dvorište

19. Ante Belamarić - štala

20. Ante Belamarić - štala

21. Cetta Palmina - kuća, dvije štale i dvorište. Kasnije je upisana Ana Marijan p. Nikole.

22. Cheta Palmina - kuća, štala i dvorište

23. Mate Marić - dvije štale i dvorište. Kasnije je upisan Petar Šizdrag.

24. Mate Marić - kuća i dvorište. Kasnije je upisan Petar Šizdrag.

25. Petar Šizdrag - dvije štale i dvorište

26. Petar Šizdrag - štala

27. Petar Šizdrag - štala

28. Mate Gega - kuća i dvorište.

29. Mate Gega - štala i dvorište.

30. Mate Gega – štala.

31. Mate Gega – štala. Kasnije je upisan Mate Gega.

32. Pavao Šišara – štala. Kasnije je upisan Ivan Šišara p. Ante.

33. Pavao Šišara - kuća, štala i dvorište.

34. Pavao Šišara – štala.

35. Grgo Belamarić, iz Šibenika – štala. Kasnije je upisan Ivan Šišara p. Ante.

36. Ivan Šisgorić, iz Šibenika – štala. Kasnije je upisan Pajo Rosuisi.

37. Ivan Šišgorić, iz Šibenika – kuća.

38. Ivan Šišgorić, iz Šibenika – štala.

39. Ivan Bego – štala.

40. Pajo Vrljac, iz Danilo Birnja – štala. Kasnije je upisan Mate Vrljac p. Paje.

41. Mate Mišura - štala i dvorište. kasnije je upisan Pajo Mišura.

42. Mate Mišura - kuća, dvije štale i dvorište.

43. Krste Samaluk - kuća, tri štale i dvorište.

44. Mate Samaluk - kuća, štala i dvorište. Kasnije je upisana Manda Vukšić ud. Samaluk.

45. Mate Samaluk - štala i dvorište.

46. Mate Samaluk - kuća, tri štale i dvorište.

47. Šimum Samaluk - kuća i dvorište. kasnije je upisan Krste Samaluk p. Mate.

48. Mate Samaluk - dvije štale i dva dvorišta. Kasnije je upisan Marko Samaluk p. Vida.

49. Šimun Samaluk - štala i dvorište. Kasnije je upisan Marko Samaluk p. Vida.

50. Krste Samaluk - vrtlača. Kasnije je upisan Marko Samaluk p. Vida i ostali.

51. Mate Samaluk – štala.

52. Krste, Mate, Matija i Šimun Samaluk – dvorište.

53. Mate Stričan - štala i dvorište.

54. Mijo Stričan - kuća, štala i dvorište. Kasnije je upisan Ante Stričan p. Mije.

55. Marko Sulje – dvorište.

56. Mijo Stričan - štala i dvorište. Kasnije je upisan Ante Stričan p. Mije.

57. Mate Stričan - kuća, štala i dva dvorišta. Kasnije je upisani Nikola i Mate Stričan.

58. Usora Palmina - kuća i dvorište.

59. Ivan Sulje, kuća - štala i tri dvorišta. Kasnije je upisan Ante Sulje.

60. Jure Sulje, kuća - tri štale i dvorište

61. Bartol Sulje - kuća i dvorište.

62. Bartol, Ivan, Jure i Marko Sulje – kula i dvorište.

63. Marko Sulje - kuća i dvorište. Kasnije je upisan Stipan Sulje p. Marka.

64. Marko Sulje – štala.

65. Grgo Sulje - štala i dvorište. Kasnije je upisan Ante Sulje p. Tome.

66. Grgo Sulje – štala.

67. Ivan Sulje – štala. Kasnije upisan Ante Sulje p. Ivana.

68. Nikola Vučenović - kuća, dvije štale i dva dvorišta. Kasnije je upisan Stipan Vučenović p. Tome.

69. Ivan Vučenović - kuća, dvije štale i tri dvorišta.

70. Ivan Vučenović – štala.

71. Nikola Vučenović – štala.

72. Grgo Vučenović - kuća, dvorište i štala. Kasnije je upisan Stipan Vučenović p. Ivana.

73. Grgo Vučenović - štala i dvorište.

74. Stipan Marijan - štala i dvorište. Kasnije je upisan Ivan Marijan p. Stipana.

75. Stipan Marijan - štala i dvorište. Kasnije je upisan Ivan Marijan p. Stipana.

76. Ante, Marko, Stipan i Nikola Marijan – kula i dvorište.

77. Nikola Marijan - štala i dvorište.

78. Stipan Marijan - tri štale i dva dvorišta. Kasnije je upisan Ivan Marjan.

79. Ante Marijan – štala. Kasnije je upisan Mate Marijan.

80. Ante Marijan - štala i dvorište.

81. Marko Marijan - kuća i dvorište. Kasnije je upisan Jakov Marjan p. Ivana.

82. Niko Marijan - kuća i dvorište. Kasnije je upisan Jakov Marjan p. Ivana.

83. Stipan Marijan - kuća na kat i dvorište. Kasnije je upisan Ivan Marijan p. Stipana.

84. Ante Marijan - kuća na kat i dvorište. Kasnije je upisan Mate Marijan p. Ante.

85. Frane Vukšić - kuća, štala i dvorište. Kasnije je upisan Krste Vukšić  p. Frane.

86. Lovre Vukšić - kuća i dvorište. Kasnije je upisan Krste Vukšić  p. Frane.

87. Mate Vukšić - kuća, dvorište i dvije štale. Kasnije je upisan Krste Vukšić  p. Frane.

88. Frane Vukšić - kuća i dvorište. Kasnije je upisan Krste Vukšić  p. Frane.

89. Ante i Ivan Brajković te Lovre Kljaić - štala i dvorište.

90. Ante Brajković – kuća. Kasnije je upisan Jakov Brajković p. Jakova.

91. Jakov Brajković - kuća i dvorište.

92. Lovre Kljaić - kuća i dvorište. Kasnije je upisan Ivan p. Lovre.

93. Grgo Klisović - kuća i dvorište. Kasnije je upisan Jakov Klisović.

94. Andrija Klisović - štala i dva dvorišta.

95. Mate Klisović - kuća i dvorište.

96. Mate Klisović - štala i dvorište.

97. Andrija Klisović - štala i dvorište.

98. Andrija Klisović - štala i dvorište.

99. Mate Klisović - štala i dvorište.

100. Mate Klisović - štala i dvorište.

101. Mate Klisović - štala i dvorište.

102. Andrija Klisović - kuća na kat.

103. Mate Klisović-  kuća na kat.

104. Mate Klisović – štala.

105. Andrija Klisović – štala.

106. Mate Rak, kuća - štala i dva dvorišta.

107. Lovre Rak - kuća štala i dvorište.

108. Grgo Klisović - kuća i štala. Kasnije je upisan Nikola Rak.

109. Grgo Klisović - kuća, štala i dvorište. Kasnije je upisan Ante Klisović p. Grge.

110. Nikola Mikić - kuća i dvorište.

111. Filip Klisović – kuća. Kasnije je upisan Šimun Klisović p. Filipa.

112. Lovre Klisović - kuća, štala i dvorište

113. Jakov Klisović - kuća, štala i dvorište. Kasnije je upisan Bartol Klisović p. Jakova.

114. Mate Lapo - kuća i dvorište. Kasnije je upisan Ante Lapo p. Mate.

115. Mate Lapo – štala.

116. Andrija Mikić - kuća, štala i dvorište. Kasnije su upisani Josip i Ivan Mikić p. Mate.

117. Toma Erak - kuća na kat.

118. Toma Erak – štala.

119. Toma Erak - štala i dvorište.

120. Toma Erak - kuća štala i dvorište.

121. Toma Erak - štala i dvorište.

122. Jakov Pudan - kuća i dvorište.

123. Jakov Pudan – štala.

124. Jakov Pudan – štala.

125. Jakov Pudan – štala.

126. Luka Spaja (Spahija) - kuća, štala i dvorište.

127. Lovre Spaja – štala. Kasnije je upisan Luka Spaja.

128. Ante Spaja – štala. Kasnije je upisan Nikola Spaja p. Ivana.

129. Ante Spaja - kuća i dvorište Kasnije je upisan Nikola Spaja p. Ivana.

130. Martin Spaja -kuća i dvorište.

131. Mate Spaja - kuća, tri štale i dvorište. kasnije je upisan Ivan Spaja p. Luke.

132. Mate Stričan - kuća, štala i dva dvorišta.

133. Marko Sulje - dvije štale i dvorište. Kasnije je upisan Stipan Sulje p. Marka.

134. Ivan Sulje - kuća  štala i dvorište. Kasnije je upisan Jure Sulje p. Ivana.

135. Jure Sulje -  kuća, štala i dvorište. Kasnije je upisan Ante Sulje p. Tome.

136. Jure Sulje – štala.

137. Lovre Vukšić – štala.

138. Lovre Vukšić - kuća i štala.

139. Mate Vukšić - kuća i štala. Kasnije je upisan Pajo p. Mate.

140. Mate Vukšić – štala. Kasnije je upisan Pajo Vukšić p. Mate.

141. Lovre Vukšić – štala.

142.Bartol Ramađa - kuća i štala. Kasnije je upisan Ivan Ramađa p. Bartola.

143. Ante Ramađa – štala.

144. Ante Ramađa – kuća.

145. Ivan Ramađa – štala. Kasnije su upisani Jere i Toma Ramađa p. Ivana.

146. Ivan Ramađa - kuća, štala i dvorište.

147. Ivan Ramađa – štala.

148. Ivan Pilić - štala i dvorište.

149. Ivan Pilić - kuća, dvije štale i dva dvorišta.

150. Lovre Kljaić – štala. Kasnije je upisan Ivan Pilić p. Jakova.

151. Lovre Kljaić – štala.

152. Lovre Kljaić – štala.

153. Ante Mišura – štala.

154. Ante Mišura - kuća, dvije štale i tri dvorišta.

155. Jakov Mišura - kuća, štala i dvorište.

156. Ivan i Pajo Mišura – dvorište.

157. Pajo Mišura - kuća na kat, štala i dvorište. kasnije je upisan Ivan Mišura p. Mije.

158. Pajo Mišura – štala.

159. Pajo Mišura – štala.

160. Ivan Mišura – štala.

 

 

                                     

 

                           

ZAPISNIK ČESTICA ZGRADA U DANILO BIRNJU

 

1. Ante i Luka Giadro - obiteljska kuća i dvorište. Kasnije je upisana Luca Vrljac ud. Ivana.

2. Općina  Danilo  Biranj -  ruševina.                                                                                                                                                                                                             3. Pavao Rončević - obiteljska kuća, štala i dva dvorišta.

4. Jakov Svračak - obiteljska kuća, dvije štale i dvorište.                

5. Jakov Svračak – štala.

6. Mate Svračak - obiteljska kuća, štala i dvorište. Kasnije je upisan Ivan Svračak p. Mate.                

7. Mate Svračak – štala.

8. Marko Svračak – štala.

9. Marko Svračak - obiteljska kuća, tri štale i dvorište.         

10. Mitar Pavković - obteljska kuća, štala i dvorište . Kasnije su upisani još i Jure i Jakov Pavković.                                           

11. Mitar Pavković - štala i dvorište . Kasnije su uz Mitra upisani još Jure i Jakov Pavković.

12. Marko Blaće  iz Šibenika – štala. Kasnije je upisan Ivan Blaće p. Marka iz Šibenika. 

13. Ivan i Marko Blaće - obiteljska kuća i dvorište. Kasnije su upisani Grgo Blaće p. Ivana i Ivan p. Marka. 

14. Ivan Blaće - obiteljska kuća. Kasnije je upisan Grgo Blaće p. Ivana.

15. Ivan Blaće - štala i dvorište. Kasnije je upisan Grgo Blaće p. Ivana.

16. Josip Malenica - štala i dvorište.

17.Marko Čelar iz Šibenika – štala.

18. Ivan Blaće – štala. Kasnije je upisan Josip Malenica.

19. Josip Malenica - obiteljska kuća, dva dvorišta i dvije štale.

20. Josip Malenica – štala.

21. Jure Klarendić - obiteljska kuća, dvije štale i dvorište. Kasnije je upisan Marko Klarendić p. Jure.

22. Manda Klarendić - štala i dvorište. kasnije je upisan Mate Klarendić p. Ivana.

23. Luka Višnjić iz Šibenika - štala i dvorište. kasnije su upisani Ivan Višnjić p. Jakova.

24. Ivan  Višnjić iz Šibenika - obiteljska kuća. Kasnije je upisan Grgo Višnjić p. Mate.

25. Mate Višnjić  iz Šibenika - dvije katnice , dvije štale i dvorište. Kasnije su upisani Jakov, Matija i Grgo.

26. Marko i Mate Klarendić - štala i dvorište. Kasnije su upisani Marko i Grga Višnjić.

27. Luka Višnjić iz Šibenika – štala. Kasnije je upisan Ivan Višnjić p. Jakova.

28. Mate  Višnjić  iz Šibenika – štala. Kasnije je upisan Grgo Višnjić p. Mate.

29. Mate i Luka Višnjić iz Šibenika – dvorište.

30. Josip Višnjić - obiteljska kuća.

31. Ivan Višnjić – ruševina.

32. Josip Višnjić - dvije štale i dvorište.

33. Ante Pilipac  - obiteljska kuća, dva dvorišta i štala.

34. Mate Pilipac - štala i dvorište.

35. Ante Pilipac - štala i dvorište.

36. Mate Pilipac - štala i dvorište. Kasnije su upisane Pava i Šima Pilipac.

37. Mate Pilipac - obiteljska kuća i dvorište.

39. Ante Pilipac – štala.

40. Crkva sv. Jurja.          

41. Nikola Blaće – kula.

42. Mijo Blaće (Skoče) - obiteljska kuća i dvorište. kasnije je upisan Josip Blaće p. Mije.                         

43. Ivan Protega iz Dubrave – ruševina. Kasnije je upisana Ika ud Ivana Protega.

44. Nikola Blaće - štala i dvorište.

45. Nikola Blaće - obiteljska kuća, dva dvorišta i dvije štale.

46. Dujam Blaće - obiteljska kuća i dvorište.

47. Dujam Blaće  - štala i dvorište.

48. Petar Zorčić  - obiteljska kuća, dvije štale i dvorište.

49. Petar Zorčić - štala i dvorište.

50. Frane Zorčić - obiteljska kuća, dvije štale i dvorište. Kasnije je upisan Petar Zorčić p. Frane.

51. Luka Fakac - obiteljska kuća, dvije štale i dvorište.

52. Ante Fakac - obiteljska kuća, štala i dva dvorišta.

53. Ante Fakac – štala.

54. Grgo Rupić - obiteljska kuća, dvije štale i dvorište. Kasnije je upisan Mate Rupić p. Grge.

55. Mate Tudorović - obiteljska kuća i dvorište.

56. Mate Maglov – štala.

57. Mate Maglov - obiteljska kuća, pet štala i dvorište.

58. Mate Maglov – ruševina.

59. Mate Maglov – štala.

60. Mate Tudorović - obiteljska kuća i dvorište

61. Mate Tudorović - štala i dvorište.

62. Crkva sv. Petar.

63. Šimun Batinica - obiteljska kuća i dvorište.

64. Dominik Rendelja – ruševina.

65. Mate Tudorović - obiteljska kuća, štala i dvorište.

66. Nikola Tudorović - dvije ruševine, četiri štale i dva dvorišta. Kasnije je upisan Pavao Stančić p. Luke.

67. Nikola Tudorović  - štala i dvorište.

68. Stipan Šeralić - obiteljska kuća i dvorište. Kasnije je upisan Petar Šeralić p. Stipana.

69. Stipan Šeralić - štala i dvorište.

70. Stipan Šeralić – štala.

71. Mate Pavić iz Dubrave – štala. Kasnije je upisan Nikola Pavić p. Mate.

72. Grgo Junaković - štala i dvorište.

73. Grgo Junaković - obiteljska kuća, dvije štale i dvorište.

74. Grgo Junaković - štala i dvorište.

75. Toma Vrljac – štala. Kasnije je upisan Stipan Vrljac p. Tome.

76. Toma Vrljac - obiteljska kuća i dvorište.

77. Mijo Vrljac - obiteljska kuća, dvije štale i dvorište. Kasnije je upisan Ante Vrljac p. Bartola.

78. Andrija Vrljac - obiteljska kuća, dvije štale i dvorište.

79. Andrija Vrljac – štala.

80. Mijo Vrljac – štala. Kasnije je upisan Ante Vrljac p. Bartola.

81. Pajo Vrljac – štala. Kasnije je upisana Matija Vrljac p. Paje.

82. Matija Vrljac - obiteljska kuća i dvorište. Kasnije je upisana Matija Vrljac p. Paje.

83. Ivan Vrljac - dva dvorišta. Kasnije je upisan Josip Vrljac.

84. Ante Pilipac – štala.

85. Mate Pilipac – štala.

86. Jere Brajica iz Radonića - štala i dvorište.

87. Jere Braica iz Radonića – štala i dvorište. Kasnije su upisani a) Josip Brajica iz Radonića.

                                                                                                                b) Mate i Šimun Brajica iz Radonića.

88. Ivan Žaja iz Radonića – štala.

89. Grgo i Mate Žaja iz Radonića  - štala.

90. Ivan Žaja iz Radonića – štala.

91. Ante Rudan iz Radonića – štala. Kasnije je upisan Šimun Rudan p. Ante.

92. Filip Aužina iz Radonića- štala.

93. Pajo, Mate i Ante Aužina iz Radonića – štala.

94. Marko Aužina iz Radonića - dvije štale i dvorište. Kasnije je upisan Toma Aužina p. Marka.

95. ...... Lemac iz Radonića - štala i dvorište. Kasnije je upisan njegov sin Filip.

96. Mate i Grgo Crnjac – ruševina.

 

U zapisniku čest. zg. upisama je 1846. g. pa se u popisu arhivske građe navodi da je to prvi popis čest. zg. u K. O. Danilo Biranj. Budući da su upisi novoga stanja u najstarijim zapisnicima čes. zem. i zg. vršeni su 40 – ih godina 19. st. te da su u ovom zapisniku kao vlasnici upisane osobe koje su umrle prije 1846. g. (Dominik Rendelja 1826., Toma Vrljac i Nikola Tudorović 1828., Mate Višnjić 1829., Luka Višnjić i Stipan Šeralić 1831., Frane Zorčić 1832., Pajo Vrljac i Marko Blaće 1834...predpostavljam da je 1846. g. izvršen upis novoga stanja u zapisniku a ne da je te godine izvršen prvi zapisnik čest. zg.

 

 

DANILSKA PREZIMENA U KNJIZI “ STARO I NOVO STANOVNIŠTVO ŠIBENIKA I NJEGOVIH PREDGRAĐAU DRUGOJ POLOVICI 17. I POČETKOM 18. ST.

                                           

U knjizi Staro i novo stanovništvo Šibenika i njegovi predgrađa u drugoj polovici 17. i početkom 18. st. autor Kristijan Jurina iznosi već poznate podatke, na koje nadovezuje vlastita saznanja tvoreći tako neprocjenjiv korpus podataka o prezimenima i rodovima Šibenika i njegove okolice.

Među njima se navode i podaci o nekoliko prezimenima koja danas egzistiraju na danilskimu području, o koima sam izdvojio:

 

BEDRICA

 

1652. g. Mate Bedrčin stanovnik Grada.

1679. g. Mate Tonković reč. Bedrica.

1687. g. Mijo Bedričin, 7 članova obitelji živi u Varošu, nakon što se doselio iz grada.

 

BLAĆE

 

1652. g. Juraj Blaćanin iz Vrpolja unajmljuje teren u Varošu na kojemu se obavezuje o svome trošku izgraditi kuću, dvorište i vrt te da će vlasniku dok traje rat davati jednoga kozlića ili 6 mali libara godišnje.

1658. g. Juraj Blaćanin stanovnik Varoša.

1664. g. Juraj Blaćanin član vojne postrojbe Vrpoljana.

1674. g. Mate Blaćanin sin Jurja ženi se Katarinom Armenčić

1684. g. Mate Blaće, 8 članova obitelji, stanovnik Varoša.

 

 

FAKČEVIĆ

 

U izvorima često nailazimo na dvostruko prezime Vukšić reč. Fakčević. Autor smatra da varoški Vukšići nisu u rodbinskoj vezi s Fakčevićima, a i upitna je i narav

njihove veze s drugim Vukšićima u Gradu.

 

1566. g. Nikola Vukšić reč. Fakac.

1614. g. don Nikola Vukšić reč. Fakčević.

1625. g. harambaša Mijo Fakčević.

1655. g. harambaša Vicenco Fakčević reč. Vukšić, i don Andrija Vukšić reč. Fakac.

1708. g.braća harambaša Ante i Bartol Fakac pok. Šimuna iz Šibenika.

 

GRANDEŠ

 

1675. g. Petar Grandeš iz Mandaline pokopan je u crkvi sv. Ivana.

1684. g. među doseljenicima na šibensko područje pod harambašom Petrom Hreljanovićem spominje se i Juraj Grandeš.

1687. g. Mate Grandeš, 2 člana obitelji, stanovnik Mandaline

 

 

 

GRUBIŠIĆ

 

Grubišića ima u Gradu, Docu, Mandalini i Crnici. Među njima su starosjedioci i novonaseljenici.

 

JUNAKOVIĆ

 

Dva su ogranka roda Junaković, jedan u Varošu i jedan i Gradu.

1524. g. Radić Junaković iz Šibenika.

1498. g. Rada, ud Radoslava Junaković iz Varoša.

1684. g. Šimuna Junaković, 9 članova obitelji, stanovnik Varoša.

 

KLARENDIĆ

 

1651. g. harambaša Lovrin Klarendić.

1668. g. Juraj Klarendić stanovnik Varoša.

1684. g. Dorotija Klarendić 2 člana obitelji, Toma Klarendić 12 i Višnja Klarendić 3 članova obitelji, stanovnici Varoša.

1687. g. Ivan Klarendić, 2 člana obitelji, stanovnik Mandaline.

1691. g. Ivan Klarendić 3 člana obitelji, stanovnik Mandaline.

 

MALENICA

 

1664. g. Marko Malenica p. Ivana stanovnik Varoša.

1666. g. Milislav Malenica član vojne postrojbe pod zapovjedništvom kapetana Mandušića.

1684. g. Milislav Malenica, 4 članova obitelji, stanovnik Varoša.

 

MAGLOV

 

1651. g. Anica ud. Jurja Maglovović iz Petrova polja stanovnica Grada.

1664. g. Ivan Maglović stanovnik Varoša.

1666. g. Ivan Maglovov zastavnik u postrojbi kapetana Mandušića.

1684. g. Ivan Maglović, 1 člana obitelji, Marko Maglović, 5 članova obitelji.

 

MIKIĆ

 

1664. g. Ante Mikić stanovnik Mandaline.

 

MIŠURIĆ

 

1660. g. mletačke vlasti nagrađuju Miju Musića reč. Mišura

1691. g. Nikola Mišurić,  6 članova obitelji, stanovnik Mandaline.

 

 

PAVKOVIĆ

 

Pavkovići se javljju kao doseljenici iz Promine i Pavkovca i to kao pripadnici latinskoga i grčkoga obreda. Kao pripadnici grčkoga obreda spominju se:

1654. g. harambaša Toma Pavković.

1663. g. Ivan, Lazar i Filip Pavković braća i sinovi pok. Radivoja stanovnici Varoša.

1666. g. među pripadnicima postrojbe grčkoga obreda spominju se i zastavnik Filip Pavković, narednik Toma Pavković, Ivan Pavković, Jovica Pavković i Lazo Pavković.

1687. g. Ilija, Radan, Petar i Toma Pavković članovi bratovštine B.D.M. sv. Julijana grčkoga obreda.

1687. g. Ilija 5 članova obitelji, Petar 3 člana obitelji., Radan 4 člana obitelji i Toma 5 članova obitelji.

 

RUPIĆ

 

1680. g. braća Frane, Jerko, Ivan i Martin Rupić stanovnici Varoša.

1684. g. Jeronim Rupić,  9 članova obitelji, stanovnik Varoša.

 

SAMALUK

 

1668. g. Šimun Samaluk stanovnik Mandaline.

1675. g. Frane Vučinović reč. Samaluk.

 

SVRAČAK

 

1675. g. Josip Svračković, stanovnik Varoša.

1684. g. Josip Svračković, 3 članova obitelji.

 

 

VUČENOVIĆ

 

1672. g. Stipan Vučenović iz Vrpolja stanovnik Varoša

1684. g. Stipan Vučenović, 7 članova obitelji, stanovnik Varoša.

 

VUKŠIĆ

 

1590. g. Vukšić iz Ružića.

1648. g. Nikola Vukšić iz Behramovaca.

1658. g. Frane Vukšić iz Varoša.

1687. g. Ivan Vukšić, 6 članova stanovnik Varoša.

1687. g. Grgo Vukšić, 4 člana obitelji i Mijo Vukšić, 8 članova obitelji, stanovnici Mandaline.

 

 

VRLJAC

 

1660. g. Mate Vrljevac sudac bratovštine sv. Marije od Varoša.

1684. g. Mate Vrljac, 11 članova obitelji i Mate Vrljac, 12 člana obitelji, stanovnici Varoša.

 

ZORČIĆ

 

1649. g. Ivan, sin Marka Zorčića iz Ružića.

1676. g. Juraj Zorčić iz Varoša.

1684. g. Ante Zorčić, 7 članova obitelji, stanovnik Varoša.

 

U knjizi se navode i:

1684. g. Frane Armenčić reč. Sulje iz Mandaline.

1674. g. Luka Jurković reč. Spahija, stanovnik Mandaline.

1676. g. Luka Kulundžijić reč. Spahija, stanovnik Mandaline.

 

U samome gradu u tom vremenu navode se i obitelji s prezimenima kojih danas ima u Dubravi: Alat, Belamarić, Gojanović, Kokić, Pavić i Škugorović.

Za većinu prezimena se navodi i njihovo porijeklo: Belamarić iz Orišja (danas Danilo) i to kao nadimak, koji je proizašao iz prvotnoga prezimena Danilović, Gojanović iz Zablaća, Kokić iz Skradina, Pavić iz Zlarina, a prezime Škugorović se spominje u Šibeniku od 1524.  g.

 

 

 

 

SLIVNO

 

 Neoliko najznačajnijih podataka iz prošlosti Slivna.

 

Župi Danilo danas pripada i selo Slivno koje se spominje još u srednjem vijeku. Don Krste Stošić piše da se Slivno spominje pri uspostavi šibenske biskupije 1298. g.

U poznatim izvorima Slivno se spominje 1401. g. u Statutu grada Šibenika.

O srednjovjekovnoj povijesti Slivna izvori malo govore. Za osmanlijske ekspanzije ovim prostorima sredinom 16. st. Slivno postaje dio Osmanlijskog Carstva. Za Morejskoga rata Slivno postaje dio „Nove stečevine“ Mletačke republike. Mletačke vlasti naseljavaju „Novu stečevinu“ novim stanovništvom i vrše među njima razdiobu zemlje uz određena prava i obaveze sastavljajući katastar. U mletačkom upravnom poretku Slivno je dio Sv. Daniela s jasno izraženom vlastitim prostorom. U popisu čestica zemlje u mletačkom katastru 1709. g. i topografskom prikazu toga prostora razlikuje se prostor Sv. Daniela i prostor Slivna tj. razlikuju se čestice zemlje  Danila i čestice zemlje Slivna. Sv. Daniel ili Danilo i Slivno pripadali su u administrativnom ustroju Mandalini, te u duhovnom ustroju pripadali su župi Mandalini. Stanovništvo Danila, Slivna i Kraljica uglavnom vuku svoje porijeklo iz Mandaline (stari Birnjani su ih nazivali „Mandalinjani“. U mletačkome katastru 1709. g. popisane su i obitelji koje su živjele na prostoru sv. Daniela i Slivna ali bez naznake koje obitelji su živjele na prostoru Danila a koje na prostoru Slivna. Već tada se spominju i neka prezimena obitelji koja se danas nalaze u Slivnu. U tom popisu pa u popisima stanovnika Mandaline 1691. i 1732. g. nalazimo obitelji s prezimenima: Bralić, Celić, Crljen, Erceg, Pilić, Perković, Mrdeža, Merković, Stančić, Varnica, Vučić. Još 1826. g. u Mandalini, u popisu čest. zg. su postojale uglavnom ruševine njihovih kuća. Prvi poznat podaci o stanovništvu Slivna su iz prve polovine 19. st. Godine 1817. se navodi da u Slivnu živi 270 stanovnika. Slivno je tada u novom upravnom ustrojstvu ostalo u sastavu Mandaline kao novouspostavljene općine, za francuske uprave u Dalmaciji, u kojoj su postojali lokaliteti Mandalina i Danilo, a u sklopu lokaliteta Danilo bila su naselja: Danilo, Slivno i Kraljice. Austrijska uprava u Dalmaciji provodi od 1823. g. katastarsku izmjeru. Slivno tada postaje katastarska opoćina i seoska zajednica sa svojom vlastitom samoupravom. Općinska uprava te godine po selima pa tako i za Slivno organizira izabor glavara, pristava i čauša. Godine 1824. sastavljen je zapisnik o omeđivanju K. O. Slivno., 1825. g. su katastarskih službenici napravili mape a 1826. g. su sastavljeni zapisnici čestica zemlje i zgrada. U zapisniku čestica zgrada iznijeti su prvi podaci o obiteljima koje su živjele u Slivnu. Četrdesetih godina 19. st. sastavljani su i dodatci tim zapisnicima te ekonomski opis stanja u Slivnom. Po proširenju ovlasti seoskih rondi 1852. g. navodi se i izbor harambaše tj. zapovjednika ronde i imenovanje rondara Slivna. Godine 1870. sastavljen je novi zapisnik čestica zemlje, potom 1876. g. sastavljen je popis posjednika a 1883. g.  sastavljen je  popisi posjednika s naznakom na čestice zemlje i zgrada koje su posjedovali vlasničkim pravom. Nakon prvog izbora seoskih dužnosnika u Slivnom 1823. g. spominju se u raznim prigodama najčešće glavari Slivna, a 1877. g. sačuvan je zapisnik o izboru seoskih dužnosnika.  Seoski zbor je 1899. g. imao raspravljati i o razdvajanju Slivna i Perkovića na dvije seoske zajednice. Postojala su i neka neslaganja mještana Slivna sa susjedima u pitanju granica po ih općina početkom 20. st. nastoji dogovorom riješiti. Stanonništvo Slivna se do Drugog svjetskog rata uglavnom bavilo stočarstvom. Općina je održavala i stočni sajam u Perkoviću.

 

 

 

 

 

Brojač posjeta

543154
Danas
Jučer
Ovaj tjedan
Last Week
Ovaj mjesec
Last Month
UKUPNO
154
331
154
540583
5571
9976
543154

Vaša IP adresa je: 35.170.76.39
Server Time: 2019-11-17 13:09:03